DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 8     <-- 8 -->        PDF

— 526 —


štete činiti! — To je dužnost svake šumske uprave


koja ima da podmiri gorivnu potrebu svojih su


ovlaštenika i pravoužitnika!


Gradjevna potreba naših pravoužitnika ih suovlaštenika,
jeste u razmjeru gorivne potrebe jako malena. Kada naš seljak
kuću i ostale zgrade sagradi, ne traži on više gradje; jer prvo
istu ne treba, a drugo — znamo svi — jeste svaka gradnja
sa troškom skopčana! A to naš seljak izbjegava!


Dični naš pjesnik stavlja raji u usta rieči: »hljeba, hjeba
gospodaru«, dočim naš seljak danas često vapi: — »gorivog
drva gospodo!«


Ne kažemo gospodaru, jer pravoužitnici ili suvlastnici jesu
gospodari, t. j . vlastnici šumah, dočim gospoda šumari — pod
nadzorom oblasti — uredjuju šume i upravljaju sa istima.


Moje nemjerodavno mnienje jeste takovo, da su napried
spomenuti navodi doista sasvim istiniti.


Premalena drvna kompetencija, daleke sječine i
težki izvoz drva, pomanjkanje leževine i suharaka — naročito u
zabranama i branjevinama — sile potrebovnika, t. j . seljaka, da
u šumu ide, i tako se u skrajnoj nuždi i potrebi — moguće
do sada i skroz neporočan — ogrieši o šumski, ili kazneni zakon.


Ruku na srdce, pak priznajmo da je tako!


Još je jedna velika mana, da se »šumske štete« Često
vanredno umnažaju; — a ta je, da trgovina sa drvi nije na
mnogim i mnogim mjestima uredjena. Ne imamo u manjim
mjestima drvnih tržišta!


Suovlaštenici i pravoužitnici recimo dobiju ma i najmanje
drva, pak mogu da pokriju bar donjekle svoju potrebu. AF —
pitajmo se — što če oni, koji tih prava ne imaju, a ne imaju
gdje da drva kupe?! Zar če se smrznuti, ili ne trebaju li
ni oni drva za kuhati, prati, i t. d. — Znamo svi da trebaju


di´va ! Od kuda drva?
»Upuće n je svaki , da kupuj e drv a od štetočinaca
i da s njima zajedno kriomčari.«
Pitajmo se sada: »Je li to moralno?«
— Odgovor — nije!