DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 47     <-- 47 -->        PDF

— 357 —


ukazuje se u mislima nedogledna perspektiva posljedica, koje
bi taj korak sobom povukao.


U današnje doba izbjegava se prieborna sječa i ostavlja
se samo ondje, gdje je to prijeka potreba Kod naših šuma
ne može o tom biti govora. To je pitanje konačno ved riešeno.
Od dobrih strana prieborne sječe moglo bi se kod šuma u
ravnici spomenuti jedino to, da se priebornom sječom dobrota
tla bolje sačuva, no kad poznamo bogatstvo tla naših šuma,
odpada i to.


Naprotiv ukazuju nam se hrdjave strane prieborne sječe
u svoj svojoj veličini. Kod hrastovih šuma glavna nam je
svrha, da postignemo čim veči postotak tehnički sposobnog
drveta. Abstrahirajući to, da će taj procenat po svoj absolutnoj
veličini biti veći u sumama, koje su postale čistom
sječom, koje su dakle bile u mladosti u gustom sklopu, a
kasnile razumno proredjivane, mora se uzeti u obzir još i taj
vrlo važni momenat, da je samo u takim šumama moguče odgojiti
stabla osobito povoljnih dimenzija, stabla pune, čiste i
pravne deblovine, a suvišno je i govoriti o velikoj razlici tržnih
ciena kod raznog tehnički sposobnog drveta.


Posve je jasno nadalje, da se hrastovo stablo, koje je u
mladosti oštećeno, ne može natjecati s onim, koje je od toga
ostalo poštedjeno, a to su upravo neizbježive posljedice prieborne
sječe. Koliko li je fališuih starih hrastova dobilo klicu
bolesti još u mladosti, pa im i vriednost zaostaje daleko za
zdravima.


Mora se dodati još i to, da hrast ne voli sjenu, a kod
prieborne sječe bit će on velikim dielom svoga života u sjeni
što mu ne može biti od koristi.


Konačno se mora iztaknuti još jedan vrlo važan uzrok,
sbog koga bi bilo vrlo teško uvesti priebornu sječu kod imovnih
obćina, a to što su imovne obćine obterećene servitutom paše
i žirovine. Prieborna sječa značila bi gotovo isto što i vječita
branjevina, a to se obzirom na iztaknutu činjenicu ne može
provesti kod imovnih obćina.