DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 38     <-- 38 -->        PDF

— 556 —


za shodno uništiti ga, uništi on posvema sastojinu, da nećemo
imati ni jednog komada za gradju sposobnog.


Spomenuti mi je još izmedju gljiva jednog običnog neprijatelja
boru, a to je : Hjsterium Pinastri, koja ništi četinje 15 do
20 godišnje borove. Napadnuta stabla ginu, ako su mladja, doČim
starija se neko vrieme drže, isto tako najprije ginu potištena,
a od vladajućih ona slabija. Gdje se ta gljiva pojavi, valja
prestati sa kulturom bora, a jedino dosad prokušano sredstvo
je smjesa od 2 kg. modre galice i 2 kg. gašenog vapna na
100 litara vode. Tu gljivu smatra Goppert uzrokom osipa
(Schiitte), da njegov parasitički, epidemički značaj potiče od
spomenute gljive. Prema tomu ne bi stajalo uvjek mnienje.
koje smo dosad držali, da je uvjek nagla promjena temperature
uzrokom osipa, jer o tom ovisi i način uztuka. Ako je
osip nastao usljed nagle promjene temperature, onda se preporuča
gnojenje sa bukovim listincom (u biljevištu), jer da
bukova crnica, gnojivo, prieči naglu promjenu temperature.
Takodjer se preporuča (Nordlinger) otvoren položaj, i rana
sjetva, da se biljke mogu prije zime dovoljno razviti. Borovac,
Pinus Strobus, ne trpi od osipa, pa bi stog gledišta bili zgodni
pokusi s njime, kad u Njemačkoj povoljno uspieva.


Hartig nam navadja u svojem gore spomenutom djelu 25
vrsti bolesti bora, a u entomologiji srednjoeuropejskih šumskih
zareznika nalazimo preko stotinu neprijatelja bora. Od prvoga
početka njegovog, od sjemena (Blaujulus guttalarius i Elateridae)
neprestano ga prate i ako svemu sretno umakne, eto požara i
uništi ga sasvim.


Hotio sam ovime da upozorim na neumjestnu kulturu
bora, a gdje ga moramo da uzgajamo ili ga več imamo, na
neke važnije okolnosti, te specijalno na borovog savijača, o
komu kod nas nije nigdje ništa javljeno. (Jest, jer je u kraškim
nasadima crnoga bora poznati štetnik. Ur.) Koliko je meni
poznato, napao je godine 1897 šumu Seču, i lanjske godine
nekoliko rali šume Bukvik kod Ivanovogsela, gdje sam ga
odmah tamanio gore navedenim načinom i uspješno, jer se