DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 85     <-- 85 -->        PDF

— 603 —


Košaracki obrt je jedan od najrazgraajenijega domaćega
obrta, te se na temelju naših podataka s njime 2948 obitelji
u 397 sela bavi. Broj ovih sela faktično je veći, u kojima se
sa ovim zanimaju, kao i broj sa istim bavećih se osoba.


Ona sela, u kojima se mnogobrojno žiteljstvo sa ovim
domaćim obrtom bave, jesu ova; u saroskoj županiji Bartfa,


A. Sebes i Margonya ; u temeškoj Hosszuszo, Gjirol i Traunau;
u krassoszorenvszkoj Srilha i Sz. Helena; u szilagjsskoj Ormezo,
u torontalskoj Kis-Jombor i Iktar ; u trencsenskoj Orlove i
Miloeho; u udvarhelyskoj Medeser; u ungskoj F. Ribnice, V6rocso
i okolica: u zemplenskoj Orosz-Petroc, S. A. Ujhelj i
Kesznyete; u njitranskoj Chvojnica, Tizsina, Sopronga, Bajmocska
i Szempte; u požunskoj Valtasuv; u aradskoj Berzava.
Zarand i Szekudvar; u arvajskoj Podbjel; u bacs-bodrožkoj
Apatin; u borsodskoj T, Polkonja. Medju ovim selima nalaze
se i takova, u kojima se 100 200 domaćih obrtnika sa ovim
poslom bave.
Sa vezanjem brezovih metla bavi se 670 obitelji u 48 sela,
ovaj obrt se u većoj mjeri tjera u dole naznačenima selima,
i to: u torontalskoj županiji u Almasu; u ungskoj u Huszćku;
u krasso-szorenyskoj u Kortyu i Branyestu; u aradskoj u Dezmi;


a u torna-aranyoskoj u Szelištu, ka i u inim mnogobrojnim
selima raznih županija.
(Nastavit 6e se).


0 ovogodišnjem poučnom putovanju slušača kr.
šumarske akademije u Gorski kotar, hrvatsko
Primorje i Istru.


Podpisanoga zapalo je, da ove godine — dozvolom i podporom
vis. kr. zem. vlade — upriliči veliko naučno putovanju
sa slušači III. tečaja kr. šumarske akademije zagrebačke. —
Po našem mnienju imala bi biti svrha tih putovanja u obće
upoznati u prvo m red u domaće šumarske prilike, a po mo




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 86     <-- 86 -->        PDF

— 604 —


gudnosti i one susjednih zemalja; naročito onih zemalja, kojih
su šumarski odnošaji slični našima, a mnogo toga, što se tamo
vidi i nauči, da se s uspjehom i u našem šumarstvu primjeniti
može. Uz to još pojedinac mno^o toga na takovom naučnom
putovanju čuje i vidi, vidokrug mu se ovakoviin putovanjima
znatno proširuje, pak za to i pravom držimo, da su
takova naučna putovanja upravo od velike vriednosti. Nijedan
slušač ne bi smio da od putovanja izostane, ako mu je ikako
moguće da u njem udioničtvuje, jer hoće li još ikada u životu
imati prilike da to vidi, vehko je pitanje! Hvala Bogu, te su
i mjerodavni faktori isto tog mnienja, pak se naučna putovanja
i s te strane na našoj šumarskoj akademiji izdašno podupiru.


Svakomu, tko je iole u naše šumarske prilike upućen, poznato
je, da su naše šumarske prilike vrlo različne i oprječne
unatoč razmjerno male površine Hrvatske i Slavonije. Veliko
Njemačko carstvo primjerice ne pokazuje tih oprječnih prilika
u svojim šumama, kakovih ima kod nas. Dva su, odnosno tri
glavna bitno različna karaktera naših šuma, s kojimi valja da
se upozna svaki naš slušač šumarstva. To su s jedne strane
silni hrastici slavonski, s druge šume i goljeti Krša, a po sredi
toga stoje šume našega humja i nižega gorja. S ovim posljednim
karakterom naših šuma imaju se slušači prigode upoznati prilikom
omanjih ekskurzija u okolici zagrebačkoj, dočim bi se
onim drugim šumama prigodom ovećih naučnih putovanja upoznati
imali i to izmjenice tako, da se jedne školske godine pohode
slavonski hrastici, a druge kraške šume i goljeti. Tako
bi svaki slušač već za vrieme naukovanja upoznao sve tipične
karaktere naših šuma i postalo mu jasno, u čem mora ležati
težište šumskog gospodarstva u pojedinim krajevima naše domovine.


Kako su slušači prošle godine posjetili hrastike doista
svjetskoga glasa u području brodske imovne obćiue, pak šume
krasne i pitome Fruške gore, namjera nam je bila da ove
godine naročito posjetimo; ogromne bukove i četinjave šumetine
našega Gorskoga kotara, te naše »hrvatske Sviće;«; da slušači




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 87     <-- 87 -->        PDF

— 605 —


upoznaju sve strahote gologa Krasa i kako se isti pošumljuje;
da vide naše sinje more; pa da naročito vide u susjednoj Istri
vanredne uspjehe postignute oko pošumljenja kraških goljeti i
to baš u onim stranama, gdje se je u području naše vehke
monarkije najprij e počelo radnjama oko pošumljena Krasa
i uredjenja bujica


Prema gornjim namjerami sastavljenu putem osnovu odobrala
je vis. kr. zetn. vlada, pa su ekskurzenti dne 8. lipnja


0. g. krenuli na put. Uz podpisanog bila je desetorica slušača
III. tečaja — slušači II. tečaja bili su u isto vrieme na velikim
geodetskim vježbama u okolici Podsuseda pak žalibože ne mogoše
na tom putovanja udioničtvovati — osim toga pridružio se je
putovanju za cielo vrieme puta g. prof. F. Kesterčanek, u
prvoj polovini g. prof. dr. A. Heinz a u drugoj gg. profesori´
V. Hlavinka i F. Sandor.
Da bude moguće posjetiti i razgledati vanredno zanimivu
tvornicu drvne robe u Vrbovskome, krenuli su ekskurzenti ponajprije
do Karlovca, da u Karlovcu noče i da mogu sliededega dana
rano u jutro lokalnim vlakom što prije otiđi u Vrbovsko. Kako
mnogi nisu poznavali ove nekoć vrlo važne tvrdje, podignute
po nadvojvodi Karlu n obranu Hrvatske od turske sile, pružila
im se je sada k tomu prilika. S osobitim zanimanjem motrili su
mnogi po prvi puta utvrde oko karlovačke tvrdje — zanimalo je to
osobito onoga, koji još nikakove veće tvrdjave vidio nije — koje
su sve do danas u glavnom svoje prvotno lice zadržale. A i
sam Karlovac nije se u obće mnogo promienio; grad je to ljepše
prošlosti nego sadašnjosti; davno su minula vremena kad je
bilo na Kupi toliko ladja, da je ladjar preko njih preskakajuć
mogao s jedne obale na drugu doći, a da nije Čamca ni mosta trebao.


Karlovac je bio nekada ne samo u obće važno hrvatsko
trgovačko mjesto, već prije izgradnje prve hrvatske željeznice
Sisak-Zagreb-Zidani most (1861.) važno mjesto sa trgovinom
drvom. Po Savi i dalje po Kupi do Karlovca vozila se dužica
i druga slična roba, koja bi se tada pretovarivala sa tumbasa
(plitkih širokih ladja) na kola i vozila prekrasnom Lujzinskom




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 88     <-- 88 -->        PDF

— 606 —


cestom na Eieku. Izgradnjom spomenute željezničke prage koncentrirala
se trgovina .drvom u Sisku. Lnjzinska je cesta opustila,
a sve se je drvo počelo željeznicom iz Siska preko Zidanog
mosta izvažati u Trst, a istom kasnije, nakon izgradnje
riečke pruge, opet na Rieku.


Ako i jest izgradnjom željeznica izgubio Karlovac vrlo
mnogo, ipak ima usljed svojili velikih sajmova svakoga petka
sliku pravoga trgovačkoga grada, pa bude li se jednoć izgradila
već započeta pruga Sisak-Petrinja-Karlovac, a možda uz
nju i druge manje pruge, uvećat će se trgovina u Karlovcu,
jer još uviek velik dio bivših krajiških banskih pukovnija i
dio gor. Krajine sve do Bihaća u Bosnoj gravira u Karlovac.
Budu li se pristupnim učinile šume u bivšim banskim pukovnijama,
dobit će Karlovac i opet neku važnost za trgovinu
drvom — prem nikada veliku.


U novije vrieme počeo se je Karlovac nešto pridizati, a
a od kad je tvrdja gotovo sasvim, kao takova, napuštena, grad
je dobio mjesta da se širi, poljepšava; hepa okolica, rieka pako
Kupa, Korana, Dobra i Mrežnica — sve u blizini — čine to
mj(Sto ugodnim boravištem i ljetovalištem. Na ljekovitoj Korani
— koja iztiee iz Plitvičkih jezera, a puna je joda — podigao
je Karlovac prekrasno kupalište, na kojem mu mogu zamnogi
i mnogi veći gradovi, a naročito — Zagreb. Ima već
danas obitelji, koje ljeti dolaze, baš kupanja radi, u Karlovac.


Kai´lovac je svakako i danas za obitavanje jedan od najugodnijih
gradova u Hrvatskoj. — Prenoćiv u Karlovcu, krenusmo
rano u jutro prvim lokalnim vlakom, koji obći izmedju
Karlovca i Kam. Moravica, put Vrbovskoga. Silna kiša, koja
se je bila već u noći spustila nije ni u jutro prestala, nu nije
nas smetala, jer smo noć pod krovom, a jutro u željezničkim
kolima sproveli. Uz put imali su prilike ekskursenti, koji su
se prvi puta ovim krajem vozili — a takovih je najviše bilo


— da vide prelaz iz diluvija i aluvija u Krašku formaciju.
Kamenje se sve po malo izdiže i iz ravnih polja i sjenokoša, a
još prije Ogulina, evo nas u pravom kraškom terenu. Od Ogu


ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 89     <-- 89 -->        PDF

- 607


lina ved počinje »Gorski kotar«, a samo je Vrbovsko ved u
tom kotaru; šume dobivaju drugi značaj, po višim brdima ved
ima vedih četinjavih šuma.


U lO´A sati u jutro stigosmo u Vrbovsko, a do toga se
i vrieme popravilo. — U Vrbovskom dočekala su nas gospoda
tvornički činovnici, na čelu im sam gosp. ravnatelj tvornice, a
dočekao nas je i mjestni kr. kotar, šumar gosp. G. Kolibaš.
S mjesta se uputismo u tvornicu, u kojoj se prave ponajviše
forniri i škatulje za cigare, osim toga izradjuje se u najnovije
vrieme i druga, naročito tokarska roba i to dielovi pokuetva,
okviri i slično. Tvornica je doduše prije nekoliko godina izgorjela,
ali se je opet na novo još u vadem obsegu podigla. Mi
smo ved o toj tvornici potanje pisali prije nekoliko godina, kad
smo ju sa izletnici našega hrv.-slav. šumarskoga družtva posjetili
Spomenut demo s toga samo, da su ekskurzenti imali
priliku mnogo zanimiva viditi i naučiti, tim više, što se u njoj
ne samo pile i reza najraznovrstnije domade vrsti drva, ved i
mnoge eksotične; naročito mnogo troši ta tvornica amerikanske
crne orahovine (Juglans nigra) i skupo ju plada. Kako taj orah
izvrstno kod nas raste, upozorujemo i ovom prilikom naše stručnjake
na što intensivniju kulturu ovoga plemenitoga drva. —
Tvornica je ova prava blagodat za čitav onaj kraj, jer pruža
mnogobrojnim žiteljima ovoga liepoga i razmjerno velikoga
mjesta sjegurnu zaslužbu, i to ne samo odraslima, ved i djeci,
jer ima u njoj i takvoga posla, koji i djeca lahko obavljati
mogu. Kad bi samo bilo i više tvornica u obde u našem »Gorskom
kotaru«, ne bi bili toliki ljudi prisiljeni tražiti zarade u
inozemstvu, jer jasno je, da se u tom kraju samo od ratarstva
živ"ti ne može !


Razgledav tvornicu, rado smo se odazvali prijaznom pozivu
na ručak, kojim nas je si. tvorničko ravnateljstvo počastilo
u mjestnom svratištu, a nama u čast pozvalo i domade
odlične osobe, a koje nam tu čast izkazaše i ved nas dočekaše
u hotelu. Nakon objeda, kod kojega dakako nije manjkalo ni
liepih i srdačnih nazdravica, a kod kojega bi se možda i dulje




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 90     <-- 90 -->        PDF

— 608 —


zadržali bili, da nam je to odredjeni putni program dozvoljavao,
oprostismo se srdačno sa svom gospodom, koja su imala
dobrotu tako nas liepo dočekati, naročito zahvaliv se cienjenom
tvorničkom ravnateljstvu na trudu i trošku kojega nije žalilo,
da nas što ljepše doč( ka i primi, pa na čem mu budi još i na
ovom mjestu izrečena najsrdačnija hvala u ime sviju ekskurzenata.
Krenusmo pješke put Kameralnih Moravica, da tamo
uz put pregledamo šume nekih zemljištnih zajednica, naravno
i umjetno pošumljenje sječina i starih čistina, i primitivno nu
shodno zagradjivanje vododerina, tih prvih početaka pogibeljnih
gorskih bujica. Morali smo se požuriti, da pravodobno stignemo
u Moravice na brzi vlak, kojim nam se bilo odvesti do Delnica
na noćenje. Vrieme je bilo povoljno, pa je bilo vrlo ugodno
hodati. Stigli smo nešto prije dolazka brzoga vlaka, pa izraziv


g. šumaru Kolibašu nad svim, što smo vidili, priznanje, oprostismo
se s njim, zahvaliv mu na trudu, kojeg je s nami imao
i pohitasmo u brzi vlak, koji je odma iza nas stigao, te se
odvezosmo put Delnica. Vrieme nam je dozvolilo, da smo mogli
uživati u krasnom vidiku, koji se otvara sa visokih točaka ove
krasne pruge iza Skrada na ogromne šumske površine toga
kraja. U vlaku nadjosmo suputnika na našem dalnjem putu
po »Gorskom kotaru« i Primorju gosp. prof. dra. A. Heinza,
koji je brzim vlakom iz Zagreba za nama pošao.
Za kratko vrieme stigosmo u Delnice, gdje nas je dočekao
domaći kr. kot. šumar g. Josip Majuarić, koji se je poskrbio,
da nas u tamošnjem liepom hotela dočekaju spremni stanovi,
a našao nam i kola, koja demo sutradan trebati. Delnice su
rek bi centrum cieloga »Gorskoga kotara«, veliko i čisto mjesto,
koje rado posjećuju ljeti stranci, da se naužiju svježega zraka
(698 m. nad morem); naročito zalaze ovamo rado Riečani.


Prenoćiv u Delnicama, krenusmo sliedećeg dana, unatoč kisici,
koja je stala padati, kolima cestom mimo Lokava do Mrkoplja
sve kroz krasne jelove šume, gdje nas dočekaše gg. kr.
drž. šumari Simonffj i Schuster i vježbenik Braxator, s kojima
se odvezosmo preko Begovog razdolja novom šumskom cestom




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 91     <-- 91 -->        PDF

— 609 —


čak u »Konačku kosu«, koja leži nekoliko kilometara sjev.izt.
od Bjelolasice (1533 m.) »Konačka kosa« dielom je još prašuma,
jer kako do nedavno još nije. bilo ceste, nije se ništa sjedi
moglo. Danas se ovaj srez eksploatiše i to prebornom sječom,
koja se kod nas, kako kraškomu karakteru terena najbolje odgovara,
stablimično vodi, a ne na krpe i pruge, kako je to po
Alpama, a i po pjeskuljama u Pruskoj običajno. Sječa je, dakako,
uredna preborna. Obhodnjica iznosi u obće po šumama našeg
Gorskog kotara i gor. Krajine po 30 ili 40 godina, a obhodnja
po 120—160 i više godina. Pomladjivanje je u pravilu prirodno
uz težnju, da se uzgoji šuma, kakova je i do sele rasla t. j . u
većini slučajeva mješovita bukva i četinjača, ipak uz nastojanje,
da četinjača, kao mnogo vriednija, dobije prevagu nad bukvom.
Tako je i ovdje. Od četinjača mnogo jevažnija jela, jer je mnogo
više ima, nego li smreka, koje je puno manje i koja se sbog
svojega plitkoga korenja grupiše više u zastiđenim uvalama.


U »Konačkoj kosi« imali su ekskurzenti priliku vidjeti
sječu, izradjivanje i vrlo tegotni izvoz drva, većinom jelovih
bordunala. Ljudi u ovom kraju pravi su majstori u izvlačenju
drva iz kraških ponikava, odpremanju drva po »vlakama«, kao
i izvozu drva u obće. Ekskurzenti imali su baš priliku, da vide
mučni posao oko izvlačenja ogromnoga bordunala iz jedne od
mnogobrojnih ponikava kako se kraj toga postupa i koja se
pomagala rabe.


Kad se uzmu u obzir prilike terena, koji je pun većih i
manjih ponikva, a u kojemu ne ima vode, tad se mora doći
do zaključka, da se u ovim kraškim predjelima ni splavljenje
drva po vodi, ni transport po spuzalicama, ni šumskim željeznicama
ne može upriličiti, već jedino ostaje transport po putevima,
kao jedino racionalni, s tog izgradnja šumskih
cesta i puteva, kao jedinog shodnog komunikationog
sredstva, zaslužuje u ovim krajevima
osobitu pažnju. Hoće li se dakle nepristupni dielovi šuma
pristupnimi učiniti i šumska renta povisiti, valja pristupiti
izgradnji puteva. Šumska cesta, koja vodi u »Konačku kosu«,
doista je liepo izvedena, te se nalazi u vrlo dobrom stanju.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 92     <-- 92 -->        PDF

— 610 —


Na povratku iz »Konačke kose« stigli smo opet u Begovo


razdolje, to najviše ležeće selo u Hrvatskoj (1090 rn. nad m.).
Ziteljstvo se bavi ponajviše šumskim poslom; naročito na glasu
8U to vozari; što oni iz šume ne izvuku, to, vele, ne c^e već niko.
Ime Begovo razdolje svakako će biti u savezu sa svojedobnim
čestim provalama Turaka u ove krajeve i dalje u Kranjsku.
To je pravo »razdolje«, iz kojega vode putevi na sve strane,
pa doista vrlo zgodna strategijska točka za manje čete, koje
ovim krajem prolaze. — Liepe inače kuće nu kojih su zidovi
obloženi daskama, svjedoče, da mora ovdje u zimi biti silni
snieg, a i vladati jaka studen. Ipak ovo selo ima i svoju školu,
u kojoj nadjosmo kao učitelja znanca iz okolice križevačke g.
Salaja. Prije bila je u Begovom razdolju i državna šumarija;
sada se ovdje preko ljeta zadržavaju pojedini organi drž, šum.
uprave, koji su radnjama u bližim šumama zabavljeni. Ujedno
stanuje u zgradi bivše šumarije kr. lugar. Ovdje smo i objedovali
i okriepili se, da nastavimo pješke put kroz šume, pa
sve do Mošunja, doČim smo našu prtljagu već u jutro otpravili
kolima preko Jesenka, da nas u Mošunju dočeka. Morali
smo se požuriti, jer je to put vrlo dalek, pa da nas noć još
prije zateće, nego li stignemo do Mošunja, bilo bi hodanje po
tom terenu ne samo tegotno, već i pogibeljno.


Domaća gg. držav. šumari šumarija mrkopaljske i ravno


gorske A. SimonlTj i R. Schuster sproveli su nas još dobar
komad puta preko Matić-poljane, nu konačno moradosmo se s
njima oprostiti, zahvaliv im na trudu i ljubaznoj skrbi, koju
su oko nas imali te nastojali, da nam bude boravak u njihovom
području ne samo što poučniji, već i ugodniji — potonje nije
baš lahko, ako se uzme u obzir, da tu ne ima hotela, u kojem
je samo jednostavni nalog dovoljan, da se dodje do onoga, što
je putniku treba — i uputi-mo se pod vodstvom pridieljenih
nam drž. lugara preko Brestove drage put Mošunja.
Pravi jo to šumski predjel, kojim smo prolazili. Na sve
strane sve silne šume državne i imovne obćine ogulinske, u
kojima se samo poput oaza nalaze gorske sjenokoše i pojedine




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 93     <-- 93 -->        PDF

— 611 —


čistine. Ne ima tu na daleko i široko nikakovoga sela, kude
ni kućišta. Izim lagara, lovca i drvodjelca slabo tko onamo
zalazi; priroda je tu u prvotnom svom krasu i snagi. Svuda
vlada veličanstveni mir. — Hodalo se je dobro, jer se prolazi
dragama, a da se ne treba ni mnogo uzlaziti, ni nizbrdice spuštati,
ved se hoda više po ravnome, a u visini oko 1000 met.
nad morem« Karakter je šuma isti, naime gotovo izključivo
bukva i jela vladajude su vrsti drva.


Mjestimice otvaraju se kroz prodole liepi vidici; tako ugledasmo
na jednod iz daleka bielinu »Bielili stiena«, divljega
predjela, u kojem se iztiče sva strahota kraških stiena. U nepristupnim
tim stienama uživaju medjedi idilički mir, u kojem
ih nitko ne smeta, pa su rek bi u ovom svom obitavalištu sjegurni,
da im pleme izginuti ne će.


Vrierae bilo je oblačno — nu ipak je oko podne bilo dosta
liepo — pokvarilo se je poslie podne, pak nas je u nekoliko
mahova neugodno iznenadila i laka pljuskavica, pa oni, koji
nisu baš bili sasvim shodno odjeveni, pokisli su baš i do kože.


Iza »Briestove drage« stala se je staza uzpinjati, a prema
niedji šumarije mrkopaljske put bivati sve mučnijim. Na medji
svoje šumarije — jasenačke — dočekao nas je g. drž. šumar
Bela Maier, s kojim nastavismo put prema Mošunju (koje leži
na cesti Ogulin-Novi (989 m.). Počeo se je hvatati mrak, kad
stigosmo na Mošunje. Nije to nikakovo selo, ved su to samo
dvie kude: jedna erarska, u kojoj je smješten drž. lugar i u
kojoj ima nekoliko kreveta za činovnike, pak odmah do nje
kudica gosp. Nikole Sride, posjednika i šumskoga veletržca iz
Novoga, ugledne i poznate ličnosti hrvatskog Primorja, koji već
mnogo godina u okolišnim šumama radi. Gosp. Srida bio je
tako Ijubezan, pa nas je (sam po poslu odsutan) liepo dočekati
dao po svom poslovodji. Isti se je gospodin poskrbio, da nam
se na trošak chefa priredi što bolja večera kod koje ćemo se
nakon dugog i mučnog puta okriepiti i pozabaviti. Ugodno su
nas iznenadili u Mošinju gg. liečnik i narodni zastupnik na
na hrv. saboru Dr. B. Mažuranid, koji nas je u ime odsutnoga




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 94     <-- 94 -->        PDF

— 612 ~
g. Sride primio i pozdravio i Jjr. drž. šumar iiovljaaski J. Zwickelsdorfer
od kojih je prvi imao službenog posla u blizini a potonji
8e njemn pridružio, a obojica izkazaše nam čast i preboraviše
nekoliko sati u našem družtvu, te se tekar kasno u noći
odvezoše u Novi. Još nas je dočekao u Mošinju kr. kot. šumar
iz Crkvenice, naš bivši djak, g. D. Weiner.
Ugodno smo se pozabavili u ovomu krasnom družtvu do
kasno u noći, a tad umorni krenusmo na počinak. Mlada su
gospoda slušači noćili baš turistički na aienu u velikoj putničkoj
sobi, a mi stariji nešto udobnije — kako se je već dalo
u toj šumskoj zabiti, gdje na daleko kuće ni kućišta ne ima.
Bili smo svi vrlo zadovoljni; neku nam je brigu pravila samo
silna kiša, koja se je spustila i cielu noć padala, kao da nigda
prestati ne će. U ovom su šumskom predjelu kiše vrlo česte
i jake, prem mnogo puta lokalne naravi. Dok zna u Mošunju
padati kiša, kao da se je nebo otvorilo, u Novomu je na
moru najljepše vrieme. Upliv gorja i silnih šuma na oborine
tu se najbolje vidi, U zimi pako znade zapasti u tim krajevima
na metre visoki snieg, da se dugo vriemena, često cielu
zimu ni iz kuće izaći ne može.


Još je kišilo kad smo se spremili da krenemo što pješke
sto na kolima dalje put Novoga. Kako nam kiša uije dala da
odemo za rana jutra, to smo već vidjeli, da ne bude ništa od
posjeta kraške branjevine »Vrško«, koju smo polag putnoga
programa imali posjetiti. Ta je naime branjevina više kilometara
udaljena od »Rudolfove ceste« koja vodi iz Ogulina preko
Jasenka i Mošunja na Novi. Cekajuć dok će kiša jenjati, pregledavali
smo šumske nacrte, da se što bolje orientiramo o
gospod. razdjeljenju šuma kojima smo prošli i kojima ćemo
još proći. Podieljenje je ovih drž. šuma dakako u glavnom
osjeguramo naravnimi medjami, a glavno težište leži u sjekoredima,
što je obzirom na taj teren i jedino opravdano. Razumljivo
je, da su sve te šume kartirane i uredjenje, jer fcu u
Krajini još za vlade cara Josipa II. sve državne šume stavljene
pod upravu šumarskoga osoblja. Prvo je naime šumarsko




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 95     <-- 95 -->        PDF

— 613 —


osoblje imenovano za krajiške šume ved 1787. — broj toga
osoblja bio je dašto u početku malen — a kasnije se pristupilo
i k samom uredjenju šuma. To se je uredjenje sve više
usavršavalo kako su i šume izgradnjom prometila sve pristupnije
i vriednije postajale.


Kiša je stala, a mi podjosmo put Novoga. Liepa Rudolfova
cesta, vrlo važna za eksploataciju ovih šuma — izim
drva riedko se što po njoj vozi — presjeca silne šume ovoga
kraja i još se nešto diže od Mošunja prema moru te kod najviše
točke dosegne visinu od 1082 m. nad morskom razinom.
Odavle dalje počinje se polagano u liepim serpentima spuštati ;
kod »Banskih vrata« (1033 m ) naglo zavija prama jngu i zapadu
i tog se smjera u glavnome dalje sve do mora drži.


Spuštajući se niže dolazi se do do drž. šuma spadajudih
nekod k Novomu, dobru nekada silnih i slavnih knezova Frankopana.
— Prestao je teritorij nekadanje Vojne Krajine i dolazi
se u bivši t. zv. Provincial. Šume ove ved spadaju pod kr.
drž. šumariju u Novom vinodolskom, te je u njima nedavno
provedena segregacija u kojem su i Novljani svoj dio dobili.
Segregacija nije ljude baš zadovoljila, pa kako nam je rečeno, ima
nade, da de nove zemljištne zajednice još šume dobiti. Dobro de im
to dođi, jer drva doista trebaju. Sume bivaju sve slabije, podneblje
sve blaže što se k moru bliže spuštamo, kad nam se najednod
stvori pred očima goli Kras a iza njega u znatnoj udaljenosti
ugledasmo naše sinje more.


U Brezama posjedasmo u kola, jer odavle vodi cesta po
golome Krasu dalje. Tužan je to predjel, sve sam goli kamen ;
naročito oko Ledenica predjel je jedna kamena pustinja na
kojoj se jedva gdje gdje koja travica opaziti može. Ogroman
zadatak čeka još naše kultivatore Krasa. Žalibože što ljudi ni
ovu kamenu pustinju rado kultivirati ne de, jer ako se pojedini
komadi u zabranu stave umanji se njihova pašnička površina,
a od stočarstva oni živu.


Bliže k moru nadjosmo prve kraške kulture, dočim samo


iz daleka vidjesmo branjevinu »Vrško«, jednu od najstarijih




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 96     <-- 96 -->        PDF

— 614 —


kraških branjevina — prve su branjevine od g. 1864. kad se
je počelo kod nas na tom polju raditi — a u koju ne mogosmo
pođi, da ne poremetimo našu stalnu putnu osnovu, jer
nam je bilo još istoga dana po podne krenuti parobrodom iz
Novoga put Senja. Prije dolazka u Novi prekrasan je pogled,
koji se s ceste otvora u zeleni »Vinodol« u kojem ima sva
sila vinograda — pa odatle mu i ime — a osim toga još
liepih polja, sjenokoša i šumica. Kamo srede, da je eieli kraj
takav, nu primjetiti moramo, da u Vinodolu ne ima kraške
formacije, već je to eocan i diluvij pa s tog i to bujno zelenilo
u tom divnom kraju, pravoj oazi u našem primorskom
Krasu.


Stigav iza podneva na morsku obalu, zaustavimo se u
»Lišnju« liepom i otmjenom hotelu, odmah uz samo morsko
kupalište istoga imen. Novljansko kupalište »Lišanj« najljepše
je morsko kupalište čitave naše i istarske obale, a neki vele
i čitavoga Jadranskoga mora. Nije s toga čudo, da se ono
dosta posjećuje, nu ne ima tu osobitoga sjaja — al za to ni
skupoće — pa ga posjećuju više obitelji gradjanskoga i činovničkoga
staleža; naročito posjećuju ovo kupalište rado braća
Srbi iz kraljevine Srbije već od više godina. Šašav s kola
razgledasmo mlade nasade oko samoga kupališta, te se neki
nas na brzo i okupasmo u moru, a tad pohrlismo u hotel,
gdje nas je munificencijom g. N. Sriće čekao baš gospodski
objed., kod kojega je palo više zdravica, a prvom pozdravismo
po neodgodivom poslu na Eieku odputovalog g. Srića i
njegovu vriednu gospodju, koja se tako za nas poskrbila, da
ništa uzmanjkalo nije, čak ni u glasovite »vodice«, tog primorskoga
šampanjca.


Ukrcav se poslie četvrte ure po podne u parobrod, vrlo
se obradovasmo, da se je tim parobrodom dovezao iz Eieke


g. Srića, pa smo imali tako prilike pozdraviti ga i srdačno
mu se zahvaliti na izkazanom nam osobitom i srdačnom gosto-
Ijublju, koje uživasmo u Mošunju i u Novom.
Na moru je vladalo »jugo«, ali ne u tolikoj mjeri, da bi
uam na parobrodu prouzročilo kakovih neugodnosti. Stigosmo




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 97     <-- 97 -->        PDF

— 615 —


nakon vožnje od nešto preko jednoga sata u Senj, gdje nas je
prijazno dočekao dobri znanac od ekskurzije, koju smo još prije
dvie godine u ovaj kraj preduzeli, glavar nadzorničtva za pošumljenje
Krasa g. O. Njitraj, sada već kr. drž. nadšumar.


Smjestiv se u hotelu pohrlili su mnogi od ekskursenata
da se što prije upoznaju sa znamenitostima Senja, prvog ovedeg
primorskoga grada u koji smo došli. Dašto, da je ovo i ono
bilo mnogomu vrlo zanimivo, jer, kako već spomenusmo, većina
je ekskursenata po prvi puta bila na moru.


O boravku n Senju, nadalje o svem što su vidili glede
uzgoja biljka, pošumljivanja Kraša,zagradjivanjabujicau »Senjskoj
draži«, ne ćemo potanje govoriti i to s razloga, jer je to ved
češće u »Šum. listu« opisano; a i sami smo o tom potanje
pisali u onom izvješću o poučnom putu slušača naše kr. šumarske
akademije, koje smo putovanje u ieti ovaj kraj, da posjetimo
iste objekte preduzeli u listopadu g. 1900. »Senjska
draga« tako je krasan i poučan objekt za svakoga šumara, da
su se šumarska naučna putovanja u taj kraj već češće poduzimala
i još će se i u buduće poduzimati morati, jer je to
centrum našega kraškoga pošumljivanja, a ujedno prolazi »Senjskom
dragom« naša najveća i najvažnija, a sad već sasvim
uredjena bujica. Objekta dakle za pouku u njoj ima na pretek.


Spomenut ćemo s toga samo s nekoliko rieči, da smo
sliedeeega dana u jutro kolima pošli do velikoga šumskoga
biljtvišta kraj sv. Mihovila (6 {59 m.) odavle pješke preko branjevina
do drugoga biljevišta, pak opet preko branjevina uz
bujice, gdje smo i te radnje pregledali, u Senj kamo smo kasno
pod večer stigli umorni i blatui, jer nas je po nekoliko puta
pljuskavica preko dana uhvatila.


Iza zajedničke večere u hotelu oprostili smo se od upravitelja
nadzorničtva za pošumljenje Krasa g. O. Nyitray´a zahvaliv
mu srdačno na brizi i trudu kojega je oko nas imao,
preporučiv mu se i za buduće kad nas i opet bude ista svrha
na tu našu najvažniju točku dovela, pa oprostiv se od i ostale
domaće gospode, koja su nas ovdje svojom prisutnošću po




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 98     <-- 98 -->        PDF

— 616 —


Častila, te s kojima neko vrieme u ugodnom razgovoru i zabavi
sprovedesmo, — odosmo na počinak. Bili smo ga željni; mnogo
nas je hodanje po ovom kraškom kamenju umorilo tim više,
što nam ni vrieme nije baš osobito služilo.


Iza razmjerno kratkog nu ipak dobrog nočnog počinka
bilo nam je rano ustati, da stignemo pravodobno na parobrod
koji točno u 5 sati u jutro kreće put Eieke.


Smjestiv se na parobrodu uživali smo u krasnom pogledu:
na velebni Velebit i njegove oštre glavice, karakteristične za
to gorje, na otoke, bližu obalu i samo more. Već je ovaj pogled
prekrasan, nu koliko će bit ljepši dok se jednoć svojskim
nastojanjem šumara i naroda bude opet golo stienje ove obale
obavilo zelenilom, kako je to negda bilo, nu žalibože zadnjih
nekoliko stoljeća s raznih razloga zelenila je nestalo, naročito
nestalo šuma s kojih je ova obala negda slovila pak još za
rimskih vremena te i kašnje izazivala zavist Italije.


Gledajuć te silne površine gologa Krasa ne mogosmo se
oteti bolnom čuvstvu, da još obzirom na pošumljenje istoga
8 tako malim sredstvima razpolažemo, da se ni sve biljke uzgojene
u Senjskoj draži ne upotrebljuju na Krasu, već ih se
dosta velik broj u gornju Hrvatsku doprema i raznim molite-
Ijima odstupa. Nadamo se medjutim, da će i to, dok nam financijalno
stanje ojaČa, doskora prestati, pa i sve biljke na
Krasu i za Kras uzgojene, na Krasu i ostale budu.


Na našoj vožnji pristali smo uz sva važnija mjesta naše
obale, koja prama Eieci sve zelenijom biva. Naročito liepo su
se pridigli nasadi i šumice uz naša morska kupališta Novi,
Crkvenicu i Kraljeyicu. Oko Selaca i Kraljevice liepo se zelene
Čitave šumice uljike, jer je baš u tom kraju bura nešto
slabija nego na ostalim točkama obale. Mnogo žrtvuju ta kupališta
za šumske nasade, pa su ta nastojanja već i primjet-
Ijiva. Od godine do godine biva zelenila sve više i više, pa će
s toga i boravak u ovim kupalištima sve ugodniji bivati. Ostat
će dakako uza sva nastojanja pojedinih goljeti, naročito ondje
gdje je Kredina formacija, a kraški se vapnenac u vodoravnim




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 99     <-- 99 -->        PDF

— 617 —


slojevima razprostro, nu ipak se velika većina te goljeti pošumiti
može.


Iza vožnje od kojih 4 sata primakosmo se Rieci, ponosnom
trgovačkom emporijii našega Kvarnera. Taj se grad sve više
širi i povećaje a brodova sve više u luku zalazi; trgovina se
postepeno diže, naročito do osobite v^nosti došla je u toj luci
trgovina s drvom. Svjedoče to silna skladišta drva na t, zv.
»Delti«, kakova se riedko gdje vidjaju. Za šumara i šumskoga
trgovca ima tu mnogo poučna i zanimiva.


O tom smo već obširnije progovorili izvješćujuć o spomenutoj
ekskurziji preduzetoj god. 1900., kojom smo prilikom
takodjer Rieku posjetili. Ne ćemo s toga da poznato opetujemo,
pa ćemo samo spomenuti, da su ekskurzenti, izkrcav se
na Eieci, a smjestiv se u hotelu na Sušaku, posvetili preostali
dio dana prije podne poučnim i zanimivim objektima
Rieke, dočim je cilj popoldašnjeg izleta bila divna Opatija.
U Opatiji uživa svatko, a naročito . i botaničar, pa tako je i


g. prof. dr. A. Heinz neprestano upozorivao izletnike na osobite
zastupnike mediterane i tudje flore.
Vrieme nije bilo osobito nepovoljno, ipak je na moru
vladala žestoka jugovina, pak baš oni od ekskurzenata, koji su
si toliko željeli, da osjete i te slasti voziti se po dobro utalasanom
moru, tom su prilikom našli svoj račun i platili ga



morskom bolešću.
Prenoćiv u našem hotelu »Sušaku«, krenuli smo dne
14. lipnja rano u jutro vlakom na drugi dio našeg putovanja
u Istru. Izgubili smo sada svim nam vrlo milog suputnika
g. prof. dr. A. Heinza, s kojim se svi izletnici srdačno´ oprostiše,
žaliv da mu nije bilo moguće i dalje s nami putovati.
Zalio je to g. prof. dr. A. Heinz, nu kako je odmah u
početku odlučio, da će se s nama na Eieci razstati i sve
prema tomu već kod kuće razredio, nije mu bilo moguće sve
to preinačiti. Medjutim redovi ekskurzenta popuniše se opet,
jer su nam se na Rieci za daljni put u Istru pridružili gg.
profesori V. Hlavinka i F. Sandor. Prvi da razvidi radnje




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 100     <-- 100 -->        PDF

— G18 —


oko bujica na »Quietu<:< a drugi da se upozna pobliže terenskim
formacijama pa geoložkim i geognostičnim prilikama
u ovome kraju.


Put nas je vodio od Rieke na Sv. Petar u Kranjskoj i
odavle preko Divače i Herpelja do želj. stanice Pinguente u
Istri. Krajevi kojimi sn^) prolazili kraškoga su značaja, kao i
oni, kojim smo zadnjih dana prolazili Ipak se ti krajevi znatno
razlikuju medjusobno. Kultura je ovdje u poprieko znatno veća,
ali za to ima i znatno većih površina raladje fomacije — poput
one u našem Vinodolu — medju pravom kraškom formacijom.
Ima s toga ovdje mnogo više zelenila, polja, pašnjaka i šumica,
pak i više sela. To vriedi osobito za predjel bliže Rieci.
Sto dalje prema Sv. Petru, predjel biva sve pustiji, ali su
prijašnje grozote toga preglasnoga Krasa danas u velike
obrasle bujnim zelenilom. Oko sv. Petra ima naime već
ogromnih kraških kultura crnoga bora, starije i mladje dobe.
Sve su ove kulture oštrih rubova i vrlo guste, pa se vanredno
dižu svojim konturama izmedju bielih kraških škrapa.
Sve dalje prema Divači šire se krasne kulture po pravom
kraškom terenu lievo i desno od željezničke pruge vodeće na
Trst. Blagotvorno djelovanje ovih ogromnih i uspjelih kultura
ne osjeća samo tamošnje žiteljstvo, već i sama željeznička
uprava. Sila se je bure zadnjih godina uslied poraslih nasada
tako umanjila, da već od prijašnjih jakih sniežnih zapuha
pruga ni iz daleka toliko ne trpi kao prije. To je pako od
osobite važnosti po tako važnu i frekventnu prugu kao što je
ova pruga, koja spaja dva glavna trgovačka emporija Austrije,
pomor&ki i kopneni — Trst i Beč.


U Divači ostavismo ovu prugu, te nakon opetovanog prelaza
u Herpelju putovasmo dalje prugom, koja vodi sredinom
Istre u Pulj.


Već u Herpelju ušao je k nama u vlak g. c. kr. " šumarski
savjetnik Josip Pucich, šumarski nadzornik za Trst i
Istru, koji je bio tako Ijubezan, pa nam je sam glavom odlučio
biti tumačem i vodičem u ovom kraju, kuko nas je več prije




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 101     <-- 101 -->        PDF

— 619 —


pismeno ubavjestiti izvolio. To nas je vrlo obradovalo, jer nas
je ved uz put na neke zanimive objekte upuzorio, a ujedno
mogosmo odmah sve pobliže utanačiti, što se je ticalo ovoga
ekskurzijonalnoga dana.


Na stanici Pinguente izašli smo iz željeznice, a tu nas
dočekašn gg. stari naš znanac i drug c. kr. šumar, povjerenik
iz Pazina L. Bolis, i bujičar, c. k. pristav šum, nadzorničtva


E. Obereiguer, sa lugarima.
Kad smo stigli ovamo bila je već deseta ura prije podne
prošla, pa da uzmognemo polag programa sve obaći i još pred
večer stići na konak u Trst, pošli smo odmah sa želj. postaje
k prvim zagradnjam vododerina na bujici »Riečica«. Riečica
s ostalim malimi* pritoci zove se u daljnjem toku »Quieto«,
koji se kasnije lieno valja uz maleni pad prema moru i utiče
kao opetovano u daljnjem toku regulirana znatnija rieka kod
Novigrada (Cittanuova) u more. Uz put prolazi uz najveću
državnu šumu Istre (1200 hektara), koju žalibože ne mogosmo
ovoga puta u naš putni program povući, a hrastik je to, u kojemu
ima mnogo briesta, poznat pod imenom »Matavunske šume«.


Prve ziagradnje vododerinahoko »Riečice« počinju odmah
izpod kolodvora i to u neposrednoj blizini istoga. Ova je bujica
pogibeljna, naročito sbog mnogih opuzina. Nije to prava
kraška bujica — poput senjskoga »Torente« — već se ona
širi po eocanskoj formaciji poznatoj specialno pod imenom formacije
fliške.


Ova se je formacija razprostrla odmah jugozapadno izpod
kraške visoravni zvane »Ćićarija« — ime potiče od negda ovamo
naseljenih Rumunja, koje je narod prozvao Cičima — te se
izpod glavica: Kuk (532 m.) i Oštri vrh (662 m.) a vehkom strminom
ruši u dolinu Qaieta, koja je dolina odmah kotlina — u kojoj
leži i mjesto Buzet (Pinguente) — samo oko 50 m. nad morem
visoka. Nu sam Buzet ne leži tako nizko, već se na strmom
brdu nalik cunju vrlo uzke temeljnice uzdiže oko 100 m. iznad
kotline same, koja ga okružuje. Predjel je dakle vanredno
krasan. Nu velika strmina kojom se Rečica ruši u dolinu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 102     <-- 102 -->        PDF

— 620 —


Quieta uzrokom je, da ima vanredno mnogo vododerina a sama
je Rečica prava i vrlo pogibeljna bujica; pogibeljna ne toliko
8 kamenja koliko s gadnih opuzina zemljišta kojim prolazi.
Cieli strmi obronak izpod Kuka i Crnoga vrha došao je u gibanje,
8 tog se ni nikakova vegetacija na tom ogromnom
obronku nije razviti mogla. Ugrožen je bio uslied toga znatan
dio željezničke pruge u duljini od nekoliko kilometara, pak se
je toga radi moralo pristupiti k zagradnji tih mnogobrojnih
vododerina i samoga korita Kečice i ostalih potoka.


Sama zagraduja Rečice, toga najpogibeljnijega pritok Quieta,
preduzeta je već prije osam godina na trošak zemlje i države.
Generalnu i detailnu osnovu izradio je odsjek za bujičarstvo.
Nadležan je bujičarski odsjek u Bjelaku (Villach).
Jedna oveća pregrada, više malih i sasma malenih — po vododerinama
— uredjeno je troškom samo od 20.000 K. Radilo
se je jeftino a uzimao sam pješćenik kamen iz neposredne blizine,
da budu radnje što jeftinije.


Uzporedo sa radnjami oko zagradnja, išle su one oko pobusivanja
i djelomičnog pošumljivanja. Radilo se je o tom, da
se na goloj zemlji stvori što prije neka vegetacija a to je već
većinom i uspjelo, jer se je sve zemljište smirilo, pa ne ima
više nanosa, koji bi korito Quieta zatrpavao. Neke će se površine
pošumiti. Bujičarski odsjek radi tu sporazumno sa šumarskim
nadzorničtvom i njegovim organima


Sve ove radnje tumačio je ekskursentima sam g. šumar,
savjetnik J. Purich, a naročito bujičarske g. Obereigner. Za
potonju se je stranu tih radnja živo zanimao g. prof. Hlavinka,
koji inžinirsku struku, pa zagradnju bujica, na akademiji predaje.
Dakako da je tu bilo nacrta i troškovnika o kojima se
je ne samo na licu mjesta razpravljalo već i kasnije u gostionici
pod krovom.


Pregledavajuć sve radnje stigosmo do pod sam Buzet
(Pinguente) za koji već prije spomenusmo, da se ponosno
usred kotline koči na visokoj pećini na koju se je moći samo


s. dvie strane uzpeti. Stara je to tvrdja talijanstva usred skroz


ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 103     <-- 103 -->        PDF

- 621 ~
slavenske — hrvatsko-slovenske — okolice, nu satna obdina


prešla je već u ruke Hrvata, te joj je načelnikom obće po


znata i uvažena, a i po samim protivnicima visoko poštivana


ličnost, odvjetnik dr. D. Trinajstid, koji je bio tako Ijubezan


svojim nas posjetom počastio u gostionici izpod Pinguenta, gdje


smo objedovali.


Ugodno smo bili iznenadjeni, kad nas pozvase za prostrt
stol, kod kojega nas liepim riečima u ime šumar, nadzorničtva
odnosno samoga vis. c. i kr. ministarstva za poljodjelstvo, kao
goste istoga, pozdravi g. šum. savjetnik J. Pucich. Za čudo
.kako se već u ladanjskim gostionama u Istri može prirediti
dobar a ne preskupi objed; a još se više čovjek mora čuditi,
da se uz izvrstno istrijansko vino može smoći i dobro svježe
pivo, kojim smo se odmab iza dolazka u gostionu okriepili.
Bili smo okriepe i odmora željni, jer smo toga dana doista
prevalili ogroman put željeznicom a nahodali se po velikim
strminami oko bujica, a kako je vrieme bilo liepo i vedro, još


k tomu bila je i vrućina dosta velika.


Nakon animiranog objeda bilo nam je krenuti opet k željezničkoj
stanici Pinguente, na kojoj smo prije podne iz vlaka
izašli. Do nje se je kolima, zbog velikih serpentina, dosta daleko
voziti, nu priečkim putem pješice, ali penjuć se po velikoj
strmini uzbrdice, može se u mnogo kraće vrieme stići.
Neki od ekskursenata uzpeše se ovim priekim putem do željez.
stanice, i još su na brzo posjetili grad Buset, dočim se mi stariji
odvezosmo kolima do stanice, kuda smo oko 5 sati po
podne stigli, nu ipak kasnije nego li pješaci. Za kratko stigao
je na stanicu vlak iz Pulja za Trst (St. Andrea), pa oprostiv
se srdačno s ostalom domaćom gospodom krenusmo put Trsta;
putovao je s nama zajedno kući i g. savjetnik Pucich, jer je
sjedište šumar, nadzorničtva kod c. kr. namjestničtva u Trstu.


Vozili smo se u početku istim putem, kojim smo i došli,
naime do Herpelja ; od Herpelja dalje novijom prugom preko
Ricmanja na Trst. Iza Herpelja otvara se prekrasan vidik na
okolicu Trsta s južne strane prema Kopru (Capodistria) i Pi




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 104     <-- 104 -->        PDF

— 622 —


ranu, pak na pučinu morsku. Uz prugu lievo i desno sve su
stariji nasadi crnoga bora — vrlo uspjele kulture — od kojih
su pojedini već prave šume. Sve je to za šumara vrlo poučno,
a zanimivo za svakoga prijatelja prirode.


Točno u 7 sati, dakle još za dana, stigli smo u Trst. U
Trstu odsjeli smo u hotelu »Al buon pastore«. Obično ovdje
odsjedaju i austrijski šumari, a odsjeli su ovdje zadnji puta i
slušači bečke c. kr. visoke škole za zemljotežtvo, kad su posjetili
Trst i okolicu u istu svrhu koju i mi, Blagohotnom intervencijom
g. savjetnika Pucicha, bili su slušači dobro a ipak
znatno jeftinije smješteni u hotelu, a to mnogo vriedi, jer smo
imali tri dana u Trstu noćiti.


Još predvečer obilazili su izletnici Trstom, da se nagledaju
krasota ovoga najvećega trgovačkoga emporijuma naše
monarkije na moru.


Bili smo baš nedjelju dana na putu. U nedjelju krenuli
smo iz Zagreba, a u subotu pred večer stigli smo u Trst. Kako
je sliedeći dan bio nedjelatnik-nedjelja, bio je taj dan opredjeljen
za odmor i razgledanje Trsta i njegovih znamenitosti. A bilo
ekskursentima i nuždno da malo odpočinu, jer sve se je priašnje
dane ustajati moralo oko četvrte u jutro — da i još
ranije, a ipak se nije liegalo rano.


U večer opet nas je počastio svojim posjetom u hotelu
kod večere g. šum. savjetnik Pucich, te smo potanje dogovorili
sve nuždno za sutrašnji i prekosutrašnji dan. Kako smo
bili zadovoljni s večerom — hotel »Buon pastore« za Trst je
doista dosta jeftin i dobar — tako smo mi a i svi ostali ekskursenti
bili u veliko zadovoljni i krevetima, što baš nije pravilo
u predjelima, gdje ljeti vlada velika vrućina.


Odmoriv se po prvi puta od kada smo na putu bili nešto
izdašnije, ]30svetili smo cielo jutro — kako je bila nedjelja —
razgledanju grada; posjetili smo neke crkve i oba gradska muzeja.
Bogata je zooložka zbirka, naročito maritimi dio iste;
ujedno ima tu sila velikih životinja iz tropskih zemalja, kao:
lavova, tigrova, velikih opica i t. d. Nije ni čudo, kad znamo,




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 105     <-- 105 -->        PDF

— 623 —


da je to velik pomorski grad, koji ima svezu s Afrikom,
Azijom i Amerikom i u obće glavnimi pomorskimi tržisti zemaljske
kuglje. Ipak se jednom čudimo, naime tomu, da osobito
liepo prepariranih životinja — kakovih primjerice ima u
muzeju našega šumarskoga družtva, ako i u samo vrlo maloj
mjeri — tamo ne ima.


U arheološkom odjelu ima krasnih izkopina iz rimske
dobe, koje potječu in neposredne blizine grada Trsta (iz Barcole).


Bili smo i u krasnoj i bogatoj galeriji slika »Revoltella«.
Ova je smještena u prekrasnoj palači pokojnoga baruna E,evoltelle,
velikoga gradjanina i mecene Trsta, koji je radom stekao
veliki imetak, naročito kod izgradnje suezkoga kanala, a namro
gradu Trstu bogatu palaču krcatu umjetninami, pak i svoju
vilu na »Obdini«.


Poslie podne odveli smo se, i opet u ugodnom družtvu


g.
savjetnika Pucicha, željeznicom u divni Miramar.
Taj je dvorac blagopokojnoga nadvojvode Maksimiljana,
kasnijega nesretnoga cara meksikanskoga, obće poznat biser
okolice Trsta, pa nam nije namjera da o njem koju potanje
rečemo. Značilo bi to sipati vodu u more. Namjera nam je
bila posjetiti uz prekrasni park, pun divnoga stabala južne
flore u kojem ima i čitavih šumica od Parolini bora, još i
sam dvorac. Nu ovoga dana bio je ulaz zabranjen, pa smo mogli
samo iz vana u doljne prostorije zavirivati.
Iz Miramara krenuli smo pješice uz morsku obalu cestom
natrag prama Trstu. Posjetnika, koji dodjoše u Miramar bilo
je na tisuće, pa su se mnogi zajedno s nama cestom vraćali,
drugi opet kolima ili pješice u Miramar hrlili, tako, da je
čitava cesta od Miramara do Barkole i dalje do Trsta vrvila
elegantnim kočijama i silnim množtvom ljudi.
Obronak gorja, koji pada izmedju Trsta i Miramara u
more, u gornjem je dielu kraške u dolnjem eociinske formacije.
Taj posljedni dio na mnogim se mjestima odronjuje, pak je
bilo i većih opuzina. S tog razloga morao se je i taj dio raznimi
sredstvi osjegurati. Sve su vododerine malimi pregradami




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 106     <-- 106 -->        PDF

— 624 —


u neznatnim razmacima podzidane, »cunetami« voda se odvadja,
a osim toga ovim se je sredstvima umireni teren osjegurao
pobusivanjem i šumskimi nasadi. U višim položajima sadjen je
crni bor, a niže i parolinski bor, koji i u Miramaru tako
dobro uspjeva, a tik kraj morske obale sadjena je tamariska
(Tamarix gallica). Ovo je jedino drvo, mediterane flore, koje
ne propada ma ga i poprskali talasi slane morske vode. To
drvo zaslužuje osobitu pažnju svih onih, koji tik uz more, a
na eksponiranim mjestima šumske nasade uzgojiti žele. Žalibože,
što to drvo ne ima gotovo nikakovih svojstava, da popravi
tlo i stvori na njemu humus. —


Kad stigosmo u Trst počeo se je hvatati mrak, a za sutrašnji
dan ugovorismo da će mo se točno u šest sati svi na kanalu
sastati i krenuti u okolicu, da proučimo na licu mjesta
šumske prilike bliže okoline grada Trsta.


U ponedjeljak 16. lipnja posli smo, kako bi ugovoreno,
u jutro još za hlada kroz liepu gradsku šumicu prama kraškoj
visoravni nad Trstom, a u smjeru premaBazovici. Liepim serpentinam
vode puteljci kroz ovu šumicu, u kojoj ima još i liepih
hrastovih stabala, na tu visoravan sa koje je prekrasan vidik
na Trst i na pučinu morsku. Ovdje je i krasan perivoj, ljetnikovac
i grobnica spomenutoga baruna Revoltelle ; sve sada
vlastničtvo obcine grada Trsta. Kraška visoravan nad Trstom
visoka je popriečno oko 400 m. a bila je negda sva obraštena
šumom, kako to stare kronike grada Trsta svjedoče; nu
do polovice 19. stoljeda uništena je bila šuma na njoj gotovo
sasvim. Zna se, da su sve šume u području Trsta — Trst
sa svojim teritorijem nije samo grad ved i posebna pokrajina
za sebe — još u 13.. 14. i 15. vieku bile pomno čuvane i
dobro uzdržane. Zator tih šuma potiče tekar iza godine 1550.
kad je bilo žiteljima dozvoljeno bez ikakove stege po okolištnim
.šumama sjedi i pasti. Tako su te šume propadati počele
i propale. Na izsječenih površina paslo se je silno blago
koje nije dalo šumskoj vegetaciji da se pravo pomladi. Kras
je konačno odkrio svoje strašno lice, a prije nepoznatom silom




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 107     <-- 107 -->        PDF

— 625 —


stala je bjesniti bura, odnosed ostatke humusa sa sobom.
Narod prije bogat osiromašio je skroz, jer ga sve strašnji goli
Kras već nije uzdržavati mogao.


Na ogromnoj toj pustoj kraškoj visoravni nad Trstom
ostala je samo jedna velika oaza do danas uzčuvana, a to je
šuma državne ergele oko »Lipice«, koja je već preko 300 godina
pod upravom države. To je šuma još i danas oko
400 hektara velika, pa nam jasno pokazuje kakove
su negda šume na tom Krasu bile; ujedno nam
predstavlja ideal kraške šume za kojim bi u zadnjem
redu pošumljivanjem Krasa težiti morali, da se postigne. To
je šuma pretežno hrastova a u redjem sklopu, pa ima pod
krašnjama hrastova obilno dobre paše. Takova šuma pruža
s toga stanovniku Krasa ono, što mu u njegovomu gospodarstvu
najviše treba: drva i paše. U toj šumi na kamenu odraste
mlada ždriebad, izvržena nepogodam vremena i doraste
do konjčeta u kojega su čvrste noge, oštro oko, jaka prsa,
sve svojstva s kojih konji ove glasovite ergele na daleko slove.
Žalibože nije nam vrieme dozvoljavalo, da tu ergelu posjetimo,
previše je bilo objekta koje smo još posjetiti smjerali.


Kultuire koje putem od Trsta ovamo vidjesmo, bile su gotovo
izključivo nasadi crnoga bora (Pinus austriaca) razne
dobe.


Kako smo već u uvodu spomenuli, područje grada Trsta
onaj je kraj u kojem se je počeo Kras najprije pošumljivati.
Tekar kasnije počela se je tomu šumarskomu problemu i
drugdje, pa i kod nas, posvećivati pažnja.


Prvi pokusi oko pošumljenja kraških goljeti učinjeni su
na teritoriju grada Trsta godine 1842. Ti su se pokusi medjutim
gotovo sasvim izjalovili. A zašto ? Jer se je rabila
sjetva a najviše se htjelo gojiti hrast. — Za burnih godina
1848. i 1849. prestao je na više godina svaki rad oko pošumljenja.


Iza toga počelo se ozbiljno na tom polju raditi, pa kako
su te radnje osobitim uspjehom okrunjene progovorit ćemo o
njima u sliedećem obširnije. (Svršit de se).