DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1902 str. 50 <-- 50 --> PDF |
— 768 đenim maximalnim brojevima, ali se opet nije razlikovala od širine kod američke hrastovine, koja na temelju spomenutih pokusa, ne postizava širinu višu od 0´4 mm. Po anatomskoj strukturi odlikuje se drvo većine vrsti hrastovine po tomu, što za mladosti posjeduje jednu zonu osobito širokih cijevi. Ova zona manjka samo kod njekih vazda zelenih vrsti, koje ovdje ne dolaze u obzir. Svi pokusi pokazaše izrazite godove, koji se zbog- na padnih puci iztiću, no njihova se je širina tako mijenjala, da im ne treba mnogo pažnje posvećivati. Izostale su napokon i izmjere širine i debljine zida tih cijevi, budući, da prva jako koleba, a potonja se ne može sa jednostavnim uporabnim pomagalima ustanoviti. Jedno anatomsko svojstvo, koje rabi u Americi za razlikovanje bijele (Withe oaks) od crne (black oak) hrastovine je udaljenost i po redjaj užih cijevi. Ove su uže cijevi kod crne hrastovine još uviek tako široke, da se mogu lahko razpoznati prostim okom ili pod povećale m, a osim toga su poredane u većinom uzke, karakteristične redove u smjeru polumjera debla. Značajno je ova struktura usavršena na pr. kod Q. Phellos i Q. rubra iz Amerike, i biti će, da relativno veći otvori užih cijevi doprinašaju, da je drvo crnih hrastova za njekoje svrhe manje vriedno. Medju mojim pokusima, mogao se je samo jedan pri pojiti crnoj hrastovim. Svi ostah pripadahu bieloj hrastovini, kod kojih se cjevi starijeg ´tkveta ili nijesu mogle, ili su se težko prepoznale prostim okom ili sa povećalom, a osim toga su bile i drugčije poredane nego kod crne iirastovine. I kod bijele hrastovine stvaraju uže cijevi radialne redove u starijem drvetu, no ti redovi nijesu jednostavni, nego se sastoje od velikog broja gusto, zajedno- stisimtih cijevi i stiču se često kod granice godova. Ovoj vrsti pripadaju n. pr. Q. alba i Q. prinos iz Amerike. Medju pokusima, koje sam imao iz Evrope, približavao se je samo onaj iz Šlezke tvpusu crne hrastovine. Sve ostale vrsti pokazaše strukturu bijele hrastovine. Budući, da je onaj šlezki pokus bio i crveno bodisan, što je značajno za većinu američkih vrsti, moglo bi se misliti, da potiče od jedne američke vrsti, koja je u Šlezkoj zasadjena, na pr. od toliko razprostranjenog Q. rubra. Treba medjutim promisliti, da i nekoje evropske vrsti pokazuju strukturu crne hrastovine, tako na pr. Q. cerris i Q. castaneaefolia. Nakon svega toga moramo reći, da će se u stanovitim slučajevima, a pri ograničenom izboru, američka hrastovina moći poznati kao takova, a da za prolazno razlikovanje evropske od . američke hrastovine za sada ne ima jednostavnih sredstava. Da li će veći broj pokusa jednostavnija sredstva pružiti, nesigurno je, kao što je i nesigurna mogućnost, da će duga vježba u praksi omogućiti razliko |