DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 116     <-- 116 -->        PDF

— 634 —


Riešavajuć pritužbu, pravije priziv F. B., posjednika u K, uložen
proti odluci te kr. županijske oblasti od 17. listopada 1901. br. 2,^).660,
kojom je u cielosti potvrdjena odluka kr. kot. oblasti u P. od 6. rujna
1901. br. 5040, odpućujuća molbu F. B iz K., kojom je zamolio, da se
njegovom zaprisegnutom lugaru i poljaru B. K. u vršenju lugarske i po-
Ijarske službe dozvoli nošenje puške, obnalazi kr. hrv.-slav.-dalm. zem.
vlada, odjel za unut. poslove, uvaženjem priziva F. B. napadnute odluke
kao neosnovane dokinuti, ter uvaženjem molbe F. B. dozvoliti, da
njegov zaprisegnuti lugar i poljar B. K. u vršenju lugarske i poljarske
službe pušku nositi smije.


Razumije se pako samo po sebi, da se dozvola nošenja puške odnosi
na zemljište njegovu čuvanju izručeno, kao i na puteve, koji k tomu zemljištu
vode, pa će se, u koliko ga lugarska ili poljarska služba i u tudje
zemljište vodi, imati na zahtjev ovlaštenih zato osoba izkazati oblastnom
svjeđočbom o zaprisegnuću.


Razlozi dokinuća napadnutih odluka jesu .sliedeći:


Osoblje za službu lugarsku po §. 52. šum. zakona zaprisegnuto
smatra se po §. 58. šum. zakona u službi lugarskoj kao javna straža,
te uživa u ovom obziru sva u zakonih utemeljena prava, koja idu poglavarstvene
osobe i straže gradjanske, 1 vlastno je nositi u službi navadno
oružj e.


To isto valja po §. 17. i 19. zak. od 14. siečnja 1873. o poljskom
redarstvu i za zaprisegnute poljare.


Posvud je u zemlji običaj, da lugari i poljari u svojoj službi nose
puške — pa se stoga pod navadnim oružjem — koje su lugari i po
Ijari vlastni nositi, ima razumievati puška. To gornje proizlazi to jasnije
i iz ustanove §. 26. al. 3) zak. o poljskom redarstvu, prema kojoj
je ustanovi poljar vlastan u s tr i elit i perad i svinje, koje u kvaru zateče,
a ne može ih ugnuti i zaplieniti, kao i iz ustanove §. 5., toč. g)
zak. čl. XXUI. 1883., prema kojoj su puške zaprisegnutih lugara izpod
poreza izuzete.


Pošto je pravo nošenja puške po zaprisegnutih lugarih i poljarih
prema iztaknutim zakonskim ustanovama, na zakonu osnovano, slobodno
je vlastnikom i posjednikom šuma i polja, da svoje zaprisegnut e lugare
i poljare puškom oružaju.


Dokaže li se, da lugar ili poljar po tudjem lovištu strelja divljač,
onda on kao lugar ili poljar prema ustanovama ministarske naredbe od


1. srpnja 1857. (str. 447. zem. ol. lista od g. 1857. I.) i po §. 20. zak.
0 poljskom redarstvu gubi prava osobe poglavarstvene i straže gradjanske,
koju je položenom prisegom stekao, a tim gubi i pravo pušku
nositi.