DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1902 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 658 — pošumljenja goljeti u tom kraju. Naročito mora svakomu da imponuje pogled na najbliži predjel, teritorij grada Trsta, nekada gol a sada sasvim kultiviran. Na teritoriju grada Trsta ne ima ved gologa Krasa, a i bliži istarski i goričko-gradiški teritorij zavio se u krasno zelenilo. Mi, koji smo ovaj predjel pregledali sličnom zgodom prije punili 13 godina i sada, bili smo upravo iznenadjeni vanrednimi uspjesi postignutimi pošumljenjem ovih goljeti. Razliku izmedju prije i sada najbolje možemo svakomu predočiti tako, ako rečemo ; prije bile su branjevine zelene oaze u kamenoj pustinji, a sada je baš obratno; sve zeleno, a samo se još ovdje ondje iztiču stiene i sive škrape gologa Krasa. Sve nas je to još ovom prilikom potaknulo na misao, da još ove godine na glavnoj skupštini našega šumarskoga družtva iznesemo predlog glede što bržeg pošumljenja našeg hrvatskog Krasa i izdanja sličnih zakona »o pošumljenju kraških goljeti« kakovi su zakoni u ovim krajevima izdani — a evo im i uspjeha. Žalibože ne mogosmo se dulje zadržati na ovoj prekrasnoj točki, već nam je bilo krenuti dalje put Trsta. Spustili smo se odavle po strmom obronku nuz kraške nasade, ponajprije do obeliska podignutog na spomen cara i kralja Franje i odavle do bližnjega, na krasnoj cesti ležedega hotela »Belle vue«, kojom cestom teče i nova željeznička pruga, kojom će doskora biti svezan Trst sa svojim najvećim Obćina zvanim selom, u koje će u buduće ova pruga namamiti bez sumnje svakoga dana ljeti silu izletnika iz Trsta, da okriepe na svježem i daleko hladnijem zraku na ovoj kraškoj visoravni. Da skratimo donekle put, ostavili smo novu krasnu nu mnogo dalju cestu i uputismo se starom cestom put Trsta, na kojoj ima baš vrlo dugačkih i velikih strmina. Pred večer vratismo se u Trst umorni, ali vrlo zadovoljni što smo toliko krasnoga i poučnoga vidili. Još i ove večeri imali smo sreću provesti u družtvu omiljelog nam g. savjetnika Pucicha, s kojim smo se razstali istom onda, kad smo krenuli na počinak, srdačno mu zahvaliv na Ijubeznom dočeku i vfelikom trudu, koji |