DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 6 <-- 6 --> PDF |
- 524 »U šume imovne obdine, ili zemljištnih zajednica«. — Ta to je i naravna stvar! U prvoj liniji ne čeka ga zatvor (izim iznimakah), a u drugoj liniji »likvidira« on pošteno svoju štetu, prizna griehe i ostane vjekovječni pošteni dužnik (izim častnih iznimaka). Pa i on ima njeko idealno pravo na taj novac! Ako je ali okorjeli štetočinac, što no se kaže »od zanata«, toga ne smeta zatvor. Još ako k tomu ništa ne ima (npr. prepisao grunt na ženu i t. d.), taj se ne boji zatvora, pak ide u sve šume, ma bila državna, vlastelinska itd. šuma. Koliko ga puta lugari i čuvari ne ulove na činu; a ako ga uhite, to on ili njegov rodjak, sluga itd. (to mogu biti samo iznimke. Ur.) svoj zatvor kod suda odsjedi, a šumsku odštetu za pokradjeno drvo ostane pošteno dužan. I tako se ima šumovlastnik boriti sa stotinu neprilika, a jedna od najvedih — jesu štetočinci! Valja nam ali u mnogim slučajevima, rekao bi pretežnim slučajevima, tražiti uzrok e šumski h šteta . To je pitanje od zamašne važnosti. Uzroka imade mnogo, da je naš seljak baš upućen, da u šumu samovoljno ide ! Pomanjkanje gorivnog đrya jeste uzrok, da su šum. štete danas tako ogromne!!! To je nepobitna istina Idemo malo to pitanje s bližega stanovišta promotriti; vratimo se ali nazad 30 — 40 godina, dok u bivšem provincijalu segregacija šumah provedena nije bila, a u bivšoj Krajini dok su postojale samo državne šume. Bilo je tada drva dosta, naš seljak podmirio je svoju potrebu i nije ni mislio na »šumsku štetu«. To njemu u ono doba na pamet došlo nije, niti je znao što je to. Karoda bilo je mnogo manje, nego li danas, i usljed toga vladalo je s ove strane i zadovoljstvo u narodu! Cim je provedena segregacija nastale su urb. občine, današnje zemljištne zajednice, i naš je seljak — ratar — upuden samo na svoju šumu. |