DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 99     <-- 99 -->        PDF

— 617 —


slojevima razprostro, nu ipak se velika većina te goljeti pošumiti
može.


Iza vožnje od kojih 4 sata primakosmo se Rieci, ponosnom
trgovačkom emporijii našega Kvarnera. Taj se grad sve više
širi i povećaje a brodova sve više u luku zalazi; trgovina se
postepeno diže, naročito do osobite v^nosti došla je u toj luci
trgovina s drvom. Svjedoče to silna skladišta drva na t, zv.
»Delti«, kakova se riedko gdje vidjaju. Za šumara i šumskoga
trgovca ima tu mnogo poučna i zanimiva.


O tom smo već obširnije progovorili izvješćujuć o spomenutoj
ekskurziji preduzetoj god. 1900., kojom smo prilikom
takodjer Rieku posjetili. Ne ćemo s toga da poznato opetujemo,
pa ćemo samo spomenuti, da su ekskurzenti, izkrcav se
na Eieci, a smjestiv se u hotelu na Sušaku, posvetili preostali
dio dana prije podne poučnim i zanimivim objektima
Rieke, dočim je cilj popoldašnjeg izleta bila divna Opatija.
U Opatiji uživa svatko, a naročito . i botaničar, pa tako je i


g. prof. dr. A. Heinz neprestano upozorivao izletnike na osobite
zastupnike mediterane i tudje flore.
Vrieme nije bilo osobito nepovoljno, ipak je na moru
vladala žestoka jugovina, pak baš oni od ekskurzenata, koji su
si toliko željeli, da osjete i te slasti voziti se po dobro utalasanom
moru, tom su prilikom našli svoj račun i platili ga



morskom bolešću.
Prenoćiv u našem hotelu »Sušaku«, krenuli smo dne
14. lipnja rano u jutro vlakom na drugi dio našeg putovanja
u Istru. Izgubili smo sada svim nam vrlo milog suputnika
g. prof. dr. A. Heinza, s kojim se svi izletnici srdačno´ oprostiše,
žaliv da mu nije bilo moguće i dalje s nami putovati.
Zalio je to g. prof. dr. A. Heinz, nu kako je odmah u
početku odlučio, da će se s nama na Eieci razstati i sve
prema tomu već kod kuće razredio, nije mu bilo moguće sve
to preinačiti. Medjutim redovi ekskurzenta popuniše se opet,
jer su nam se na Rieci za daljni put u Istru pridružili gg.
profesori V. Hlavinka i F. Sandor. Prvi da razvidi radnje