DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1902 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 740 — veza sa monarhijom i morem, uzrokom su, da su u tim brdo vitim predjelima troškovi proizvodnje vrlo veliki, poradi čega ogromnu glavnicu, što ju te šume representiraju, kao »Fonds perdus« smatrati možemo. Potreba velikih glavnica za eksploataciju bosanskih šuma ograničuje šumsku trgovinu samo na neki broj večih tvrdka, kojoj se okolnosti takodjer ima zahvaliti, da konku rencija sa bosanskim drvom nije tako osjetljiva u Austriji i Ugarskoj. A tko zna, ne de li povišenje zaštitne carine u su sjednoj državi, kao i izgradnja buduče željezničke pruge: Lasva Bogujno-Aržano-Spljet sasvim otvoriti put bosanskom drvu na more i u južne krajeve i učiniti tu konkurenciju još-osjetljivijom? Sa njemačkog preveo Gj. N. Ose šiškarice i njihove šiške. O ovoj themi držao je u hrv. naravosl. družtvu zanimivo predavanje prof. A. Korlević, koje je i objelodanje u T. knjizi »Glasnika hr. naravosl. družtva« od o- g. Kako ima u tom predavanju i za svakoga šumarskoga stručnjaka vrlo zanimivih potankosti, priobčujemo dozvolom predavača u sliedećem kratki izvadak iz ovoga predavanja. Predavač spominje ponajprije, da su ved starim Grcima i Rimljanima bile poznate šiške i da su ih rabili za crno bojadisanje, a i za priredbu tinte. Ipak nisu ni jedni ni drugi znali pod kojimi se uvjeti šiške razviju, ved su ih držali za proizvode stabala, analogne plodu. Sve do 16. vieka nije se 0 tom ništa više znalo Napokon je Marcelu Malpighiu , liečniku pape Inocenta XII. pošlo za rukom, da pravo protumači postanak šišaka. On je u svom djelu »de Gallis« 1675. dokazao, da su šiške biljaka postale od uboda, što su ga izveli šiškari, da odlože svoja jajašca. Neugledni su to opnokrilci kojih veličina — izini jedne vrsti — ne premašuje veličinu od 0´75—5 mm. Ipak su oni ved odavna svrnuli na se veliku pažnju prirodoslovaca. Rod Cvnips, od kojega obitelj |