DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1902 str. 50     <-- 50 -->        PDF

— 768 đenim
maximalnim brojevima, ali se opet nije razlikovala od širine kod


američke hrastovine, koja na temelju spomenutih pokusa, ne postizava


širinu višu od 0´4 mm.


Po anatomskoj strukturi odlikuje se drvo većine vrsti hrastovine


po tomu, što za mladosti posjeduje jednu zonu osobito širokih cijevi.


Ova zona manjka samo kod njekih vazda zelenih vrsti, koje ovdje ne


dolaze u obzir. Svi pokusi pokazaše izrazite godove, koji se zbog- na


padnih puci iztiću, no njihova se je širina tako mijenjala, da im ne


treba mnogo pažnje posvećivati. Izostale su napokon i izmjere širine i


debljine zida tih cijevi, budući, da prva jako koleba, a potonja se ne


može sa jednostavnim uporabnim pomagalima ustanoviti.


Jedno anatomsko svojstvo, koje rabi u Americi za razlikovanje


bijele (Withe oaks) od crne (black oak) hrastovine je udaljenost i po


redjaj užih cijevi. Ove su uže cijevi kod crne hrastovine još uviek tako


široke, da se mogu lahko razpoznati prostim okom ili pod povećale m,


a osim toga su poredane u većinom uzke, karakteristične redove u


smjeru polumjera debla. Značajno je ova struktura usavršena na pr.


kod Q. Phellos i Q. rubra iz Amerike, i biti će, da relativno veći otvori


užih cijevi doprinašaju, da je drvo crnih hrastova za njekoje svrhe


manje vriedno. Medju mojim pokusima, mogao se je samo jedan pri


pojiti crnoj hrastovim. Svi ostah pripadahu bieloj hrastovini, kod kojih


se cjevi starijeg ´tkveta ili nijesu mogle, ili su se težko prepoznale


prostim okom ili sa povećalom, a osim toga su bile i drugčije poredane


nego kod crne iirastovine. I kod bijele hrastovine stvaraju uže cijevi


radialne redove u starijem drvetu, no ti redovi nijesu jednostavni, nego


se sastoje od velikog broja gusto, zajedno- stisimtih cijevi i stiču se


često kod granice godova. Ovoj vrsti pripadaju n. pr. Q. alba i Q. prinos


iz Amerike.


Medju pokusima, koje sam imao iz Evrope, približavao se je samo
onaj iz Šlezke tvpusu crne hrastovine. Sve ostale vrsti pokazaše strukturu
bijele hrastovine. Budući, da je onaj šlezki pokus bio i crveno bodisan,
što je značajno za većinu američkih vrsti, moglo bi se misliti, da
potiče od jedne američke vrsti, koja je u Šlezkoj zasadjena, na pr. od
toliko razprostranjenog Q. rubra. Treba medjutim promisliti, da i nekoje
evropske vrsti pokazuju strukturu crne hrastovine, tako na pr. Q.
cerris i Q. castaneaefolia. Nakon svega toga moramo reći, da će se u
stanovitim slučajevima, a pri ograničenom izboru, američka hrastovina
moći poznati kao takova, a da za prolazno razlikovanje evropske od
. američke hrastovine za sada ne ima jednostavnih sredstava. Da li će
veći broj pokusa jednostavnija sredstva pružiti, nesigurno je, kao što je
i nesigurna mogućnost, da će duga vježba u praksi omogućiti razliko