DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 64 <-- 64 --> PDF |
— 582 — Ostali suhi vjetrovi, ako i nose pješak, nisu tako opasni, jer nikada dugo ne duvaju, ili pusu u vrieme kad je tlo vlažno, da tada ne mogu piesak dizati. Sliededi najčešdi vjetar iza jugoiztočnjaka je sjeverozapadnjak, koji obično dolazi kišom, a ako dodje i suh nepravi štete, jer izravna ono, što je Kosova izrovala. (Nastavak slieđi). Domaći drvarski obrt zemalja sv. krune ugarske. Po Karla Graulu, profesoru budimpeštanske obrtne više škole i privatnom docentu na politehnici priobćio P. Dianorszkj.* Onaj prastari oblik obrtnoga zanimanja, kada članovi obitelji za kudanstvo potrebite predmete sami sebi priredjuju, zovemo : domaćim obrtom. Glava obitelji, ili i nekoji drugi njezini članovi, uz prastaro njihovo glavno zanimanje, kada je ono mirovalo, proizvadjali su vremenom osim one za vlastitu porabu potrebite robe, još i suvišne obrtne predmete, koje su onda svojima bližnjima prodavali, ili pako s njima zamjenjavali. I ovaj, sa poljodjelstvom skopčani oblik obrta je prastar, t. j . tradicionalan, te je važno nuzgredno zanimanje naroda. Ovaj oblik tjeranja obrta zove se domaćim, osobito pako poljodjelstvenim domaćim obrtom, (Hausindustrie). Vremenom se je, uslied dalnjega povišenja poslovne razdiobe, iz ovoga obrta razvio t. zv. malo - obrtnički stališ, kod kojega je obrt već glavnim zanimanjem postao. Konačno pako iz maloga obrta postala je proizvodnja u velikoj mjeri, te iz izvršivanja kod iste nastalih uvjeta, tvornički obrt. Značajno je, da su se ovi tipi obrtnih gospodarstva svagdje razvili, te se je tečajem vremena iz tvorničkoga obrta u svakoj onakovoj zemlji, gdje je promet cvao, nanovo jedna nova vrst domaćega obrta razvila. Trgovac ili tvorničar, u obće poduzetnik, više puta proti svomu vlastitomu interesu radi, kada svoju obrtnu robu u ve * Po ug. šumarskom družtvu iz DeAkove zaklade nagradj ena je ova Gaulovarazprava. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 63 <-- 63 --> PDF |
— 581 — Doba opažanju: jutro l´^ popodne 2^ večer 9^ Ovi podatci od velike su važnosti za tamošnjega šumara, koji provadja gojitbene radnje, te mora u prvomu redu računati sa svojim največim neprijateljem — vjetrom. Iz prediduće skrižaljke razabire se, da u godini najčešde duva na deliblatskih pjeskuljah suhi jugoistočnjak, kojega tamo nazivaju »Kosova«. Dolazeći iz kotline kod Bazijaša, gdje Dunav ostavlja Ugarska nizinu te nastupa svoj put kroz Kazansko tiesno, znade Kosova silnom žestinom po više dana duvati i tada silne štete napraviti. Štetnost Kosove sastoji u tom, što dolazi redovito bez kiše, te izsuši gornje slojeve pieska, kojeg onda svom silom nosi tako, da je na te dane nemogući svaki boravak na pjeskuljama, jer zasipava pješak u oči, usta i uši; a pošto Kosova najradje i najžešće duva u proljeće kada se izvadjaju kulturne radnje, to ona nemalo posao oko vezanja i pošumljenja preskulja zaustavlja. Kosova odnasa humus, velikom silom tjerajućim suhim pjeskom oštećuje puplje, cviet i nježno lišće drva, zameće puteve, te pjeskom zatrpava travom i šumom obrasle smirene površine, koje time neproduktivnimi postaju. Da se prosuditi može sila i šteta, koju je u stanju Kosova nanesti, navadjam sliedece: Za vrieme našeg boravka na Deliblatskim pjeskuljama vezao se je piesak i sadile akacieve biljke, koja radnja je radi Kosove prije našeg dolazka onamo kroz četiri dana prekinjena bila. Na mjesto kultura naveženo bijaše prije prekinuća radnje oko 300—400 velikih vozova borovice, opredieljene za vezanje pieska. Kada su radnici nakon toga prekinuća na isto mjesto došli, da radnju nastave, nisu našli niti traga velikoj hrpi bo rovice, koju je medjutim Kosova pieskom zatrpala. Gdjekoju godinu znadu silni vihrovi i vijavice na Deliblatskim pjeskuljama uništiti 3 do 4 godišnje kulture, kojim otkriju korenje i povaljaju biljke, da na drugom mjestu postojeće kulture pieskom zatrpaju i uguše. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 62 <-- 62 --> PDF |
580 zraka razpline dolazeće oblake i time osujećuje obilne oborine, a ne ima tu ni izdašnih aequinoktialnih kiša, koje bi s proljeća tlu veću vlagu podale. Povoljno na klimu Deliblatskih pjeskulja upliva blizi Dunav, kojega izhlapljujuće vodene pare tvore u toj pustinji obilne rose i tako ljeti za suše naknadjuju bar donjekle kišu. Napredovanje i širenje živog pieska ovisno je u prvom redu od vjetrova, koji ga dižu i raznašaju, te daleko napred nanesu, dotično na drugih mjestih izpušu mienjajuć tako neprestano konfiguraciju pjeskulja. Štetni upl.v vjetrova mogosmo prosuditi na pjeskuljama, gdje vidimo kako se na pieskom zapuhanih mjestih samo vršci starih topola i jablanova pomaljaju na drugih pak izpuhanih mjestik stara stabla sa svojim korenjem 2 do 3 metra nad pieskom kao strašila stoje. Polag u niže navedenoj skrižaljci izkazanih meteoroložkih opažanju na deliblatskih pjeskulja od godine 1871. do 1897. ustanovljeno je koliko puta koje godine pojedini vjetar duva. smjer vjetra Godina S. S. I. I. J. I. J. J. Z. Z. S. Z. Tišina 1891. 52 86 61 443 41 44 34 329 2 1892. 26 123 49 450 29 60 33 320 5 1893. 47 105 61 389 52 30 34 371 6 1894. 35 81 45 454 40 11 61 367 1 1895. 32 88 26 503 29 15 28 372 2 1996. 31 ´63 54 434 48 12 32 417 1 Ib97. 37 59 41 466 28 13 36 408 17 sedamgodišnji prosjek 37 83 48 449 38 26 37 369 5 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 61 <-- 61 --> PDF |
— 579 — Pođnebje. ^ Popriečna godišnja toplina na Deliblatskim pieskima jest ll-S" C, u najhladnijem zimskom mjesecu poprečno —O´S" C u najtoplijem popriečno 23" C. Razlike u temperaturi po godinah, mjesecih i pojedinih dana jesu koli popriečne toli maksimalne i minimalne vrlo velike. Zima je u pravilu vrlo stroga, nastupa koju godinu već polovicom studena i traje obično do konca veljače, gdjekad pak i do konca ožujka. Ipak znade biti i blaga zima, kako je to bio slučaj u posljednjih godina. Sniega ne pada mnogo, a kada pada, ostaju glavice napuhanog letečeg pjeska gole, dočim ga vjetar nanese u mnogobrojne doline i kotline, gdje zapuhan leži 4—6 m. visoko. Za to vrieme budu lugarski stanovi, koji su po nizinah na pjeskuljah sagradjeni kroz 2 — 3 nedelje tako snjegom zametani, da je pristup k njima i od njih upravo nemogud. Proljeće jest pretežno suho radi vladajućeg tada suhog jugoiztočnja, počima obično polovicom ožujka, kadkad koncem veljače, a gdjekad tek u travnju. Kasni mrazovi, naročito u dolinah i kotlinah česti su, te uplivaju vrlo štetno na vegetaciju. Do polovice svibnja mjenjaju se topli sa hladnimi vjetrovitim! dani, na što nastupi obično naglo ljetna žega. Ljeto traje do konca kolovoza, najdulje do polovice rujna. U obće su ljeta više sušna i vruća nego vlažna i hladna, pa znade u tako vrućem ljetu temperatura po više dana na 27—35" C stajati. Ljetnu sparinu i žegu uvećava nemalo bieli piesak, koji sunčane zrake odbija i time okolni zrak još više ugrije. Jesen počima obično početkom rujna, te je u pravila stalna ugodna. Velika studen u zimi do ožujka, koja odgovara mnogo sjevernijim predjelom, zatim brzim dizanjem topline do svibnja, te potrajna žega koja dosegne visinu one u sjevernoj Italiji, čini pođnebje Deliblatskih pjeskulja za kulturu šume nepovoljnijom neg je južno jadransko. Kiše su ljeti riedke a dolaze obično samo olujami koje proleto a da ne ostave dosta vlage. Visoka ljetna temperatura |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 60 <-- 60 --> PDF |
— 578 — vremena potičude akacijeve sastojine, uzgajane ko nizka šuma, donašaju danas već liepe koristi davajuć: grede, rogove i ogriev, što se dobro unovcuje. Od godine 1898. ovamo spadaju Deliblatske pjeskulje pod upravu kr. ugar, državnog dobra u Deliblatu, koja uprava je neposredno kr ugar. ministarstvu za poljodjelstvo, odsjeku za kolouisaciju podčinjena, a na čelu joj stoji gospodarski činovnik kao upravitelj gospodarstva, zatim 2 šumarska činovnika (nadšumar i šumar) inžinir i vinogradski nadzornik, uz 12 lugara i 4 državna vincilira. Opisav u kratko povjest Deliblatskih pjeskulja od njihovog postanka do današnjeg dana, prelazim sada na opis sadanjeg stanja tih pjeskulja, koje su nakon segregacije ostale vlastničtvo kr. dršavnog šumskog erara. Položaj i površina. Deliblatske pjeskulje, okružene obćinama Dubovac, Gajtasol, Nikoline, Karlsdorf, Alibunar, Mramorak i Deliblat prikazuju se kao valovit terain sa dugoljastim i, kadkad bregovitimi humci, koji se protežu od jugo-iztoka prema sjevero-zapadu u smjeru tamo vladajudeg jugo-iztočnog vjetra. Ti humci uzdižu se sa sjevero-iztoČne strane položito, a spuštaju prema protivnoj strani strmo, dosišu 30—-60 m. relativne visine tvoreći medju sobom doline, jame i gudure. Od cjelokupnog segregacijom kr. državnom eraru pripalog posjeda 51490 rali 8290" izluČena je i kolonieirana površina od 5144 rali SGG" zasadjena većim dielom vinogradima. — Od ostajućih 46346 rali 723D" zapremaju starije, prije g. 1898. nasadjene šume i kulture oko 12000 rali, novije od g. 1898. amo podignute kulture površinu od 3000 rali, u zakup dani pašnjaci zauzimlju oko 7000 rali. Nevezanog živog pieska ima još oko 6000 rali, dočim ostala površina odpada na poluvezani jur umireni piesak, zatim na čistine medju šumskim parcelama, koje su paši blaga zatvorene. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 59 <-- 59 --> PDF |
- 577 — blaga i pčela^ žetve trave i ruja, konačno zakupnine za zemljišta i doznačne pristojbe; naprotiv tomu prihodu iznašaju troškovi 8813 for. Od godine 1861.—1869, pošumljeno je u svemu 815 rali piesaka sa ukiipnim troškom od 80—90000 forintili, dakle troškom od nješto preko 100 for. po rali. Kako se niti u tom razdobju nije prije sadnje biljkah piesak vezao, već takove u živi piesak stavljale, propale su i ove kulture većim dielom. Godine 1859. stupa u kriepost novi šumski zakon, koji u svojih ustanovah za obračunavanje odštete šumskog kvara u šumama na piesku uzgojenim nikakove strožije propise ne uvadja, naprotiv postojeće do tada topogiedne stroge kazne ukida, i time haračenje tih šuma uvećaje. Ukinuće tjelesne kazne god. 1868. doprinjelo je takodjer da je pučanstvo od tada sve više u šume navaljivalo, te velikim troškom i trudom uzgojene sastojine uništavalo. Godine 1869. počelo je ratno ministarstvo opet pošum-´ Ijivanju pjeskulja veću pažnju posvećivati, izaslav poznatog strukovnjaka Josipa Wessely-a, generalnog nadzornika državnih dobara i ravnatelja šumarske akademije, da isti proputuje sve europejske, zatim Deliblatske pjeskulje, pa da tom sgodom prouči kulturne prilike i onda na temelju vlastitog opažanja i izkustva izradi predlog, kako bi se potonje neproduktivne pjeskulje što prije kulturi privele. Tom častno nalogu udovoljio je Wessely napisav poznato djelo: »Der europaische Flugsand und seine Kultur«. Prigodom razvojačenja Vojne Krajine pripalo je kr. državnom šumskom srezu od sveukupnih 70660 rali deliblatskih pieskulja površina od 51490 rali 8290°, dodieljena pod upravu kr. ugar. šumarije u Deliblatu. U prvo vrieme upravljao je tom šumarijom kr državni šumar kasniji nadšumar Josip Mattusch, koji se je hvalevriednom marljivošću ozbiljno latio pošumljivanja piesaka, te uzgojio 40—200 rali poglavito akacijeve šume. — Iz tog |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 58 <-- 58 --> PDF |
— 576 — dočim druge zasipaše i ugušiše i time površinu golog pieska proširiše. Odstup Bachofeua bio je po Deliblatske pjeskulje tim kobnijim, što iza svog 25-godišnjeg rada promatranja i stečenog na pieskima izkustva nije ostavio nikakovo literarno djelo ili bilježke, što bi bilo od neprocjenive vrieduosti za njegove nasljednike, koji su njegov rad nastaviti imali. Uz to su njegovi suradnici razpremješteni na druga službovna mjesta, pa tako nije ostalo niti ljudi, koji bi htjeli i znali to kulturno djelo dovršiti. Na to dolazi prevrat godine 18 i8 . za kojega su uzbudjene strasti svaki poredak razvrgle, okolni narod tada u mjestimice već liepe šume navalio, te ih devastirao, a neograničenom pašom mnogu jur vezanu površinu razrovao, ostavljajudi za sobom pusto pjeskovito tlo. God. 1852., iniciativom generalnog gouvernera grofa Coroninia, počima se opet intensivnije oko pošumljenja Deliblatskih pjeskulja nastojati, pa je u razdobju od godine 1852. 1860. pošumljeno oko 5600 rali sa troškom od 12 for. po rah. Medjutim taj rad, jeftino izveden, usljed sadnje biljkah n velikom razmaku, bez istodobnog vezanja letedeg pieska, bio je bezuspješan, jer su vjetrovi u brzo korenje biljkah razkrili i time najvedi dio u tom vremenu uzgojenih kultura uništili. Ova kulturna perioda važna je u toliko, što se je počela uz topolu sa uspjehom saditi akacija i time odkrila vrst drva, koja je pozvata, da na pieskima stvara nove šume. Godine 1858. putuje po nalogu ratnog ministarstva na Deliblatske pjeskulje zagrebački c. i kr. komorni šumarski savjetnik Franjo Meguscher, koji imade zadadu, da o tamo pronadjenom izvješde podnese. U to vrieme upravlja Deliblatskimi pjeskuljami od strane ilirsko-banatske krajiške pukovnije 1. šumarski upravitelj (Waldbereiter), 4 šumska nadglednika (Forstaufseher) i 12 pomodnika (Forstgehilfen). U razdobju od godine 1855.—1857. iznaša na erarskim deliblatskim pjeskuljama popriečni godišnji prihod 9584 for. sastojedi se iz utržka za prodano drvo, šumske štete, paše |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 57 <-- 57 --> PDF |
— 575 — 40.464 rali, dobro travom obrasle površine, gdje samo gdjegdje otvoren živi piesak na površinu izbija, bijaše razdieljeno u t. zv. pradie, koje su u zakup dane pojedinim okolnim obćinam za pašu blaga, košnju trave i žetvu ruja, koji potonji je osobito traženi predmet industrije bio, te se tada dobro pladao. Na tima pradiama paslo je blago bez broja i reda, zalazeći iz opredjeljenih pašnjaka na otvoreni živi pješak i šumu, bolje rekuć grmljem obrasla mjesta, gdje je brstilo i oštećivalo poraslo drvlje i tako priečilo dalnje naravno obrašdivanje pieska Gazeć po travom zaraštenom tlu, pravilo je prolazede blago nove rane, koje je vjetar širio i time sve veće površine nevezanog živog pieska stvarao. Za vrieme Bachofenovog službovanja, provadjajuć njegovu ogojnu osnovu, uzgojeno je sa uspjehom na rubovih Deliblatskih pjeskulja uz oranice susjednog žiteljstva do g. 1842. ukupno 8832 rali šume, pretežno na nevezanom pjesku. Pošumljivalo se je poglavito sa šibami (Stecklinge) crne i kanadske topole, te jablana, zatim rujem, u početku troškom od 130 for., kašnje troškom od 30 for. po rali. Baehofeu stekao si je neprolaznih zasluga oko pošum- Ijenja Deliblatskih pjeskulja, što se još danas u tamošnjem narodu sa zahvalnošću spominje. — On je unatoč svojem visokom položaju, kao šumarski ravnatelj, sve kulturne radnje na pieskima sam nadzirao i rukovodio, upućivajuć i podučavajuć osobno dodieljeno mu šumarsko i čuvarsko osoblje, kako će na kojem mjestu tu pustoš kultivirati. Od godine 1842., kada se je Bachofen povukao iz službe, ne radi se kroz sliedede dvije godine ništa oko pošumljenja pieska, jer su odlučujući faktori kod General-komande mislili, da je podignutimi oko Deliblatskih pjeskulja kulturami sve zlo uklonjeno, pa da će se sada, kada su ti rubovi pošumljeni, piesak u nutrašnjosti smiriti. Netemeljitost te predpostave uvidila se je brzo, jer nakon obustave radnja oko vezanja piesaka nadodjoše godine sa jakimi vjetrovi, koji odkriše žilje mnogim nadobudnim sastojinam, |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 54 <-- 54 --> PDF |
— 572 -^ Crno more propustilo. Odstupajuda voda ostavila je iza sebe tvrdo tlo, kojega gornji sloj tvori talog bivšeg jezera, razan prema mjestim, u ono predhistorično vrieme vladajudim okolnostima. Tako je taj gornji sloj sastavljen ua ušću velikih gorskih rieka i potoka u tadanje jezero iz šljunka, kojeg je velikom silom tekuća gorska voda sobom donašala i taložila, kako to vidimo naročito u nizini Morave i na rubovih ugarske nizine. Dalje prema sredini Ugarsko nizine, oko Szegedina i Kecskemeta, gdje je sila vode malaksala, nalazimo gornju naslagu sastavljenu iz finog, sitnog šljunka, odnosno krupnog pieska, koji prema jugu, gdje Dunav ugarsku nizinu ostavlja, sve finiji biva, te je struja stagnirarie vode tamo već tako oslabilž,, da nije bila kadra drugo, doli najfiniji mulj sobom nositi. Dok su dakle nizina Morave, te sjeverni dio i rubovi Ugarske nizine pokriti sad krupnijim, sad sitnijim šljunkom i pieskom, pokriva južni dio potonje nizine najfiniji piesak, koji svuda, gdje nije travom ili drvom obrašten, postaje živim i kao takav igračkom vjetra. Prema tomu su pjeskulje u Ugarskoj nizini diluvialne naslage, potičuće prije eksistencije čovjeka iz vremena, kad su te nizine pod vodom ležale. Predočiv tako predhistorički postanak ugarskih pjeskulja u obće, prelazim na Deliblatske pjeskulje, koje su bile predmet našeg proučavanja. Deliblatske pjeskulje, najveće i najinteresantnije u Ugarskoj leže izmedju 44—45" sjeverno širine, na 21° (od Greenwicha) iztoČne duljine, 90—195 m. visoko nad morem, protežu se u dugačkom ovalu od Alibunara prema Dunavu kod Palanke u duljini oko 34 km., a u najvećoj širini 12 km. Ne ima dvojbe, da su Deliblatske pjeskulje, nakon što je voda iztekla, tiekom vremena opetovano puta travom, grmljem i drvećem obraštene bile, dok nije došao čovjek, koji je sto ljetno djelo naravi u svako vrieme razarao. Prema stanju kulture, naročito napučenosti onih predjela |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 53 <-- 53 --> PDF |
— 571 — Istodobno bude gospodarstvenom uredu priobćeno, da je spomenuta uprava posebnom ministarskom naredbom upudena, da izaslanikom imovne obćine gjurgjevačke za vrieme njihovog boravka u Deliblatu u svakom pogledu na ruku ide, te im sve važno i vidjenja vriedno pokaže. Dogovorno sa spomenutom upravom podjosmo preko Zagreba, Zemuna i u Deliblat, kamo stigosmo dne 23. travnja t. g. oko podne. Na željezničkoj postaji Mramorak-Deliblat dočeka nas i pozdravi od strane Deliblatske kralj, državne uprave gospodin kr. državni šumar Ajtay Jeno, koji nam bijaše dodieljen za provodića i tumača za vrieme našeg boravka na Deliblatskim pjeskuljama. Gospodin šumar riešio je svoju zadadu da ne može ljepše, jer nije žalio truda ni rieči, kako bi nam što više vidjenja vriedno pokazao i sve vidjeno što bolje raztumačio. Budi mu na ovom mjestu za sav oko nas uloženi trud i susretljivost izrečena naša najljepša hvala i priznanje, pa neka bude uvjeren, da demo se vazda ugodno sjedati časova, koje smo u njegovom družtvu, putujud po onih nepreglednih pjeskulja u strukovnih razpravah proveli. Prije no što du opisati način i uspjehe današnjeg vezanja i pošumljivanja Deliblatskih pjeskulja, potrebno je, da se u kratkih crtah osvrnem na postanak i mjestne okolnosti tih pješaka, kako bi čitava ova razpravica što shvatljivija bila. Nuždne podatke crpio sam na licu mjesta učinjenimi opažanji, zatim iz tumačenja prednavedenog gosp. kr. državnog šumara Ajtaya kao i njegovog članka izašlog u 1. broju ovogodišnjeg »Erdeszeti Lapok« konačno iz opisa Deliblatskih pjeskula, koji se nalazi u Wessely-evom djelu »Der europaische Flugsand und seine Kultur«. U predhistoričko doba ležala je današnja nizina Morave (Marchebene), kao što gornja i dolnja Ugarska nizina pod vodom, tvoredi velika jezera, dok se nije gorje kod Theba, Grana i željeznih vrata, valjda vulkavičkima erepcijama, razklopilo i silnu tu vodu koritom Dunava i njegovih pritoka u |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 56 <-- 56 --> PDF |
_ 574 — Godine 1807. putuje tadanji generalni nadzornnik Vojne Krajine nadvojvoda Karlo po Deliblatskim pjeskuljama, nakon kojeg putovanja nalaže, da se odmah temeljito prouči, kako bi ee najjeftinije i najprije te pjeskulje vezale i zasipavanje susjednih polja prepriecilo. Povodom te odredbe mapirane su Deliblatske pjeskulje godine 1808.—1812., a godine 1815. bude po tadanjem temišvarskom vojnokrajiškom šumarskom ravnatelju Franji Baehofenu pl. Echt izradjena osnova pošumljenja. Tom sgodom bude konstatirano, da erarske pjeskulje zapremaju površinu od 70.660 rali, od koje površine ođpada 29.169 rali na nevezanu neprestano šireću se pustinju. Već tada naglašuje Bachofen u svojoj osnovi, da je uzrok širenja nevezanog pieska barbarsko pustošenje šuma, žetva ruja, a poglavito neograničena paša blaga, koje prolazeći pieskiraa oštećuje gaženjem travom obrasle površine, koje iza toga uplivom vjetra postaju nevezanimi i živimi. U smislu višjeg naloga imalo je vezanje Deliblatskih pjeskulja u razdobju od 5—15 godina prevedeno biti, u koju svrhu predlaže Bachofen sve pjeskulje u šest odiela razdieliti i u svakom odjelu istodobno sa vezanjem pieska početi, te topolovim šibami (Stecklinge) i rujem zasaditi Usljed votua odbornika bečkog gospodarskog družtva Dr. viteza Heintl-a bude spomenutom osnovom odredjeno, da se Deliblatske pjeskulje samo na rubovih pošume, jer se je predmjevalo, da će se time sirenje pieska na okolne oranice prepriečiti, a u sredini ostavljeni nevezani živi piesak umiriti, te kašnje succesivno pošumiti moći. Ta osnova, nakon što je po Baehofenu godine 1817. preradjena i po ministarstvu izpitana, zadobi godine 1818. odobrenje cara Franje I. Kulturi podvržene Deliblatske pjeskulje zapremale su u to vrieme kako gore spomenuto 70660 rali. Od te površine zauzima 29.196 rali nevezani živi piesak, na kojem se nalazi samo do gdjekoji grm ili čbunj, kao oaza u pustinji, dočim ostalih |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 55 <-- 55 --> PDF |
— 573 — u histerično vrieme, bile su te pjeskulje sad više, sad manje vezane. Za vrieme Rimljana, koji su osvojenu Daciju sa još danas postojećimi nasipi proti navali ugarskom nizinom prolazedih barbarskih naroda branili, bile su Deliblatske pjeskulje bez dvojbe obrašteno kulturno tlo. Ležedi te pjeskulje med ju prv^obitnim i kašnje po Rim- Ijanih podignutim vanjskim obranbenim nasipom, mora se predmjevati, da nije taj razuman osvajački narod branio pustinju, od koje ne bi imao nikakove koristi, već samo neprilike. Po nadjenim ostancima rogovlja jelena i srna, zatim strielica, te pieskom zatrpanog okamenjenog korjenja i drva, sudi se, da su u davnini Deliblatske pjeskulj velikimi šumami obraštene bile. Kronika pripovjeda o porazu Turaka godine 1691., kao što, da je Kubin i Stara Palanka bila pod turskim gospodstvom od godine 1701. —1716. Nedvojbeno je, da su za to vrieme Turci nemilo haračili tamošnje šume i drvo bližim Dunavom u ogromnim količinama na iztok iz vazali. Godine 1778.. kada su se okolna sela Vračev gaj, GajtasoU, Grebenac, Deliblat, Kubin Galya, Mramorak, Dubovac i Palanka počela nakon odstupa Turaka naseljivati, silno su Deliblatske šume trpjele, jer su za podignude novih stanova velike količine gradje odanle izvučene, a i blago tih sela u sve većih množinah u pašu na pjeskulje tjerano. Godine 1788. izdaje car Josip II. zapovjed, da se devastirane oko Deliblata šumske površine, koje su prouzročile daljne ubitačno širenje živog pieska, ponovno pošume. Početkom prošlog stoljeća preoteo je živi piesak tako mah, da je tvorio u sredini Deliblat´^kih pjeskulja oko 3 četv. milje veliku pustinju, koja je tu i tamo sa nješto trave i kržljavog drva prekidana bila i samo na sjevero-zapadnom i jugo-iztočnom kraju bijahu već tada veće travom obrasle površine, u kojih medjutim nikada nevezanih mjesta manjkalo nije. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 52 <-- 52 --> PDF |
— 570 — Uspjeh dosadanjeg pošumljivanja na »Gjurgjevačkim pieskima « bio je mjestimice povoljan, dok je pak na mjestima bio srednje ruke, a i nepovoljan unatoč uvaženja topoglednih naputaka i savjeta, koje smo mogli crpiti iz odnosnih strukovnih djela naročito Wess6ly-evog »der Furopaische Flugsand und seine Kultur«. Uvidiv, da bi imovna obćina izvadjanjem kojekakovih pokusa pošumljivanje zategla, a uz to, bez´ da postigne svrhu, nerazmjerni novac potrošila, predloži gospodarski ured svojem gospodarstvenom odboru, da se izašalje u susjednu Ugarsku u svrhu proučavanja kulture pieska koji od šumarskih činovnika, koji predlog bje u cielosti uvažen i po visokoj kr. zemaljskoj vladi odobren. Odobravajud spomenuti zaključak, odredila je visoka vlada izaslanje dvojice činovnika, koji će na licu mjesta u Ugarskoj imati pošumljenje živih pjeskulja prouč.ti, te na temelju tamo stečenog izkustva izraditi osnovu i predlog, kako bi se gjurgjevački Pieski što prije s uspjehom šumskoj kulturi priveli. Opredieljen, da u družtvu sa gospodinom šumarnikom Slavoljubom Slapničarom podjem na tu vrlo poučnu ekskursiju, zapadne me zadača, da traženo izvješče o tamo vidjenom podnesem, što ovime činim, predajući ga istodobno javnosti u našem stručnom organu uvjeren, da će zanimati i ostalu gospodu stručne drugove. Neznajud točno, gdje se u Ugarskoj veće, naročito nevezane pjeskulje nalaze i posumljuju, pjeskulje takove, kojih bi karakter odgovarao onima kraj Gjurgjevca, obratismo se neposredno na visoko kr. ugarsko ministarstvo za poljodjelstvo zamolbom, da isto naznači, kamo nam je krenuti, da što bolje i svrsi shodnije svoju zadaću riešimo i da se što više tim putem okoristimo. — Na ovu zamolbu dodje u kratkom vremenu riešitba preuzvišenog kr. ugarskog ministra za poljodjelstvo, kojom nas upućuje na upravu kr. ugarskog državnog dobra u Deliblatu, gdje kr. ugarski državni erar posjeduje ogromne pjeskulje, koje kroz decenija sa uspjehom pošumljuje. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 51 <-- 51 --> PDF |
— 569 — sistematskog uredjenja bujica i gdje se je naiika o uredjeiiju bujica na današnju visinu zavila. Na koncu ne možemo, nego iz dna grca zahvaliti se preuzvišenom gospodinu banu, koji je u pravo doba povjerio ovu važnu granu narodno-gospodarstvene djelatnosti u prave ruke, te dozvolio potrebita sredstva iz zemaljskog budgeta i iz iuvesticionalne zaklade, i time osigurao uspjeh radnja na j blagodatni je naravi, kakove su ove oko u r e d j e n j a b u j i c a.* Poučno putovanje na Deliblatske pjeskulje. Piše Ante Mark, nadšumar procjenitelj imovne obćine Gjurgjevačke. Godine 1899. kupila je imovna obdina Gjurgjevačka od visokog financialnog erara sve u području porezne obdine Gjurgjevačke ležeće pjeskulje zapremajude ukupnu površinu od 661 rali 841 ", izim toga od visokog zemaljskog erara pjeskulje u površini od 136 r. 523 D", dakle ukupno 797 r. 1364 O". Od te, u jednom spoju ležeće površine, zaprema polovicu nevezani živi piesak, doČim je ostalo mjestimice sasvim a mjestimice na pol travom vezani, dakle smireni piesak. Kupom tih pjeskulja, naročito onih od financialnog erara preuzetih, obvezala se je imovna obdina iste šumskoj kulturi privesti, kako bi te puste, neplodne površine danas sutra potomcima koristi donjele. Ved u jeseni godine 1899. i sliededih godina radilo se je svom ozbiljnošću oko pošumljivanja pjeskulja i to prije svega na sjevernoj strani, s razloga toga, da se sa te strane stvori zaštita proti hladnim od Drave dolazedim vjetrovom, koji štetno uplivaju na kupljeni od visoke kr. zemaljske vlade vinograd. Pošumljivale su se sadnjom biljkah crnog i bielog bora te akacije pretežno vezane, travom obrasle površine, a samo neznatna površina živog ležedeg pieska. * Ovaj članak preštampasmo iz »Narodnih Novinah«, nu kako nam je gosp. kr. šum. povjerenik S. Petrović obećao potanki članak o uredjenju naših bujica, nadamo se, da ćemo ga moći još ove zime u »fS. 1.« priobćiti. Dr. |