DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1902 str. 48 <-- 48 --> PDF |
— 766 — jninistarstva, da ono kupnjom i pacelacijom ovakovih veleposjeda kani pružiti priliku pojedincima, da uz povoljne uvjete dodju do vlastitoga ognjišta i zemljišta, pa da se tako umnoža seljački elemenat na kojemu počiva prava snaga svih agrikulturnih zemalja. Bilo bi dobro kad bi se i u mnogim našim krajevima slično postupalo, naročito u našem hrv. Zagorju, gdje ima dosta vlastelinstva, koja zemlja bi pokupovali i medju seljake — bez ikakovoga gubitka dapače uz sigurn i dobitak —parcelirati mogla I danas se u tim krajevima dosta zemljišta parcelira, ali sve to parceliraju pojedini privatni poduzetnici, koji pri tom vrlo dobro prolaze i liepe svote zaslužuju ; dakako sve na račun kupca pojedinih parcela, koji ih skupo, pače često i preskupo plaćaju. Seljak naime u gor. Hrvatskoj osobito rado prikupljuje k svomu posjedu pojedine parcele, te je pripravan u to ime i najveće žrtve da doprinese, nasuprot ne prodaje svoje zemljište dokle ga ma i kako držati može. To je i razlog da u sjevernoj Hrvatskoj medju korjenitim kajkavskim življem ne ima nikakovih stranih doseljenika, kao primjerice u Slavoniji i kit njastomu Sriemu, gdje je pojedini urodjenik brzo spreman koji komad svoga zemljišta prodati, pa je tamo već sva sila zemljišta prešla u ruke raznih doseljenika: Niemaca, Madjara, Rusina i t. d. Ovaj način podupiranja zagorskoga seljačtva bio bi mnogo svrsi shodniji nego li kolo niziranje Zagoraca po Posavini i po drugim krajevima po Slavoniji, kako neki misle. Pokusi u tom smjeru opetovano su se već izjalovili, jer je hrv. Zagorac tako vjeran svojoj rodjenoj grudi, da ju on nikako ne će da ostavi, te bez nje gotovo živjeti ne može. To je i razlog, da se on ne seli, pa ako i jest Zagorje napučeno tako jako kao primjerice srednja Geska, ipak Zagorac ne hrli u Ameriku, kao žiteljstvo iz mnogih naših krajeva gdje je naroda manje, a zemlja bolja, nego li je u hrv Zagoiju. Ovo, zemlji najvjernije žiteljstvo, zaslužilo bi stoga, po našem mnienju, da mu se pomogne. Gore spomenutim načinom ne bi ta pomoć iziskivala baš nikakovi h novčanih žrtva ; potvrdjuju to najbolje uspjesi parcelacija, koje su do sele u tim krajevima po pojedinim privatnicima provedene. Tvornica pokućtva u Taraždiiiu, koja je vlastničtvo francuskoga aristokrate, grofa Lamberga, a koja se je do sele nalazila na njegovom posjedu u Slanju (hrv. Podravina), odpočela je svoj posao, te radi u njoj do 170 radnika, koji dnevno zaslužuju 1—6 K. U toj se tvornici proizvodi mjesečno do 6.000 stolaca od svinule bukovine, a kašnje će se moći i mnogo više proi-ivoditi. Radi u toj tvornici domaći sviet. 13a je ona blagodat ne samo za pojedince, koji u njoj svojim jadom zaslužbe nalaze, već za šumoposjednike onoga kraja, koji mogu svoju bukovinu dobro unovčivati; bukovine baš iu:a u tom kraju naj |