DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 97     <-- 97 -->        PDF

— 615 —


nakon vožnje od nešto preko jednoga sata u Senj, gdje nas je
prijazno dočekao dobri znanac od ekskurzije, koju smo još prije
dvie godine u ovaj kraj preduzeli, glavar nadzorničtva za pošumljenje
Krasa g. O. Njitraj, sada već kr. drž. nadšumar.


Smjestiv se u hotelu pohrlili su mnogi od ekskursenata
da se što prije upoznaju sa znamenitostima Senja, prvog ovedeg
primorskoga grada u koji smo došli. Dašto, da je ovo i ono
bilo mnogomu vrlo zanimivo, jer, kako već spomenusmo, većina
je ekskursenata po prvi puta bila na moru.


O boravku n Senju, nadalje o svem što su vidili glede
uzgoja biljka, pošumljivanja Kraša,zagradjivanjabujicau »Senjskoj
draži«, ne ćemo potanje govoriti i to s razloga, jer je to ved
češće u »Šum. listu« opisano; a i sami smo o tom potanje
pisali u onom izvješću o poučnom putu slušača naše kr. šumarske
akademije, koje smo putovanje u ieti ovaj kraj, da posjetimo
iste objekte preduzeli u listopadu g. 1900. »Senjska
draga« tako je krasan i poučan objekt za svakoga šumara, da
su se šumarska naučna putovanja u taj kraj već češće poduzimala
i još će se i u buduće poduzimati morati, jer je to
centrum našega kraškoga pošumljivanja, a ujedno prolazi »Senjskom
dragom« naša najveća i najvažnija, a sad već sasvim
uredjena bujica. Objekta dakle za pouku u njoj ima na pretek.


Spomenut ćemo s toga samo s nekoliko rieči, da smo
sliedeeega dana u jutro kolima pošli do velikoga šumskoga
biljtvišta kraj sv. Mihovila (6 {59 m.) odavle pješke preko branjevina
do drugoga biljevišta, pak opet preko branjevina uz
bujice, gdje smo i te radnje pregledali, u Senj kamo smo kasno
pod večer stigli umorni i blatui, jer nas je po nekoliko puta
pljuskavica preko dana uhvatila.


Iza zajedničke večere u hotelu oprostili smo se od upravitelja
nadzorničtva za pošumljenje Krasa g. O. Nyitray´a zahvaliv
mu srdačno na brizi i trudu kojega je oko nas imao,
preporučiv mu se i za buduće kad nas i opet bude ista svrha
na tu našu najvažniju točku dovela, pa oprostiv se od i ostale
domaće gospode, koja su nas ovdje svojom prisutnošću po