DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 78     <-- 78 -->        PDF

— 388 —


mjestima, gdje škola ne ima. Naročito težko je uzdržavati djecu mnogo
godina u srednjim školama, a još teže u visokima. Za djecu činovnika
koji službuju kod uprave drž. šuma još ima posebna uzgojna zaklada, a
kani se takova i za djecu naših ostalih šum. činovnika osnovati, nu često i sve
to još ne može sasvim pomoći onomu, koji je djecom obdaren. Valja promišljavati
kako da se djeca obskrbe, pa jer upravo čitamo kako se
naše domobranstvo tuži, da ne ima dosta častničkoga pomladka, to
sjećamo odnosno preporučujemo svim onima koji takove mužke djece
imadu, da je doista vrieđno slati ih u vojničke škole, naročito domobranske.
Plaće su častnika sada liepo regulirane, unapredjenje u službi
vrlo povoljno, a uz to moći je dobiti i gdje koje bezplatno mjesto, a
poluplaćevnih ima dosta. Na žalost malo ima naših u domobranskim
vojnim školama, pa gotovo nigda ova mjesta popunjena nisu. Skroz
je neopravdano da su se Hrvati, svagda vrli vojnici, počeli rek bi kloniti
vojničkih škola; naročito je to neosnovano glede domobranstva, koje
je naša narodna vojska i službeni joj jezik hrvatski. Osim toga puno
je laglje doći do plaćevnih pogodnosti u domobranskim vojničkim školama,
nego u školama zajedničke vojske.


„Ubijen medrjed" 230 cm. dulj. od njuške do repa, širina od
lieve noge do desne (prednjih) 260 cm. duljina od njuške do stražnje
noge 275 cm., zatiljak 42 cm. — 28. travnja o. g. počeo je snieg padati,
te je u ovim krajevima izmedju „Vel Kapele" i „Vratnika", gdje bura
vlada, zapao tako, da je i promet izmedju pomenutih šumah naprama
Ogulinu i Senju prekinut bio. Isti taj snieg nagnao je i „medu", da si
potraži hrane, te je iz šum. predjela „Stubica" zvanog prešao preko državne
ceste u šum. predjel „Brušljan" ogul. imovne obćine. T o j e bil o
dan a 30. travnj a t. g. „Stubica" leži desno, a „Brušljan" lievo na
cesti Brinje—Senj. Žitelj Vasilj Knežević iz Žute lokve pošao je sa govedima
u bujadnice, ne bi li im brsta nasjekao, u pomanjkanju siena.
Naišao na trag medveđa, uputio se je u Žutu lokvu natrag i ob o tom
obaviestio lugara, koji je sa još četiri žitelja tragom medveda progonio.
Seljaci imahu sjekire a lugar pušku i naboje „medvedjake". Jerbo se
je silna kitina uhvatila na šumi a bukova je i prolistana, a uslied sunčane
toplote padala sa bukovih stabala, to nije medved opazio — zabavljen
kopanjem žila — da ga se progoni; na 30 koraka približio se
je lugar Stevan Knežević, te je tri izpalio u trbuh, našto je medo posrnuo
i pao, ali slučajno uz bukvu, pa se je mislilo, da se je prislonio
ali mrtav; medjutira samo je ranjen bio.


Obaviestio je pomenuti lugar odmah šumarije brinjske upravitelja
gosp. šumara Andriju Gopa, da se trag medvedji proganja, te je isti