DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 107 <-- 107 --> PDF |
— 625 — stala je bjesniti bura, odnosed ostatke humusa sa sobom. Narod prije bogat osiromašio je skroz, jer ga sve strašnji goli Kras već nije uzdržavati mogao. Na ogromnoj toj pustoj kraškoj visoravni nad Trstom ostala je samo jedna velika oaza do danas uzčuvana, a to je šuma državne ergele oko »Lipice«, koja je već preko 300 godina pod upravom države. To je šuma još i danas oko 400 hektara velika, pa nam jasno pokazuje kakove su negda šume na tom Krasu bile; ujedno nam predstavlja ideal kraške šume za kojim bi u zadnjem redu pošumljivanjem Krasa težiti morali, da se postigne. To je šuma pretežno hrastova a u redjem sklopu, pa ima pod krašnjama hrastova obilno dobre paše. Takova šuma pruža s toga stanovniku Krasa ono, što mu u njegovomu gospodarstvu najviše treba: drva i paše. U toj šumi na kamenu odraste mlada ždriebad, izvržena nepogodam vremena i doraste do konjčeta u kojega su čvrste noge, oštro oko, jaka prsa, sve svojstva s kojih konji ove glasovite ergele na daleko slove. Žalibože nije nam vrieme dozvoljavalo, da tu ergelu posjetimo, previše je bilo objekta koje smo još posjetiti smjerali. Kultuire koje putem od Trsta ovamo vidjesmo, bile su gotovo izključivo nasadi crnoga bora (Pinus austriaca) razne dobe. Kako smo već u uvodu spomenuli, područje grada Trsta onaj je kraj u kojem se je počeo Kras najprije pošumljivati. Tekar kasnije počela se je tomu šumarskomu problemu i drugdje, pa i kod nas, posvećivati pažnja. Prvi pokusi oko pošumljenja kraških goljeti učinjeni su na teritoriju grada Trsta godine 1842. Ti su se pokusi medjutim gotovo sasvim izjalovili. A zašto ? Jer se je rabila sjetva a najviše se htjelo gojiti hrast. — Za burnih godina 1848. i 1849. prestao je na više godina svaki rad oko pošumljenja. Iza toga počelo se ozbiljno na tom polju raditi, pa kako su te radnje osobitim uspjehom okrunjene progovorit ćemo o njima u sliedećem obširnije. (Svršit de se). |