DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1902 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 414 —


Grančice imele imadu u dnu 2 osnovna listića (Niederblatter),
u prama vršku jedan par protustavnih listića, pak su
obično dvostruko rašljaste. U dnu rašlja razviju se po tri
(cvjetna triada), riedje po pet cvjetaka, koji su dvodomni ,
žućkasto-zeleni i mužki veći od ženskih, koji procvatu u južnim
zemljama mjeseca veljače i ožujka, u sjevernim istom mjeseca
travnja. Ovi se poslije razviju u žućkasto-bielu, kao grašak
veliku bobolju.


Kako je biela imela dvodomna bilina, mislio bi tko u
prvi mah, da se ona zaplodjuje vjetrom, nu tko bi tako mislio,
taj bi se prevario; imelu zaplodjuju »zareznici«. Koji su to
zareznici, nije nam do sada poznato, nu prvi de posjetnici
procvale imele valjda biti pčele. Biologiju cvieta razjasnili su
nam u najnovije doba E. Loew (Botan. Centralbl. 1890.
br. 31.) i dr. C. A. M. Lindman u istom stručnom listu,
a članku »Einige Notizen iiber Viscu m albu m (1890.
br. 47.)


Ovaj je botaničar već g. 1887. proučavao zaprašivanje
biele imele u Stockholmu, koja su opažanja istovjetna sa onima


8. Loewa.
U Švedskoj je ta nametnica veoma riedka, nu običnija u
krajevima oko Stockholma. Pomenute godine, a 15. travnja
dobio je Lindma n veliki i liepi eksemplar biele imele,
koja se je nametnula lipi sa jednoga otoka. Bilina je malome
odcvala, nu ipak su se cvietovi uzdržali, (u sobi nekoliko
tjedana).


Cvietovi bijahu »ausgepragte Insektenblumen«,
kako je to dokazao i Loew. Za 1—2 tjedna razsipavalo je
cvieće jak, jabuki ili jabučnjaku naličan miris, dočim su Loewu
cvietovi mirisali narančama. Ovaj miris bijaše na mužkim
cvjetovima jači od ženskih. Ovo je ponukalo Lindmana , da
traži nektarija ili medovnike, koje nije našao, ali ih je našao
njegov predšastnik E. Loew.


Mužki cviet ima oblik vrča, kojemu dolnji šuplji dio pokriva
medovnik, dočim leži kolutasti nektarij ženskih cvietova