DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8/1902 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 489 — Sniežaik, brdo Lozek Gospoštija Grobnik: Brdo , P 1 a t a k, brdo Trstenik. Gospoštija komorska Bakar: šume Ravna Gora, brdo Sungjeri, brdo Slavica, brdo Maševo, brdo Peć. Sve ove šume sadržavaju u glavnom bor, smreku (valjda jelu Ur.) i bukvu s primjesom javora, jasena i tek nešto ariša (valjda smreku Ur.) na zaravancima brda´. Kako se vidi županija zagrebačka najprije je zadovoljila, podnesavši ove izvještaje o stanju suma. Ostale županije još niesu to učinile, s toga je kr. viede 9. juna 1772. upravilo na ostale sve velike župane poziv, da podnesu ovakove izvještaje^ Na taj poziv prvi se oglasi barun Franjo Balassa veliki župan županije sriemske. On piše 30. juna 1772. iz Požuna kr. vijeću pismo u kojem se izpričava za što nije svojoj dužnosti zadovoljio. On veli, da nije mogao pronaći osobu, koja bi razvidila šume, jer da takove nema u Slavoniji. Nu obećaje, da će to čim skorije učiniti^ U županiji požežkoj, makar da i ova nije podastrla izvještaj 0 stanju i sastavu šuma, najbolje se je vršio šumski red. Mjeseca oktobra 1772. podastrla je županija kr. vijeću izvještaj Josipa Farkasa sudca plemića županije požežke, u kojem izvještuje, da je u kotaru pakračkom točno vršen šumski red ; izvještaj Petra Tucića zamjenika sudčeva, koji slično izvještuje, naglasujući, da osobito nad vršenjem šumskog reda bdiju gospoštije sa svojim lugarima i pandurima.* Županija varaždinska nije mogla tako dobro izviestiti svojim podneskom, učinjenim u novembru 1772. Sudac Juraj Švagel doista je 3. novembra izviestio, da u njegovom kotaru dolnjo-zagorskom nema ni jedne povrede šumskoga reda. Slično izviestio sudac Ivan Jurinić o svom gornjo-zagorskom kotaru, nu njegov drug sudac Adam Ladislav Labaš izvijestio je istoga dana, da se šumski red ne obdržava ni od gospoštija nit od seljaka. On to naročito veli za svoj kotar dolnjo-poljski (pro ´ Ibidem 1772, D. Nr. 263. " Ibidem 1772. junius Nr. 92. ´ Ibidem 1772. D. Nr. 324. * Ibidem 1772. D. 675. |