DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 55 <-- 55 --> PDF |
— 573 — u histerično vrieme, bile su te pjeskulje sad više, sad manje vezane. Za vrieme Rimljana, koji su osvojenu Daciju sa još danas postojećimi nasipi proti navali ugarskom nizinom prolazedih barbarskih naroda branili, bile su Deliblatske pjeskulje bez dvojbe obrašteno kulturno tlo. Ležedi te pjeskulje med ju prv^obitnim i kašnje po Rim- Ijanih podignutim vanjskim obranbenim nasipom, mora se predmjevati, da nije taj razuman osvajački narod branio pustinju, od koje ne bi imao nikakove koristi, već samo neprilike. Po nadjenim ostancima rogovlja jelena i srna, zatim strielica, te pieskom zatrpanog okamenjenog korjenja i drva, sudi se, da su u davnini Deliblatske pjeskulj velikimi šumami obraštene bile. Kronika pripovjeda o porazu Turaka godine 1691., kao što, da je Kubin i Stara Palanka bila pod turskim gospodstvom od godine 1701. —1716. Nedvojbeno je, da su za to vrieme Turci nemilo haračili tamošnje šume i drvo bližim Dunavom u ogromnim količinama na iztok iz vazali. Godine 1778.. kada su se okolna sela Vračev gaj, GajtasoU, Grebenac, Deliblat, Kubin Galya, Mramorak, Dubovac i Palanka počela nakon odstupa Turaka naseljivati, silno su Deliblatske šume trpjele, jer su za podignude novih stanova velike količine gradje odanle izvučene, a i blago tih sela u sve većih množinah u pašu na pjeskulje tjerano. Godine 1788. izdaje car Josip II. zapovjed, da se devastirane oko Deliblata šumske površine, koje su prouzročile daljne ubitačno širenje živog pieska, ponovno pošume. Početkom prošlog stoljeća preoteo je živi piesak tako mah, da je tvorio u sredini Deliblat´^kih pjeskulja oko 3 četv. milje veliku pustinju, koja je tu i tamo sa nješto trave i kržljavog drva prekidana bila i samo na sjevero-zapadnom i jugo-iztočnom kraju bijahu već tada veće travom obrasle površine, u kojih medjutim nikada nevezanih mjesta manjkalo nije. |