DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 90     <-- 90 -->        PDF

— 608 —


zadržali bili, da nam je to odredjeni putni program dozvoljavao,
oprostismo se srdačno sa svom gospodom, koja su imala
dobrotu tako nas liepo dočekati, naročito zahvaliv se cienjenom
tvorničkom ravnateljstvu na trudu i trošku kojega nije žalilo,
da nas što ljepše doč( ka i primi, pa na čem mu budi još i na
ovom mjestu izrečena najsrdačnija hvala u ime sviju ekskurzenata.
Krenusmo pješke put Kameralnih Moravica, da tamo
uz put pregledamo šume nekih zemljištnih zajednica, naravno
i umjetno pošumljenje sječina i starih čistina, i primitivno nu
shodno zagradjivanje vododerina, tih prvih početaka pogibeljnih
gorskih bujica. Morali smo se požuriti, da pravodobno stignemo
u Moravice na brzi vlak, kojim nam se bilo odvesti do Delnica
na noćenje. Vrieme je bilo povoljno, pa je bilo vrlo ugodno
hodati. Stigli smo nešto prije dolazka brzoga vlaka, pa izraziv


g. šumaru Kolibašu nad svim, što smo vidili, priznanje, oprostismo
se s njim, zahvaliv mu na trudu, kojeg je s nami imao
i pohitasmo u brzi vlak, koji je odma iza nas stigao, te se
odvezosmo put Delnica. Vrieme nam je dozvolilo, da smo mogli
uživati u krasnom vidiku, koji se otvara sa visokih točaka ove
krasne pruge iza Skrada na ogromne šumske površine toga
kraja. U vlaku nadjosmo suputnika na našem dalnjem putu
po »Gorskom kotaru« i Primorju gosp. prof. dra. A. Heinza,
koji je brzim vlakom iz Zagreba za nama pošao.
Za kratko vrieme stigosmo u Delnice, gdje nas je dočekao
domaći kr. kot. šumar g. Josip Majuarić, koji se je poskrbio,
da nas u tamošnjem liepom hotela dočekaju spremni stanovi,
a našao nam i kola, koja demo sutradan trebati. Delnice su
rek bi centrum cieloga »Gorskoga kotara«, veliko i čisto mjesto,
koje rado posjećuju ljeti stranci, da se naužiju svježega zraka
(698 m. nad morem); naročito zalaze ovamo rado Riečani.


Prenoćiv u Delnicama, krenusmo sliedećeg dana, unatoč kisici,
koja je stala padati, kolima cestom mimo Lokava do Mrkoplja
sve kroz krasne jelove šume, gdje nas dočekaše gg. kr.
drž. šumari Simonffj i Schuster i vježbenik Braxator, s kojima
se odvezosmo preko Begovog razdolja novom šumskom cestom