DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1902 str. 106 <-- 106 --> PDF |
— 624 — u neznatnim razmacima podzidane, »cunetami« voda se odvadja, a osim toga ovim se je sredstvima umireni teren osjegurao pobusivanjem i šumskimi nasadi. U višim položajima sadjen je crni bor, a niže i parolinski bor, koji i u Miramaru tako dobro uspjeva, a tik kraj morske obale sadjena je tamariska (Tamarix gallica). Ovo je jedino drvo, mediterane flore, koje ne propada ma ga i poprskali talasi slane morske vode. To drvo zaslužuje osobitu pažnju svih onih, koji tik uz more, a na eksponiranim mjestima šumske nasade uzgojiti žele. Žalibože, što to drvo ne ima gotovo nikakovih svojstava, da popravi tlo i stvori na njemu humus. — Kad stigosmo u Trst počeo se je hvatati mrak, a za sutrašnji dan ugovorismo da će mo se točno u šest sati svi na kanalu sastati i krenuti u okolicu, da proučimo na licu mjesta šumske prilike bliže okoline grada Trsta. U ponedjeljak 16. lipnja posli smo, kako bi ugovoreno, u jutro još za hlada kroz liepu gradsku šumicu prama kraškoj visoravni nad Trstom, a u smjeru premaBazovici. Liepim serpentinam vode puteljci kroz ovu šumicu, u kojoj ima još i liepih hrastovih stabala, na tu visoravan sa koje je prekrasan vidik na Trst i na pučinu morsku. Ovdje je i krasan perivoj, ljetnikovac i grobnica spomenutoga baruna Revoltelle ; sve sada vlastničtvo obcine grada Trsta. Kraška visoravan nad Trstom visoka je popriečno oko 400 m. a bila je negda sva obraštena šumom, kako to stare kronike grada Trsta svjedoče; nu do polovice 19. stoljeda uništena je bila šuma na njoj gotovo sasvim. Zna se, da su sve šume u području Trsta — Trst sa svojim teritorijem nije samo grad ved i posebna pokrajina za sebe — još u 13.. 14. i 15. vieku bile pomno čuvane i dobro uzdržane. Zator tih šuma potiče tekar iza godine 1550. kad je bilo žiteljima dozvoljeno bez ikakove stege po okolištnim .šumama sjedi i pasti. Tako su te šume propadati počele i propale. Na izsječenih površina paslo se je silno blago koje nije dalo šumskoj vegetaciji da se pravo pomladi. Kras je konačno odkrio svoje strašno lice, a prije nepoznatom silom |