DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 54 <-- 54 --> PDF |
— 572 -^ Crno more propustilo. Odstupajuda voda ostavila je iza sebe tvrdo tlo, kojega gornji sloj tvori talog bivšeg jezera, razan prema mjestim, u ono predhistorično vrieme vladajudim okolnostima. Tako je taj gornji sloj sastavljen ua ušću velikih gorskih rieka i potoka u tadanje jezero iz šljunka, kojeg je velikom silom tekuća gorska voda sobom donašala i taložila, kako to vidimo naročito u nizini Morave i na rubovih ugarske nizine. Dalje prema sredini Ugarsko nizine, oko Szegedina i Kecskemeta, gdje je sila vode malaksala, nalazimo gornju naslagu sastavljenu iz finog, sitnog šljunka, odnosno krupnog pieska, koji prema jugu, gdje Dunav ugarsku nizinu ostavlja, sve finiji biva, te je struja stagnirarie vode tamo već tako oslabilž,, da nije bila kadra drugo, doli najfiniji mulj sobom nositi. Dok su dakle nizina Morave, te sjeverni dio i rubovi Ugarske nizine pokriti sad krupnijim, sad sitnijim šljunkom i pieskom, pokriva južni dio potonje nizine najfiniji piesak, koji svuda, gdje nije travom ili drvom obrašten, postaje živim i kao takav igračkom vjetra. Prema tomu su pjeskulje u Ugarskoj nizini diluvialne naslage, potičuće prije eksistencije čovjeka iz vremena, kad su te nizine pod vodom ležale. Predočiv tako predhistorički postanak ugarskih pjeskulja u obće, prelazim na Deliblatske pjeskulje, koje su bile predmet našeg proučavanja. Deliblatske pjeskulje, najveće i najinteresantnije u Ugarskoj leže izmedju 44—45" sjeverno širine, na 21° (od Greenwicha) iztoČne duljine, 90—195 m. visoko nad morem, protežu se u dugačkom ovalu od Alibunara prema Dunavu kod Palanke u duljini oko 34 km., a u najvećoj širini 12 km. Ne ima dvojbe, da su Deliblatske pjeskulje, nakon što je voda iztekla, tiekom vremena opetovano puta travom, grmljem i drvećem obraštene bile, dok nije došao čovjek, koji je sto ljetno djelo naravi u svako vrieme razarao. Prema stanju kulture, naročito napučenosti onih predjela |