DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1902 str. 38     <-- 38 -->        PDF

— 428 —


jeve i izraste u novi grm, koji se pod korom ponovno zakorjenjuje.


Stabalce je u žute imele oblo, tamno-zeleno, krhko, obično
dvostruko rašljasto, kratkim rašljastim granama sa 3—6 para
listida. Listidi nataknuti, nejednako su protustavni, naopako
jajoliki ili dugoljasti, cjeloviti, 2—4 cm. dugi, 1´5—2 cm. široki,
mesnati, trepavasti, tamno-zeleni. Cviede je dvospolno,
ako zakržlja jednospolno, često dvodomno, u grozd sabrano.
Cvietci su poduprti sa 1—3 sitna zaperka, malo ne sjedavi,
ucvast grozdasta. Perigonalija cvieta, njih 6, u dnu su srasla,
gore razastrti, sa 6 priraslih prašnika, pestid jedan. Bobulja
krugljasta, poput graška velika, tamno-žuta, napunjena Ijepčivim
sokom.


Imela žuta ima neznatne, žudkaste, sitne cvietide nu u
tropima Afrike, Azije, centralne Amerike, ima imela, koje
krase ugledni cvjetovi. Loranthus formosus, grandiflorus, Mutisii
imadu cvjetove, koji mjere 10, 15, dapače i 20 cm. te su
žarko crvene ili narančaste boje i mora biti osobita naslada
za oko kada te nametnice zagleda po raznim bilinama-hranilicama!


Od roda Loranthu s poznamo do 200 vrsta, koje rastu
ponajved u tropima. I taj se rod dieli u više sekcija i subsekcija,
a u takovu, koju su nazvali botaničari »Europaecola«
spada naša žuta imela, koja raste u nizinama jugo-zapadne
Evrope. Manjka Španiji, Francezkoj Velikoj Britaniji, Skandinaviji
i Njemačkoj. U Austriji je ima oko Beča, raste u Ceskoj,
Moravskoj, Ugarskoj, Sedmogradskoj. Manjka u zemljama oko
Crnoga mora, nu obična je u cieloj Italiji i Grčkoj. Raste
obično na ceru i hrastu-meduncu (Quercu8 pubescens) i kestenu,
dočim je u nas najobičnija na hrastu-lužnjaku, a manjka
na hrastu-meduncu u cielom hrvatskom primorju, akoprem je
tamo taj »hrast« običan, dočim raste na meduncu u Hercrgovini.
Na Mostarskom blatu, u selu Kruševu, ima od nje na
pristarom hrastu ogromnih kolonija, pak je ima u Dubravama
istoga kotara po hrastovima kako nam to bilježi prof. P ichler,