DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1902 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 415 — medju podinom perigona i utegnutom (eingeschniirt) podinom njuške. No i sam oblik njuške i prašnika odaje, da se imela biela ne zaplodjuje vjetrom. Njuška je tako sićušna, da jedva viri iz cvjetaka, koje po Lindmanu zaplodjuju valjda i nekoje proljetne muhe. Još nam valja iztaknuti, da su mužki (prašnički) cvietovi uglednijiji od ženskih, što oplodbu po zareznicima još i više omogućuje. Razgledamo li pelud prostim okom, opazit ćemo, da ne praši kao resa ili jabrenka u lieske ili jalše, koje zaplodjuje vjetar, već da je pribran u hrpicu kao i kod drugih bilina, koje zaplodjuju zareznici. Imela biela kao i imelica sitna (Arceuthobium Oxycedri) zaprašuje se u jeseni, zaplodjuje u proljeću, a dozrieva u studenu ili prosincu. Anatomiju ploda i sjemena biele imele proučavao je J. Wiesne r i napisao u tome obširnu razpravu: »Vergleichende phjsiologische Studien iiber die Keimung europaischer und tropischer Arten von Viseum und Loranthus« te ju štampao g. 1894. u »Sitzungsberichte d. mathem.-naturwissenschaft. Classe bečke akađemie« (Bud. CIII. Heft 1—10, p. 401—537.) U toj je razpravi Wiesne r dokazao, da sjeme od imele biele i imele žute proklija samo u svjetlu; dokazao je, da sjeme obih vrsta s proljeća počiva (Ruheperiode) i da mu ono uz najpovoljnije pokuse nije proklijalo. Sluzju, kojim je sjeme obavite, takozvanim »viscinom« priliepi se sjeme na koru bilinehranilice ako ga imade malo, ako pak ima mnogo, onda on spriečava klijanje i zato klije sjeme najbolje onda, kada se je riešilo viscina. Sjeme od biele imele slabo je higroskopično, ono prima malo vode, ali je brzo daje i toga je radi ono kod klijanja upućeno na onu vodu, koja je sadržana u zrelom plodu. Iz ovoga razloga proklije sjeme i u suhom zraku, dapače je profesoru Wiesner u proklijalo i u exsikatoru. Dvie godine kasnije priobćio je u istim publikacijama (Bd. CV. Heft 1—10, p. 447—464) svoju razpravu prof. G. |