DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 557 — više ne pokazuje. — Završujem onim, što zgodno i istinito kaže šumarnik pruski Fromhling i što sam trebao za motto da metnem: »Wie schwer es falit, und mit velchen Opfern fiir den Wald.e8 verkniipft ist, ganz allein aus eigener Kraft heraus durcli fest eingewurzelte Irrthiimer oder Unerfalirenheit zur richtigen Erkentniss sich durchdringen zu missen.« Vaclav Fuksa, kot. šumar im, obd. Gjurgjevačke. Sume i šumarstvo u Srbiji. (Nastavak)* Srbija je velika 4,830.206 ha. i ima stanovnika oko 2,500.000 Srbija je zemlja planinska, brdovita i šumovita. Visina brda ne prelazi granicu šumske vegetacije. Od celokupnog prostora Srbijinog zauzimaju šume oko 1,546.000 ha. Od te površine ima: 1. državnih šuma 666.982 ha. ili 37-70Vo; 2. opštinskih i selskih 658.260 ha. ili 42.607°: 3. manastirskih i crkvenih 17.083 ha. ili I""/"; 4. privatnih šuma 303.675 ha. ili 19*l7oPrema tome Srbija spada medju najšumovitije zemlje u Evropi. Sume su u Srbiji ogranci od četiri velika planinska sistema, koji prelaze u našu zemlju, i prave na srazmerno malom prostoru veliku razgranu u svima mogućim pravcima, kao veće ili manje grane i ogranci. Tako sa istočne strane ulazi u Srbiju veliki ogranak planine Balkana; sa juga ulazi ogranak Rodopskih planina iz Makedonije; treći lanac ulazi u Srbiju od Albansko-Starosr bi j 8kih planina, od Šar planine; a četvrti najveći i najrazgranitiji lanac planinski dolazi od Dinarski h Alpa. Ova četiri velika lanca raznih sistema planinskih, koji ulaze u Srbiju razgraniti su u raznim pravcima na srazmerno Glede pravopisa vriedi već prije spomenuto. Ur. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 556 — za shodno uništiti ga, uništi on posvema sastojinu, da nećemo imati ni jednog komada za gradju sposobnog. Spomenuti mi je još izmedju gljiva jednog običnog neprijatelja boru, a to je : Hjsterium Pinastri, koja ništi četinje 15 do 20 godišnje borove. Napadnuta stabla ginu, ako su mladja, doČim starija se neko vrieme drže, isto tako najprije ginu potištena, a od vladajućih ona slabija. Gdje se ta gljiva pojavi, valja prestati sa kulturom bora, a jedino dosad prokušano sredstvo je smjesa od 2 kg. modre galice i 2 kg. gašenog vapna na 100 litara vode. Tu gljivu smatra Goppert uzrokom osipa (Schiitte), da njegov parasitički, epidemički značaj potiče od spomenute gljive. Prema tomu ne bi stajalo uvjek mnienje. koje smo dosad držali, da je uvjek nagla promjena temperature uzrokom osipa, jer o tom ovisi i način uztuka. Ako je osip nastao usljed nagle promjene temperature, onda se preporuča gnojenje sa bukovim listincom (u biljevištu), jer da bukova crnica, gnojivo, prieči naglu promjenu temperature. Takodjer se preporuča (Nordlinger) otvoren položaj, i rana sjetva, da se biljke mogu prije zime dovoljno razviti. Borovac, Pinus Strobus, ne trpi od osipa, pa bi stog gledišta bili zgodni pokusi s njime, kad u Njemačkoj povoljno uspieva. Hartig nam navadja u svojem gore spomenutom djelu 25 vrsti bolesti bora, a u entomologiji srednjoeuropejskih šumskih zareznika nalazimo preko stotinu neprijatelja bora. Od prvoga početka njegovog, od sjemena (Blaujulus guttalarius i Elateridae) neprestano ga prate i ako svemu sretno umakne, eto požara i uništi ga sasvim. Hotio sam ovime da upozorim na neumjestnu kulturu bora, a gdje ga moramo da uzgajamo ili ga več imamo, na neke važnije okolnosti, te specijalno na borovog savijača, o komu kod nas nije nigdje ništa javljeno. (Jest, jer je u kraškim nasadima crnoga bora poznati štetnik. Ur.) Koliko je meni poznato, napao je godine 1897 šumu Seču, i lanjske godine nekoliko rali šume Bukvik kod Ivanovogsela, gdje sam ga odmah tamanio gore navedenim načinom i uspješno, jer se |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 555 — ako se to kroz nekoliko godina opetuje tako, da dobijemo sasma grbava stabla, jedan C više drugoga. Ja sam ga prvi put opazio u pitomačkoj šumariji godine 1897. u šumi Seča, gdje je napao površinu oko 50 rali mladog borovog nasada. On obično napada 6—12 godišnje kulture, a da bi preko 30 godina stare napadao, nije poznato. Najviše na lošim stojbinama, ali ima slučajeva, gdje je i na najboljim pravio šteta. Tražeć način, kako da mu stanem na put, nisam mogao nadi ni jedan način zgodan. Obični recept poznatih mi entomologa bio je: spaliti napadnute izbojke, a negdje sam paČe čitao, da se do temelja posjeČe napadnuto stablo. Svakako najradikalniji liek, ali sam ostao onda bez težkom mukom stečene sastojine. Ako kidam napadnute grane i izbojke, nisam ništa postigao, jer sam redovito našao ličinku izpod onoga pregiba, izpod mjesta, gdje se je izbojak prekinuo, previnuo, te bi ličinka svejedno ostala. Valjalo ju je na koji drugi način uništiti. U tu svrhu dao sam napraviti oštre drvene šiljke, i tim šiljkom su radnici pomno pretražili svaki bor i uništili ličinku, da nisam boru ni četinje trebao skinuti. Za taj posao sam uzimao ženske radnike, jer su one mnogo strpljivije i marljivije od mužkaraca, a pažnja je vrlo nuždna, jer se na jednom boru po više ličinka nadje. Ako je posao rano počet, ako se naime opazilo, još prve godine razvitka, u jesen ili raao s proljeća, ali svakako prije mjeseca srpnja, dok nije leptir izletio, možemo predusresti grbavom rastu drveta, ako smo u njemu uništili ličinku prije, nego se je svinuo, jer će se rana zaliti smolom i dalje napredovati. Ako svaki radnik do 600 ličinka utamani, kolikoj je time šteti predusreto, a i trošak je po mom mnienju ipak manji, nego kidanje i spaljivanje grana, kako neki preporučuju, a svrha se ne postigne, dapače se kidanjem stabla ozledjuju. Nadzor mora biti oštar i radnici dobro upućeni, a nisu se ni tužili, da ih četinje bodu, jer sam posao nije naporan, više igračka. Čekati pako, dok sama narav uništi leptira, kako sam čuo to od flegmatika, ne čini mi se pametno, jer ako se kroz više godina to opetuje, a da narav nije našla |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 554 — obrana težka, jer kad biljka požuti, već je uvehla, a kukac prešao na drugu, zdravu. Koncentriranje štete u tomu dosta pomaže, ako se naime uzmu friški kolci 1—IV2 m. dugački, do 10 cm. debeli, i zakopaju u razmak od 30 koraka dosta duboko, da komad samo viri iz zemlje van. U te kolce ženke snesu jaja, koji se onda u rujnu i listopadu pokupe i spale. Taj način valja i za nekoje druge podkornjake. Stoga je sadnja mješovitih sastojina sa toga gledišta od neprocienjive vriednosti. Borov prelac (Gastropacha ili Bombyx Pini) je žalibože dosta poznati leptir, zdepnast, prednja krila tamno-sivkasta sa jednim tamno-crvenkasto smedjim popriečnim širokim potezom a bliže tiela na svakom krilu po jedan svjetli polumjesec, po čemu ga je lahko i poznati. U Dalmaciji bilježe 1885. i 86. godine silno haranje. Pacanje sačmom medju četinje, kako su neki kušali, nije donielo uspjeha. Ne mogu mimoiči još jednog leptira, koji kod nas ved od nekoliko godina veliku štetu j^ravi. To je Borov savijač (Retinia Buoliana, Kieferntriebwickler), i pošto mislim, da će ga biti i u drugim predjelima, pozabavit ću se s njime potanje. To je mali leptir, razkriljen do 22 mm., prednja krila ciglaste boje sa srebro-bielimi pjegami, a stražnja tamnosiva. Leptir leti u mjesecu srpnju i kolovozu, a živi jednu godinu. Koncem kolovoza izleže ženka jajašca u terminalno i ovršno puplje mladih borića. Iz tih jajašca izvale se ličinke, koje se te godine slabo hrane, bolje istom druge godine. Ipak se vide, ako bolje pazimo, još zimi zaražena mjesta po tome, što smola curi i izbojci dobivaju tamnu boju. Tekar druge godine u proljeće počme ličinka jače grizti, dok se u svibnju i lipnju ne zakukulji, a u srpnju izleti leptir. Ime Buoliana imade po jednom bečkom Entomologu Buolu. Šteta, koju ličinka napravi, je ubitačna. Dugačka do 14 mm, ubuši se najradje u mlade izbojke, koji se podgriženi previnu, ali imajuć još životne snage, jer ostaju jednim dielom čitavi, dalje rastu i rana se smolom zalije, nu u sasma drugom obliku poput roga ili kao C. Po tom se i pozna šteta odmah. Da takovo drvo gubi tehničku vriednost nema dvojbe, naročito, |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 549 — Nešto 0 boru kod nas. Ništa me nije viša mrzilo, nego kad sam morao saru dolaziti na stvari, koje su mojim starijim bile poznate, ali za mene praktična tajna; kad si moram sam tražiti put, kojim da udarim. Mislio sam gutajuč mrtva slova doći do cilja toga, ali mi je narav pokazala drugi put: da bez nje ne računam i da dobro otvorim oči. Mnoga se stvar čini, da je neznatna, ni rieči vriedna, a ipak tomu nije tako. Ako ova mala razpravica i nije nešta osobito novoga, ipak će nadam se gdje koga podsjetiti, da pazi što će raditi. Kad sam došao k imovnoj obćini gjurgjevačkoj (g. 1892.) bila je u velike rozmaliana sadnja četinjača, koja inače nije ueumjestna, samo se je mjestimice neumjestno uporabila, što su pokazali pozniji loši rezultati tih sadnja. Išlo se je sa stanovišta: 1. da se uzgaja mješovita šuma sa četinjami; 2. da se na lošem tlu, gdje je bio predmievan (nedovoljno osnovan) neuspjeh vladajućih listača, podigne sjegurna sastojina; 3. da se usljed brzoga rasta bora dobije čim prije upotiebiva drvna gromada za sve to veće potrebe u podmirivanju pravoužitnika gradnjom^ a naročito gorivom. Za miešanje sa naravnim bukovim podmladkom uzimao se hrast i smreka. Mislim, da je tu bila smreka skroz suvišna, te nema opravdanog razloga, zašto da se kultivira kod nas (mislim uvjek gjurgjevačku imov. obćinu), gdje ju sama narav nije postavila ni uzgojila, poduebje ni položaj tla, a ni potreba ne govore za nju. Nije mjerodavan mjestimični uspjeh njezin u mladosti, ona´´ nam se može iznevjeriti u najljepšoj dobi, kad bi valjalo da bude najljepša i najzdravija. Kao gorivo ne će nam modi bukve nadomjestiti, a kao gradja još manje hrast, pa kad imademo smjesu bukve i hrasta, čemu da umećemo četi ijaču, koja nam znatno povećaje uzgojne troškove i snizuje kamatnjak, kojim se rentiraju šumske glavnice. Ako je bila pogrieška učinjena sa kulturom smreke, to je još veća počinjena na mnogo mjesta sa borom. Bilo je predjela (a imamo ih i danas dosta), gdje je usljed loše vodjenih |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 553 — Dennoch sah ich Kiefernjahrling´ Pflanzen in ganz kleine Liicken Z\viscken dichtea Buchenaufschlag, Dessen GipfeJtrieb schon Fusshoch, In der Absicht, dort ein Nutzholz, Fiir die Zukunft einzusprengen, Nach drei Jahren waeJi8 die Buche Ihre fiinfzig Centimeter Und die Kiefer hoclistens dreissig, War sie nicht schon totgewachsen, Was gew6hnlicli der Erfolg war. Iz svega dosadanjeg vidimo, kolike opreznosti, koliko brige zahtjeva uzgoj bora, a sad ću da spomenem njegove neprijatelje. Koliko ih bor imade, može se svatko osvjedočiti iz ovih izvrstnih djela: Hartig, die Baumkrankheiten, te Judeich- Nitsche, Lehrbuch der Mitteleuropiiischen Forstinseetenkunde, pa smatram suvišnim nabrajanje i opisivanje njihovo; neka mi bude dozvoljeno, da se samo nekojih taknem po mojim bilježkama, onih vrsti, koji se kod nas pojavljuju i s kojima je ved mnogi od nas posla imao. Tako je pogibeljna Borova pilatka (Lophyrus pini). Njezina gusjenica obgrize starije četinje a posije i mlade izbojke. Proti toj gusjenici dobro je tjerati svinje u šumu, koje ih žderu, jer samo pobiranje je skupo i nije sjegurno, jer ih mnogo popada, odkale opet uzpužu. Svinje se tjeraju na jesen, kad se gusjenice zakukulje i s rana proljeća, a svinje ne će štetu napraviti, pošto duboko ne ruju, već na plitko, jer se gusjenice na površini zakukulje. Pilatka je vrlo slična osi, a gusjenica ima glavu smedje boje, tielo zeleno. Poznata je šteta, što ju pravi Borov pisar (Pisodes notatus), koji napada 4 — 8 godišnje biljke, a nekada i još stabla stara i do 30 godina. On se u blizini korena ubuši i tako biljka požuti. Kukac (kornjaš) je do 8 mm. dugačak, crvenkastosmedje boje, na ovratnjaku ima 8 žutkasto-bielih pikanja, a po tom i po dvim oširokim bjelkastim prugama lahko je prepoznati toga kornjaša, a kod nas nije riedak. Od njega je 39 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 552 — bogme i iz običaja, po šabloni. Ni bor ne uspieva tako lahko. Ako je tlo odviše mršavo, težko i on uspije. Imao sam mladu branjevinu borovu, koja je više puta popunjivana, pa primiv upravu u tom kraju, nisam se usudio drugačije saditi, popuniti čistine, nego da sam dao dovesti humusa i na humke sadio, ili bolje poluhumke, jer je polovina humusa došla u zemlju a mali humČič gore s toga razloga, da vlagu zadrži i da se oborina, kiša ne razlije usljed kapilarnosti mršavog, više pjeskovitog tla, nego da ju gornji dio humke primi i zadrži i predaje doljnjemu. Nema dvojbe, da je to skupa sadnja i da dodje ral po 30—60 kruna. Posije mene se primio posla g. A. B. mnogome poznat kao vrstan stručnjak, on je sadio na sgrnutu tratinu i, kako reče, sa dobrim uspjehom. To je naravno mnogo jeftiniji način. Nekada se moraju i starije biljke uzimati, čak do 4 godine stare, pa koje tu potežkoće nastaju! Uspjeh dakle nije baš tako sjeguran. Je li bor popravlja tlo? O tom nema dvojbe, ali u kojem vremenu. Cetinje istina obilno padaju, ali vrlo težko trunu usljed sadržine smole, da treba dugo vremena dok strunu, dok se smola u vodi nerastopiva odluči, a ni tada nije tlo tako popravljeno kao od listača. Da pako dade veću drvnu gromadu od svih drugih vrsti ne stoji uvjek, jer poznam jedan mali kompleks gdje se hrast uspješno natječe sa borom, nu svakako njegova kvantiteta ne može se natjecati sa kvalitetom uzmimo hrasta. Dopustivši i to i korist neku toga prirasta, dvojim da <5e stajati u razmjeru prama skupoći kulture. Ved u biljevištu kolike njege traži, nekada kroz 4 godine. Popunjivanje borovih nasada nije riedka stvar, i nakon svega truda dodje kakov neprijatelj i uništi ga posvena, tako naročito požar ili zareznik. Kad sam spomenuo popunjivanje ne mogu mimoići, a da ne spomenem, da sam vidio popunjivanja borom takovih sječina, gdje je bio bukov i grabrov naraštaj već poodraso, samo mjestimice ostale prazne krpe, koje su se onda, u misli da je tlo lošo, borom popunile. Takov postupak drži C. E. Ney šumarskom glupošću i kritiše na strani 144. u svojoj knjigi »Forstliche Dummheiten« :, |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 551 — prve godine dobiva klica (biljka) hranu iz sjemena (reserva). Mnogi se pritajio, tek nikao, radi mršavosti gornjega sloja nije mogao napredovati, dok mu se nije dublje korjenje razvilo. I tako imademo danas mladih sastojina, gdje se sedam vrsti bori za obstanak: bukva, grab, hrast, smreka, bor, breza (ili topola) i iva. Bor je dakle posve suvišan bio, suvišan toliki trošak dobave i saduje, i ine neprilike. Gledam jednu 27 godišnju branjevinu. Tu je hrast i bor. Hrast je dosegao 20 cm. u prsnoj visini, a bor do 18 cm., a popriecna visina do 9 m. ali vedinom je bor već na 2 m. razgranjen u podobi lire, nekim slučajem ostao bez vrha, pa se postraoe grane razvile i tjeraju u vis. Medju time ima i tankog hrašća oko 2 cm. prsnog promjera, koji je očevidno posije sadnje bora potjerao, i bori se sa borom, i sasma liep. Taj bor je bez svake vriednosti, i kod prve prorede valjati će ga izsjedi, da nam ostane liepa čista hrastova sastojina. A takovih branjevina imade više. Neznam, je li bi se mogao ikako ovdje opravdati nazor, da je bor zato dobar, što brzo raste i daje nam u kradoj dobi veću drvnu gromadu (makar samo za podmirenje potrebe na gorivu putem prorede bilo), nego ikoja druga vrst. Kod ovog poslednjeg slučaja bacio nam je hrast u nazadak — onaj od 2 cm. debljine — i ne može ga nikako nadomjestiti. S toga boru nema mjesta kod nas nigdje, osim ako je tlo, koje se imade pošumiti doista mršavo, da je uspjeh svake druge vrsti dvojben, a to se pozna po vegetaciji, jer je slično vezanim pjeskuljam, ništa na njemu čestita ne raste doli trava, kao : Euphorbia, Festuca, Thymus, Cytisus(!), Centaurea, Potentilla, Arrundo, Triticum repens, osobito Carex i dr. Jer bor se kod nas ne smije kultivirati radi njega samoga, već radi stojbine, i kad nam bor, tamo, gdje smo ga morali saditi, tlo popravi, ne ćemo više na onom tlu bor saditi, ved drugu vriedniju ili potrebniju vrst. Rekao sam: »morali saditi«, jer nam druga vrst ne bi bila mogla stvoriti sastojine. Reklo se je, da se bor sadi : jer da brzo raste, da lahko uspije, i da mršavo tlo množinom četinja popravlja, a negdje |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 550 — sječina prije segregacije, kad se je davalo često bez osnove i reda, izvadjeno sve ljepše drvo, preostalo samo nevaljalo, ostali pojedini preostatci, ispod kojih je nikao podmladak razne dobe i oblika i obgrižen, uništen, da se je moralo sve čistom sječom maknnti; jer niti su stari preostatci mogli naploditi tlo, niti je uništeni podmladak mogao stvoriti valjanu sastojinu. Naravno da je takovo tlo, ostavši kroz tolike godine bez zaštite, postalo lošo, mršavo, da je na pogled bilo nesposobno za kulturu hrasta a bukovog podmladka jedva nešto kržljava i obgrižena Tu je dakako došao odmah na red bor, poznat kao najzadovoljniji. Pa što se je dogodilo ? Za nekoliko godina izbijao grabrik, pa bukvik i druge manje vriedne vrsti (breze i iva obično), tako da je došao u stisku i njegova kultura postala dvojbena. Nekako se je protezao, ali izgleda »žalostno«. Dosegao nekoliko metara i onda se razgranio u zpodobi lire, u podpunom smislu rieči bez vriednosti i ugušen, da de nam samo kod prve prorede dati neki kvantum goriva. To tlo je naime prije sadnje bilo obrašteno korovom, trnjem, te obgriženim podmladkom bukve i graba, jer je naravno bilo prepušteno paši. Tečajem sadnje maknuto je trnje, kržljavo sasječeno, potišteno došlo na zrak, a što je glavno: zabranjena paša, pa je to pomalo uzbujalo. Na oko mršavo tlo nije smetalo, jer je zadržalo još dovoljno snage, ako i ne odmah u početku. U drugom slučaju u sličnim okolnostima posadjen je žir. Kod kontrole o uspjehu slabo se je pokazao i dosta riedko. Uzrok je odmah konstatiran u mršavosti tla, na komu može samo bor uspjeti. A što se posije pokazalo ? Bor je dakako, a negdje bogme i nekako uspio, ali i druge vrsti, zastupane u prijašnjoj sastojini, natječu se a ponajbolje onaj hrast, koji se je tako riedko vidjevao. Žir je bio dublje sadjen, pa je, usljed pomanjkanja zaštite — kora zemlje izvržena sunčanoj žegi, suši — težko izlazio, prvi uslovi napredka nisu bili dovoljni, pa je istom druge godine iztjerao. Nije li mu možda kod sadnje bila klica prekinuta, pa je trebalo dulje vremena nego onomu, koji je liepo čitavom klicom posadjen? Može biti uzrok i u samom sjemenu (žiru), pošto |