DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 95     <-- 95 -->        PDF

— 613 —


osoblje imenovano za krajiške šume ved 1787. — broj toga
osoblja bio je dašto u početku malen — a kasnije se pristupilo
i k samom uredjenju šuma. To se je uredjenje sve više
usavršavalo kako su i šume izgradnjom prometila sve pristupnije
i vriednije postajale.


Kiša je stala, a mi podjosmo put Novoga. Liepa Rudolfova
cesta, vrlo važna za eksploataciju ovih šuma — izim
drva riedko se što po njoj vozi — presjeca silne šume ovoga
kraja i još se nešto diže od Mošunja prema moru te kod najviše
točke dosegne visinu od 1082 m. nad morskom razinom.
Odavle dalje počinje se polagano u liepim serpentima spuštati ;
kod »Banskih vrata« (1033 m ) naglo zavija prama jngu i zapadu
i tog se smjera u glavnome dalje sve do mora drži.


Spuštajući se niže dolazi se do do drž. šuma spadajudih
nekod k Novomu, dobru nekada silnih i slavnih knezova Frankopana.
— Prestao je teritorij nekadanje Vojne Krajine i dolazi
se u bivši t. zv. Provincial. Šume ove ved spadaju pod kr.
drž. šumariju u Novom vinodolskom, te je u njima nedavno
provedena segregacija u kojem su i Novljani svoj dio dobili.
Segregacija nije ljude baš zadovoljila, pa kako nam je rečeno, ima
nade, da de nove zemljištne zajednice još šume dobiti. Dobro de im
to dođi, jer drva doista trebaju. Sume bivaju sve slabije, podneblje
sve blaže što se k moru bliže spuštamo, kad nam se najednod
stvori pred očima goli Kras a iza njega u znatnoj udaljenosti
ugledasmo naše sinje more.


U Brezama posjedasmo u kola, jer odavle vodi cesta po
golome Krasu dalje. Tužan je to predjel, sve sam goli kamen ;
naročito oko Ledenica predjel je jedna kamena pustinja na
kojoj se jedva gdje gdje koja travica opaziti može. Ogroman
zadatak čeka još naše kultivatore Krasa. Žalibože što ljudi ni
ovu kamenu pustinju rado kultivirati ne de, jer ako se pojedini
komadi u zabranu stave umanji se njihova pašnička površina,
a od stočarstva oni živu.


Bliže k moru nadjosmo prve kraške kulture, dočim samo


iz daleka vidjesmo branjevinu »Vrško«, jednu od najstarijih