DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1902 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 413 —


hvatalicu (Haftscheibe). Iz nje upili se u koru biline hranilice
tanahni nastavak, prodre ju, segne do drva, ali se u nj ne
upili. Ovo je razvitak u prvoj godini. Poslije zime raste svrž
ili grana kojoj se imela nametnula u debljinu, a nad lanjskim
se drvom razvije takozvani god (Jahresring). Ovo drvo obloži
najprije vršak od nastavka, kojega Niemci zovu »Senker«,
nu kako drvo raste i unapried, zapane nastavak u duboko
drvo. On ne raste u drvo, već se ono razvija oko njega.
Prema tomu bi drvo malo po malo nastavak preraslo i imela
bi uginula, nu da se to ne dogodi, razvije se oko njega sloj stanica,
koje rastu spram površini u isto vrieme, kada raste i
drvo i tako se on izduljuje. Godovi zaokupe nastavak, koji se
nije u nje upilio, ved su ga oni samo prerasli.


U drugoj godini razgrana se pokliča i postrance te razvije
i korjeniće kore (Eindenwurzeln ili Rindensaugstrange). To su
debele, valjkaste ili nešto sploštene niti, koje se uzporedo šire
pod korom u liko nametnutoga diela biline-hranilice i teku
uzporedo sa nastavkom. K e r n e r prispodablja cio razvitak korjena
grabljama; nastavak predočuje držalo, a korjenici kore zubce.


Kada se je imela u drvu tako udomila, razvija se nad
korom stablika, a dalnji razvitak ovisi sada o hrani. Sto je
pritok hrane jači, snažniji, to se imela bujnije razvija, ako je
pak hrana obilna, razviju se i iz korjenića kore mlade imele.
Pritok hrane osobito je jak u topola, pak u naših krušaka-tepaka,
koje su kadkada imelama pokrivene tako, da u zimi
oponašaju vazdazeleno drvo.


Kako se u jelama našlo nastavaka, koji bijahu i 10 cm.
dugi, a obloženi sa 40 godova, možemo naslućivati da je i
imela toliko stara. Ako imela pogine, uztraju korjenici kore i
nastavak neko vrieme, dok napokon strunu, dočim se drvo,
u kojem bijahu nastavci, ne mienja. Takovo drvo nalikuje
tabli u koju bi pucao iz pušaka kugljama ili sačmom.^


´ Razvitak imelina korjena predočuje nam liepo i Kemer u svom ved citovanom
đielu (I. p. 193. si. 2. i 3.), a osobito krasno i poučno na obojenoj tabli
Kirchner i Boltsliauser u svom djelu »Atlas der Krankheiten u. Beschadigungen
unserer landwirtschaftlichen Kulturflanzen (Serie V. Tafel. XXII. f. 1. 2.) Vidi:
Engler-Prantl 1. c. p. 162 si. 108.