DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7/1902 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 414 — Grančice imele imadu u dnu 2 osnovna listića (Niederblatter), u prama vršku jedan par protustavnih listića, pak su obično dvostruko rašljaste. U dnu rašlja razviju se po tri (cvjetna triada), riedje po pet cvjetaka, koji su dvodomni , žućkasto-zeleni i mužki veći od ženskih, koji procvatu u južnim zemljama mjeseca veljače i ožujka, u sjevernim istom mjeseca travnja. Ovi se poslije razviju u žućkasto-bielu, kao grašak veliku bobolju. Kako je biela imela dvodomna bilina, mislio bi tko u prvi mah, da se ona zaplodjuje vjetrom, nu tko bi tako mislio, taj bi se prevario; imelu zaplodjuju »zareznici«. Koji su to zareznici, nije nam do sada poznato, nu prvi de posjetnici procvale imele valjda biti pčele. Biologiju cvieta razjasnili su nam u najnovije doba E. Loew (Botan. Centralbl. 1890. br. 31.) i dr. C. A. M. Lindman u istom stručnom listu, a članku »Einige Notizen iiber Viscu m albu m (1890. br. 47.) Ovaj je botaničar već g. 1887. proučavao zaprašivanje biele imele u Stockholmu, koja su opažanja istovjetna sa onima 8. Loewa. U Švedskoj je ta nametnica veoma riedka, nu običnija u krajevima oko Stockholma. Pomenute godine, a 15. travnja dobio je Lindma n veliki i liepi eksemplar biele imele, koja se je nametnula lipi sa jednoga otoka. Bilina je malome odcvala, nu ipak su se cvietovi uzdržali, (u sobi nekoliko tjedana). Cvietovi bijahu »ausgepragte Insektenblumen«, kako je to dokazao i Loew. Za 1—2 tjedna razsipavalo je cvieće jak, jabuki ili jabučnjaku naličan miris, dočim su Loewu cvietovi mirisali narančama. Ovaj miris bijaše na mužkim cvjetovima jači od ženskih. Ovo je ponukalo Lindmana , da traži nektarija ili medovnike, koje nije našao, ali ih je našao njegov predšastnik E. Loew. Mužki cviet ima oblik vrča, kojemu dolnji šuplji dio pokriva medovnik, dočim leži kolutasti nektarij ženskih cvietova |