DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 57     <-- 57 -->        PDF

_ 367 -


Ako imela raste na lieski, onda ima pod njom novaca,´
kako pričaju oko Daruvara, dočim vele Zagorci u Budinsdini
da je onda pod njome biela zmija i »zlata« jabuka. Kad bi
takove imale izgnječio u usta, prošla bi padavica, kako pričaju
u Liepim vinima. Za „glogovu imelu« čuo sam, da je
dobar liek od zubobolje; »lišće se osuši i iz nove lule pusi,
prodje oteklina i crvi se (koji su bieli sa crvenom glavicom)
izpljuju i bol prodje za uviek«, kako tvrde u Ivankovu kod
Vivkovaca. Tu i tamo meću imelino lišće u vrhnje, da se dade
bolje »stepsti«.


O »hrastovu« bielu imelu ljut se je bojak bio g 1888.,
kad je bečki botaničar dr. M. Kronfel d u »Biologisches
Centralblatt« (VII. br. 14.) priobćio radnju: »Zur Biologie
der Mistel« u kojoj govori o životu biele imele, o njezinoj
sjetvi, klijanju, o staništima, odlikama, prilagodjivanju. Tom
je prilikom dr. Kronfel d uztvrdio, da imela biela ne voli
hrastu ( . . . . Viscum album die Eiche »durchaus« meide).


Ova je tvrdnja ponukala drugoga bečkoga botaničara dra.


A. Kornhubera, da je ustao protiv dra. Kronfelda u «0esterreichische
botanische Zeitschrift« (Beč, 1888., br. 9.) On
dopušta, da imela biela u nekojim krajevima na hrastu manjka,
dočim ju za druge krajevi botaničari ne navede, nu unatoč
tomu poznata je za hrast iz starije i novije doba po Lamareku^
Besseru, Scopoliu, Sadleru, Wahlenbergu, Wirtgenu, Moritziu,
GremliU; Hausmanu, koji ju je sam vidio kod Kalterna u Tirolu.
Na ovo odgovorio je dr. Kronfel d sa radnjom: »Zur
Biologie der Mistel Offener Brief an Professor Dr. A. Kornhuber
in Wien«.
Iz ovoga odgovora razabrasmo, da i Willkom m pozna
bielu imelu sa hrasta. Dr. Kronfeld stavlja profesoru Kornhuberu
12 pitanja, te mu dovikuje: »nennen Sie die
verschiedenen Autoren« die beilaufig nur die folgenden »Thatsachen
festellen«. U br, 1. »Oesterr. botan. Zeitschrift« od g.


´ Lamarck bilježi nam imelu bielu za hrast već g. 1805 (Flore francaiae´
Pariš. p. 273. br. 3399).