DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 37 <-- 37 --> PDF |
- 347 — posjednika leže, dok na protiv u sredini naših šuma, pa ih transport vrlo jeftino stoji. No mi ne mislimo nikako mjestnim prilikama naše mišljenje podkrepiti, ved naprosto iznašajud ove redke pošli smo sa stanovišta svih šumo-posjednika, pa, imajući pred očima njihove interese, mislimo da su trebali svi zajednički u svoje vrieme osnivanju navedenih tvornica više pažnje obratiti. Držimo ali, da još nije prekasDO pokušati propušteno namaknuti, sve dotle dok imademo starih sastojina, koje pred hvatom sječi moramo. Pa kako imamo usljed toga i hrastovog odpadka više nego što ga za vlastitu potrebu trebamo, mislimo da je i vriedno o tome razmišljati, da li hrastovi odpadci imaju danas veću vriednost nego li prije, kad tvornica za proizvadjanje tanina još bilo nije, pa prema tome bili i koristno bilo prodajnu im cienu povisiti. J. M . . . ć. Dva odgovora nadšumara J. Metlaša. U broju 9. i 10. »Šumarskog lista« za god. 1901., izašla je radnja »O lugu i lužnjaku« od B. H., a u prosinačkoj svezci iste godine članak »Kako postaju naši suvarevi« ? od J. M. Radostno se mora pozdraviti svako nastojanje, koje ide za tim, da se mnoge još posve neobjašnjene pojave glede naših hrastovih šuma osvjetle, jer je to predmet od velike važnosti — pa baš zbog te važnosti i zbog toga, što se sa nazorima razvijenim u spomenuta dva članka ne slažem, rada sam, da na njih odgovorim*. Koliko će mi to za rukom poći, drugi će ocieniti, a ja ću biti zadovoljan, ako se o tom povede obširnija diskursija, kojom bi se mnoga tamna točka osvjetlila. * Kada sam ovu moju radnju bio već djelomično dogotovio, izašao je u aprilskoj svezci „Š. 1." odgovor g. R. Rukavine na članak „Kako postaju suharevi" i to onaj dio članka, gdje se preporuča način, da se sušenje preprieči. Kako su i moji nazori sa ovim odgovorom slični, odnosit će se moja radnja više na ueodgovoreni dio članka. * |
| ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 348 — I. „0 lugu i lužnjaliu". Pisac je odmah na početku članka postavio dva pitanja: 1. »Zašto u našim lugovima ne uspjevaju kadkada lužnjakove kulture, premda su u njima prije sječe bili hrastovi pravi gorostasi ?« 2. »Kaku da uzgojimo na takovim mjestima novu lužnjakovu šumu, bud naravnim bud umjetnim načinom?«. Pitanja su ova vrlo liepo stilizovana i g. pisac trudio se tekom svoje radnje, da na njih odgovori, no ja ču se odmah na početku izjasniti i reći, da držim, da mu to nije pošlo za rukom, jer je obcenito uzeto, naišao na krivi trag, tražeći uzroke neuspjeha lužnjakovih kultura, pa idući tim tragom, došao po mom skromnom mišljenju i do krivih zaključaka, kako da u takovim predjelima ipak uzgojimo hrastovu šumu. Resume čitavog članka g. B. H. kao odgovor na gornja dva pitanja jest ovaj: Ad 1. Zavedenjem oplodne ili čiste sječe na podvodnom terrainu odstranili smo stara stabla, koja su stagnirajuću vodu transpiracijom u kolanje postavljala i tlo osušila do potrebne mu svježosti, te će uslied toga voda stagnirati. Bilinski pak odpadci raztvaraju se nepodpuno u stagniranoj vodi, te se tim stvara čretni humus, a na ovom hrastov žir ili se uspljesnivi^ strune, ili ako i naklija, to odmah i ugine, jer nema uvjeta za život. Ad 2. Da se ovim uzrocima doskoči ne bi po mnienju piščevom pogriešili, kad bi poplavi izvržene šume proglasili zaštitnima, te nadodaje : a) Gdje se odvodnja ne bi rentirala, trebalo bi zavesti prieborne sječe. b) Nizka i srednja šuma takodjer uspieva dobro ondje, gdje voda stagnira, premda iz drugih razloga ne preporučuje ovu vrst gospodarenja c) Da treba provesti odvodnju, gdje bi se to rentiralo^ |
| ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 39 <-- 39 --> PDF |
-- 349 — Naprvo sam iztaknuo obdemto, da se sa ovim tvrdnjama ne slažem, a sada cu priedi na analizovanje cieloga članka. C.ela radnja »O lugu i lužnjaku« prenapunjena je teoretskim razlaganjima. Gosp. pisac uložio je mnogo truda, te nam obširno opisao hrast lužnjak sa anatomskog, morfološkog i fiziološkog gledišta. Članak je bez sumnje namienjen šumarskim strukovnjacima, pa je ovako obširan opis bio suvišan. Bilo bi dovoljno, da je g. pisac iztaknuo glavne momente, koji se na siže (sujet) njegove radnje odnose kao podkrepljenje svojih tvrdnja, pa neka bude uvjeren, da bi ga oni, kojima je članak namienjen, mogli razumjeti. Trebao nam je nadalje iznjeti više primjera iz prakse i u obče razmotriti ono, što se u praksi opaža, pa bi samoj stvari bilo mnogo više pomoženo. Iz tih razloga ne du se obazirati na cjelokupno teoretsko razlaganje nego samo na one momente, koji su sa samim predmetom u svezi. Govor je o sumama izvrženim poplavi i postavljena pitanja i odgovori imali bi vriediti zk ovakove šume. Držim, da je gosp. pisac ovdje suviše daleko zašao, jer je svoju studiju 0 jednom ili dva primjera kod križevačke imovne obćine (šumski predjel Drljež i veliki Jantak) protegnuo na sve poplavne šume. Pod poplavnim šumama razumjevaju se obično u prvom redu šume Posavine u bivšoj vojnoj Krajini, koje su upravo najvrednije šume naše otačbine. Ove su šume danas vlastničtvo imovnih obćina (II. banske, gradiške, brodske i petrovaradinske), te kr. šumskog erara i investicionalne zaklade, a pružaju se od Lonje pa do blizu Zemuna i zapremaju prostor do blizu 300.000 jutara. Sav ovaj ogromni prostor izvržen je manje više poplavi rieke Save i njezinih neposrednih i posrednih pritoka i opaža se sad u većoj sad u manjoj mjeri, da na mnogim mjestima, gdje su bile liepe stare hrastove eastojine, mlade hrastove kulture nisu uspjele. Da je g. B. H. svoje tvrdnje protegnuo samo na pojedine slučajeve i za te pojedine slučajeve, koji će u ostalom biti |
| ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 350 — prilično osamljeni, iznio svoje predloge, mogli bi se ti predloži i uzeti u razmatranje, ali kako je on to protegnuo na poplavne šume u obde, gdje se voda znade duže uzdržavati, te time svoje nazore generalizovao, mora se na to odlučno odgovoriti. Istina je, da transpiracija biljaka igra obzirom na kolanje vode veliku ulogu i da je množina te transpirirane vode velika, no da se pri tome uzmogne ocieniti upliv transpiracije na vlagu tla u svakom pogledu, mora se imati na umu njegov položaj, sastav kao i terenski odnošaji. Gosp. B. H. uztvrdio je, da ee odstranjenjem starih stabala tlo uslied na razne načine pridošle vode postati toliko mokro, da će se na njem žir upljesniviti i iztrunuti ili u najboljem slučaju naklijati, ali ipak uginuti. Nema sumnje, da se ova tvrdnja´ odnosi na najgornji sloj tla, jer se hrastov žir u ovom sije. Da promotrimo u koliko je ova tvrdnja temeljita obzirom na naučna izpitivanja različitih strukovnjaka. Bez sumnje, da će od sve vegetacije šuma najviše transpirirati, jer je intenzivnost transpiracije ovisna o veličini površine transpirirajučih organa, a to je kod šuma listnjača lišde, kojeg ima u vedoj množini, nego li sličnih organa kod drugih biljaka i koje ima nekoliko puta toliko veliku površinu, kao što su ona tla, na kojoj dotična suma stoji. Premda su izpitivanja u tom smjeru samo u malom provedena i onda po tom obdeniti zaključci izvedeni, slažu se mnogi u tome, da de šuma za vrieme vegetacije transpirirati po prilici 5,000.000 kg. vode na jednom hektaru. Ovo bi bio vodeni sloj od 50 mm. debljine. S druge strane uzima se, da za vriemn vegetacije u srednjoj Evropi padne na zemlju oborina u iznosu od 2—3 ´j^ milijona kg., a preko čitave godine oko 5 mil. kg., od koje množine polovica nestane bez upliva regetacije. Pisac ovih redaka nije u svojoj duši uvjeren o preciznosti ovih brojeva, ali se ipak iz njih može zaključiti razmjer oborina, koje u tlo dospiju, te množine vode, koju je vegetacija u stanju transpirirati. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 351 — Po Schubleru iznaša množina biljkama transpirirane vode dva puta toliko, koliko izhlapljuje površina vode, koja je jednaka površini na kojoj biljke stoje, a po Ebermajeru izhlapljuje kapilarno nasićeuo tlo isto toliko, koliko i voda, dakla ovakovo tlo polovicu transpirirane vode. Uzmimo sada u obzir kao što je napried spomenuto, da šuma može po hektaru transpirirati 5,000.000 kg., nadalje, da popriečno padne godišnje isto toliko oborina, od koje množine samo polovica ostane za transpiraciju, to je kapilarno zasićeno tlo izhlapljivanjem u stanju takodjer staviti u kolanje sav preostatak oborine, dakle izvršit će onaj isti zadatak, koji je i šuma transpiracijom izvršila, ne bi dakle od oborina preostalo vode, koja bi na tlu stagnirala. Nu ovaj će račun za naš predmet pretrpjeti još mnoge modifikacije. Naše stare hrastove šume dosta su slaba sklopa, te je tlo izpod starih stabala pokriveno vegetacijom, pokrovom od trave. Uklonimo li stara stabla, ostaje ipak vegetacija, koja i ako ne može transpirirati toliko vode, kohko sa starim stablima zajedno, ipak može više nego golo tlo. Ovo pak posljednje samo je prema već rečenom u stanju izhlapiti na tlo dospjelu množinu oborina, a kad je na tlu ma i niža vegetacija, onda se može postaviti u kolanje još i više vode, nego što je tlo od oborina dobiva. Ako li dakle na nekom mjestu stagnira voda poslie sječe starih hrastova, morala je stagnirati i prije, a kako hrast u stagniranoj vodi mora uginuti jasno je, da je stagnacija pojava novijeg datuma t. j . posljedica nekih posebnih uzroka iz novijeg doba, jer da je od vajkada, ne bi se hrastovi mogli tu odgojiti. Transpiracija i ako daje u vazduh više vode nego jednostavno izhlapljivanje tla, ipak nije u stanju postaviti u kolanje svu prekomjerno nadošlu vodu. Na nepropustivom pak tlu dospije vrlo malo vode u dublje slojeve, pa usljed toga može se jednostavnim izparivanjem tla više vode pretvoriti u vodenu paru, nego li transpiracijom na tom mjestu nalazeće se šume. Voda naime nije ni dospjela u |
| ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 352 — vedoj mjeri do žilja, što je preduvjet za jaču transpiraciju. Slično se opaža i kod tla, koje je jako propustivo. Ne treba smetnuti s uma ni to, da u rano proljede dok šuma još nije izlistala, obično duvaju vjetrovi. Ovi vjetrovi pospješuju izhlapljivanje golog ili samo nižom vegetacijom obrasloga tla, pa ga više puta u gornjem sloju posve izsuše. U šumi pak, gdje vjetar nema ni u daleka toliko upliva, ne može se tlo toliko osušiti, a kako drveče u to doba ne transpirira, nema faktora, koji bi osušenje šumskog tla prouzrokovao. Tlo je dakle u rano proljeće u šumi bezuvjetno vlažnije nego li na otvorenom prostoru, pređpostavljajuci inače iste okolnosti. Ostavimo medjutim na stranu teoretska razlaganja, pa se povratimo za čas u Šumu. Stare naše hrastove sastojine sieku se čistom sječom (uz predhodnu predzabranu ili bez ove) pa vidimo, da na tim mjestima nisu nastale močvare. Ako pak hrastove kulture mnogo puta nisu uspjele bit će im drugi uzroci 0 kojima ću docnije govoriti. Mi govorimo o šumama, koje leže u području rijeka, te su izvržene njihovoj poplavi, u koje dakle osim oborina dolazi daleko veći dio vode iz rieka i potoka, koje poplavu prouzročuju. Premda kažemo za ove šume, da leže u ravnici, ipak to tlo nije posve horizontalno, nego ima viših i nižih mjesta. Najveći dio poplavom nadošle vode izteći će opet na isti način, na koji je i došao, ali će jedan dio vode ostati na onim nižim mjestima, koja imadu kotlinast oblik. Ovakovih nižih mjesta imademo tri vrsti: 1. takovih, na kojima voda leži samo kraće vrieme i koja su šumom obrasla. 2. takovih, na kojima voda sad dulje, sad kraće leži prema tome, da li je godina kišovita i poplavna ili sušna; na ovim mjestima nema šume, osim može biti po gdje koji zakržljali jasen ili vrba. 3. takovih, na kojima vode obično nikada ili samo u rietkim posve sušnim godinama nestane. Ovo su močvare i posve naravski, takodjer bez šume. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 353 — U praksi se može osvjedočiti, da se uvale prve kategoriji ne će pretvoriti u močvare, ako se stara stabla i čistom sječom uklone Oborinama nadosla voda pretvori se opet u vodenu paru izhlapljivanjem i transpiracijom trave, koja tlo pokriva; isto to biva i sa onom vodom, koja je iza poplave zaostala. U glavnom može se uzeti, da voda na ovim mjestima samo nešto duže zaostoje nego na ostalim uzvišenijim mjestima i to obično u rano proljeće i da ta voda nema onih štetnih posljedica za žir, kojih se g. B. H. boji, naime, da ovaj popljesnivi i istrune. Za uvale druge kategorije rečeno je, da na njima nema hrastova, a može se uztvrditi, da ih nikada nije ni bilo. Sa drugih uzvišenijih mjesta slivena oborinska ili poplavom dospjela voda zadržaje se u uvalama obično duže vremena, no preko ljeta presahne. Ova mjesta izgledaju ljeti kao neki pašnjaci, te se nikako ne mogu ubrajati medju »čretišta«. Znam više primjera, gdje su se ovakove nizine zasijale, ako je jesen bila suha. Dogadja se, no može biti u više godina jedanput, da su te nizine i u proljeće bez vode; u tom slučaju nikne žir, no mlada se biljka ne može držati, jer još iste ili druge godine nadodje bud uslied kiša bud uslied poplave u ljetno doba voda, koja se upari i mladi naraštaj unište. Iz rečenoga vidi se, da se i ovdje tlo može osušiti bez transpiracije starog drveća i da na tom zemljištu nije t. zv. čretni humus. Ako se ovakove bare kanilizuju i na njima žir posije, uspjeva mlada krastova kultura vrlo liepo, jer voda, koja poplavom nadodje i brzo ode, ne škodi pomlatku. Za ovo imamo liep primjer u t. zv. Račanskoj bari luga Smogve kod petror. im. obćine i još nekim kanalizovanim barama. Da se dakle nizine druge kategorije pošume, jedini je liek kanalizacija. O močvarama, spomenutim pod trećom kategorijom moglo bi se obzirom na pošumljenje prema okolnostima može biti govoriti samo onda, kad bi se obeežne radikalne kanalizacje provele. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 354 — Gosp, B. H. naveo nam je za podkrepljenje svoje tvrdnje, da tlo uslied čiste sječe može postati močvarno, šumski predjel Drljež kod križ. imov. obćine. Posve mi je nepoznat taj kraj, ali iz opisa g. pisca razabire se, da nizinu Drlježa zatvara s jedne strane strma kosa, s druge strane od same nizine uzvišenije obale potoka Česme i Sredske. Za ovakav predjel ima vrlo mnogo momenata, koji bi kao uzroci stvaranja močvarnog tla mogli doči u kombinaciju. U koliko će se voda zadržavati u tlu, zavisi u prvom redu 0 sastavu njegovih [gornjih i dolnjih naslaga te o njihovoj propustivosti za vodu, zatim o samom položaju naslaga. Nepobitno je, da je tlo u primjeru g. B. H. u ovom pogledu istih onih svojstava kao i davno u prošlosti, no može biti, da su na samoj susjednoj kosi nastupili drugi odnošaji, koji su uzrokom, da u nizinu dopire više vode. Mogu se složiti s tim da tlo može u pojedinim slučajevima omočvariti, ako se šuma na njemu posiječe, no ovakovo je tlo već i prije moralo biti jako vlažno, pa po svoj prilici, da na njem i prije nije bio hrast osobito zastupan, baš uslied te prevelike vlage. No uzmimo slučaj, da tlo dobiva podzemno svoju vodu (Grundwasser) odozdo ili sa strane, pa još osobito, ako ta voda dospije u naslagu tla povrh žilja drveća, onda ovo tlo može omočvariti baš onda, ako je obraslo šumom, jer stelja i sjena stabala zaprečuje izhlapljivanje ove vode. U 12. broju »Š. 1.« od g. 1900. napisao je pisac ovih redaka člančić, pod naslovom : »Nekoliko rieči o našim predzabranama «, Gosp. B. H, dotakao se u nekoliko ovog člančića pa veli: »Postavimo li premisu, da ona (t. j . voda) danas dolazi u većoj mjeri, potražimo li joj uzroke, doći ćemo do rezultata da smo zlo gospodarili, jer smo zaveli na takovim mjestima oplodnu i čistu sječu, gdje je nismo smjeli zavesti, da nismo sve uzeli u obzir, što bi bili morali na umu imati kod zavedenja gospodarenja, i da nam je zakon o vodnom pravu bio tudj«. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 45 <-- 45 --> PDF |
- 355 - Izvadjajudi iz svojih premisa zaključke protegnuo ih je g. pisac, kao što sam već spomenuo, na poplavne šume u obće, a napried je spomenuto, koje se šume obično razumievaju pod poplavnim šumama. Ne slažem se s tim, da je danas u našim šumama više vode zbog zavedenja oplodne i čiste sječe (u posavskim šumama i nema oplodne sječe u pravom smislu rieči); onaj visak oborina, koji nakon odstranjenja stabala na tlo dospije, a prije se na lišdu zaustavio i direktno izhlapio, ne može se ovdje uzeti u obzir kao faktor od neke važnosti. Ostajem pri tom, da su poplave danas češde, vede i dugotrajnije, nego nekada, te sam podpuno uvjeren, da su tome glavni uzroci oni, koje sam u svom citiranom člančidu spomenuo. Abstrahirajudi sve, što je o tom pisano i dokazano, može se to čuti iz žive knjige, iz usta starijih Posavaca, a tko živi ili je živio u Posavini, može se i sam osvjedočiti. No 0 tome je i pisano. Gosp. K. Tomac, u svojoj knjizi »Uzroci poplava u gornjoj Posavini« veli odmah na početku: »Zalostna je doduše istina, da su se tečajem zadnjih dvaju decenija, kako je to Wex dokazao, povedali visoki i snizili mali vodostaji i da se isti češće ponavljaju, dočim srednji vodostaji sve to rjedji bivaju«. Uzroci tih pojava, koji se u Posavini pojavljuju, jesu sliededi: »1. Devastacije šuma u području Save u susjednoj vojvodini Kranjskoj i Štajerskoj«. »2. Pomanjkanje dobro udešenih i na zgodnih mjestih sagradjenih pregrada ili inih gradnja u bregovitih predjelih Save i njezinih pritoka«. »3. Regulisanje rieke Save u gornjem joj toku«. »4. Priticajem vode u rijeku Savu i njezine pritoke povodom odvodjenja za kulturu opredieljenih zemalja«. »5. Zagatanje poplavnog obsega Save«. Malo dalje nastavlja: »Veoma velike oborine, koje osobito u prolječu i jeseni u području Save i Kranjskoj padaju, prouzrokuju veoma velike |
| ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 46 <-- 46 --> PDF |
- 356 — poplave, koje najvedom brzinom k nama dolaze te koje u gornjem svom toku sobom donose velike množine oblučja, šljunka i t. d., koje se u pomanjkanju na zgodnih, mjestih postavljenih pregrada zaustavljati ne može, te ovako gornji dio Save zamuljuje«. Kad sam spomenuti svoj člančid pisao, nije mi bila poznata ova knjiga g. Tomca, već sam rekao ono, što sam živeći u Posavini morao opaziti. Isto tako, nije mi onda bio poznat članak obde poštovanog i uvaženog strukovnjaka g. Josipa Kozarca, koji je pod naslovom »K pitanju pomladjivanja posavskih hrastika« izišao u II. sveze! »Š. 1.« od g. 1886. Službujući u istom kraju, rekao je g. Kozarac na jednom mjestu u tom svom članku izmedju ostalog: »Hrastici su jur prestari, a da bi mogli obilno uroditi, povodnja učestala svakom godinom, vrieme samo posta nekako abnormalno bez pravoga prelaza od jedne godišnje dobe u drugu, više mokro i studeno nego li suho — sve momenti nepogodni pomladjivanju«. Fakt je dakle, da u posavske šume, naročito one od Lonje do blizu Broda dolazi danas više vode, nego nekada, česte poplave su upravo nesreća za onaj kraj, pa su s toga s mjerodavnog mjesta i poduzete obsežne mjere, da se tome na put stane. Jezgra svega, što je ovdje rečeno, bila bi ovo: Neuspjevanju hrastovih kultura u poplavnim sumama nije uzrokom zavedenje čiste sječe. Tlo može u pojedinim slučajevima uslied čiste sječe djelomično omočvariti, ali je već i prije moralo biti jako vlažno ; nu na takovom tlu nije niti prije moglo biti hrastova baš zbog te pi´evelike vlage. U današnje doba češće su veće i gugotrajnije poplave. Iz ove kratke rakapitulacije sliedi, da predloži g. B. H. kako da se hrast u poplavnoj šumi ipak održi, počivaju na krivoj predpostavci. Da priedjemo na te predloge. Onome, tko pozna naše poplavne hrastike, pa čuje, da bi ih trebalo proglasiti zaštitnim šumama i uvesti priebornu sječu, |
| ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 357 — ukazuje se u mislima nedogledna perspektiva posljedica, koje bi taj korak sobom povukao. U današnje doba izbjegava se prieborna sječa i ostavlja se samo ondje, gdje je to prijeka potreba Kod naših šuma ne može o tom biti govora. To je pitanje konačno ved riešeno. Od dobrih strana prieborne sječe moglo bi se kod šuma u ravnici spomenuti jedino to, da se priebornom sječom dobrota tla bolje sačuva, no kad poznamo bogatstvo tla naših šuma, odpada i to. Naprotiv ukazuju nam se hrdjave strane prieborne sječe u svoj svojoj veličini. Kod hrastovih šuma glavna nam je svrha, da postignemo čim veči postotak tehnički sposobnog drveta. Abstrahirajući to, da će taj procenat po svoj absolutnoj veličini biti veći u sumama, koje su postale čistom sječom, koje su dakle bile u mladosti u gustom sklopu, a kasnile razumno proredjivane, mora se uzeti u obzir još i taj vrlo važni momenat, da je samo u takim šumama moguče odgojiti stabla osobito povoljnih dimenzija, stabla pune, čiste i pravne deblovine, a suvišno je i govoriti o velikoj razlici tržnih ciena kod raznog tehnički sposobnog drveta. Posve je jasno nadalje, da se hrastovo stablo, koje je u mladosti oštećeno, ne može natjecati s onim, koje je od toga ostalo poštedjeno, a to su upravo neizbježive posljedice prieborne sječe. Koliko li je fališuih starih hrastova dobilo klicu bolesti još u mladosti, pa im i vriednost zaostaje daleko za zdravima. Mora se dodati još i to, da hrast ne voli sjenu, a kod prieborne sječe bit će on velikim dielom svoga života u sjeni što mu ne može biti od koristi. Konačno se mora iztaknuti još jedan vrlo važan uzrok, sbog koga bi bilo vrlo teško uvesti priebornu sječu kod imovnih obćina, a to što su imovne obćine obterećene servitutom paše i žirovine. Prieborna sječa značila bi gotovo isto što i vječita branjevina, a to se obzirom na iztaknutu činjenicu ne može provesti kod imovnih obćina. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 48 <-- 48 --> PDF |
— 358 — Sa ovo nekoHko rieči, što sam o priebornoj sječi rekao nisam kazao ništa nova, no morao sam se toga ovdje dotaknuti radi predmeta, o kom se ovdje razpravlja. Pitanje načina gospodarenja za hrastove šume u nizini riešeno je ved u korist oplodne ili čiste sječe. U Njemačkoj literaturi vodila se polemika o priebornoj i oplodnoj i čistoj sječi, pa je vriedno spomenuti polemički napisanu knjižicu: »Planterwald oder schlagweiser Hochwald« od Hermana Fiirsta. Pisac članka »o lugu i lužnjaku« veli nadalje: »Nismo li tu sječu, (t. j priebornu) zatekli u našim lugovima? Svakako stoji da jest i jedno i drugo. Zašto da je onda napuštamo ?« Nisam posve na čisto s tim, koji bi se momenat imao smatrati onim, kad smo priebornu sječu zatekli, nu uzeću, da je g. B. H. tu mislio ono doba odkada su se naše hrastove šume počele bolje uredjivati, odnosno, od kako je hrastovina dobila cienu na tržištu i šume se počele sječi u većoj mjeri. Ako je to mislio, onda ne ćemo morati ići daleko u prošlost kakovih četrdeset do petdeset godina i po tom su dakle prije 40—50 godina zatečene liepe hrastove šume, uzgojenom priebornom sječom. Po Heyerorovoj su definiciji prieborne šume takove, u kojima se nalaze medjusobno izmiešana stabla najrazličitije starosti, visine i debljine, te kod kojih je gornji sklop krošanja više ili manje nepodpun. Ovakav izgled šume posljedica je sječe, koja se po izvjesnom principu obavlja. Pa jesu li ti hrastici bivše Vojne Krajine, koji zapremaju toliki grdan prostor, prije 50 godina izgledali ovako ili makar približno tako? Sigurno nisu. Je li potreba prijašnjih generacija na hrastovom drvu bila tolika, da se na tom grdnom kompleksu mogla provadjati i najprimitivnija prieborna sječa? Sigurno nije. Na protiv, znamo, da su te šume i prije 50 god. bile prestare, pa ako su pojedini individui medju sobom bili i različite starosti, ipak nije medju njima bilo stabala glavne sastojine izpod, recimo |
| ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 49 <-- 49 --> PDF |
— 359 — 100 godina. Potrebe nekadašnje krajiške uprave kao i potrebe pravoužitnika podmirivane su ponajviše u šumama bliže sela, pa baš te šume ne pružaju osobiti izgled. Nu ni ta sječa ne može se nazvati priebornom. U koliko su se šume u ovom stoljedu u bivšoj Krajini pomladjivale, bilo je to većinom umjetnim načinom i to u brazdu pod plug ili pod motiku, što se i danas na mnogim mjestima razpoznaje. Stari ljudi znadu o tom pripoviedati, a to nam svjedoči i jednolična starost tih šuma. Pa upravo sastojine tih dobnih razreda vrlo su liepo uspjele, mnogo bolje, nego one iz novijeg doba naravnim pomladjivanjem, o čem de biti govora malo niže. Kako su postale današnje prestare sastojine, nisam mogao naići, da je što o tom pisano, a po svoj prilici da i nije ; priroda je tu učinila svoje, a čovjek vrlo malo. Velike dimenzije i osobita kvaliteta današnjih prestarih hrastovih šuma ne može biti dokazom, da je to uspjeh sa gospodarstvenog gledišta obzirom na današnje okolnosti. Svi faktori koji su sudjelovali pri postanku njihovom bili su nekada bez vriednosti, pa je za nas posve irelevantno, koliko je vremena trebalo, da su te šume postigle gornja svojstva. No danas je drugačije. Oni faktori imadu vriednost i mi sada ne možemo šumama ostavljati više stoljeća vremena za njihov razvitak. Mi tražimo rentabilitet šume, a o rentabilitetu hrastika, kojima bi se ostavljala starost zatečenih hrastovih šuma, ne može biti govora. Izgled dakle današnjih starih hrastovih šuma ne može nas poticati, da na iati naČin odgajamo nove. Treba da se obazremo još na tvrdnju g. B. H., da na srednju i nizku šumu ne djeluje ubitačno stagnirana voda, dapače da će mladice, potjerane iz panja, veoma brzo rasti. Ja bi rekao obratno, da baš stagnirana voda jako ubitačno djeluje i na druge, a osobito na hrastove nizke šume, o kojima se ovdje govori. Za ovo ima liepih primjera u praksi. Poznajem dvije šumske parcele (dva okružja) izolizane od ostalih šumskih grupa, koje eu se radi velike potrebe na go |
| ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 50 <-- 50 --> PDF |
— 360 rivom drvu morale pretvoriti u nizku šumu, premda su prvobitno bile opredleljene za visoko šumarenje. Položaj je bio istina češćim poplavama izvržen, ali se ne može redi, da je na tlu voda stagnirala. Jedna od tih sastojina sastojala se od hrasta, briesta, jasena i topole, a druga je bila pretežno hrastova uz nješto primješanog briesta. Pa šta se dogodilo? U prvoj od spomenutih parcela nije bilo prve godine posije sječe poplave i panjevi su tako bujno potjerali, da se bolje nije moglo ni željeti. No druge godine bila je u proljeće, dakle kad panjevi tjeraju, poplava, pa kada je voda otišla, pokazalo se, da na sječini, gdje se te zime sjeklo, vrlo mnogo hrastovih i brestovih panjeva nije više tjeralo, a bilo je i jasenovih. Prošlogodišnjoj sječini nije ta voda naravski naškodila. Na drugoj parceli došla je voda u proljeće iste godine, kad je sastojiua sječena, pa kako se poplava toga proljeća ponavljala, potjerao je samo malen broj panjeva. Ovom neuspjehu nastojalo se pomoći tim, da se na tim mjestima podsijavao jasen. Navest ću ovdje još jedan primjer. Na spram Sremskih Karlovaca ima u Dunavu jedna ada^ obrasla vrbovom i djelomično topolovom šumom, a vlastničtvo je gradske obćine karlovačke. Ada je naravski izvržena čestoj poplavi. Ovdje se provadja t. zv. okresno gospodarenje (Kopfholzbetrieb). Poslujući jednom na toj adi upalo mi je u oči, da ima i nizkih panjeva no da su se ovi osušili, pa sam odmah mislio, da je tome uzrok proljetna voda i da se upravo radi toga ovdje zavela spomenuta vrst gospodarenja. Desilo se tu i nekoliko ljudi, pa ne kazujući im, što sam mislio, pitao sam ih, zašto nisu zaveli sitno šumarenje, a oni mi odgovoriše, da je tomu uzrok poplava i pokazase na one nizke uginule panjeve. Kad je dakle proljetaa voda opasna po vrbove panjeve, što tek da se rekne za hrastove. Karl Heyer, govoreći o sjeku na glavu (Kopfholzbetrieb) kaže: »Gleichwohl hat der Betrieb in gewis8en Ortlichkeiten seine eigenthiimlichen Vorziige, z. B. auf |
| ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 51 <-- 51 --> PDF |
— 361 stiindigcn Waldweiden und Viehruhen, ferner da, wo lang andauernde Uberschwemmungen im Friihjahr und Sommer den Stockschlag gefahrden« it. d. Držim dakle, da je fa tvrdnja g. B. H., da nizka hrastova šuma u stagniranoj vodi dobro uspjeva, posve neizpravna Moje je uvjerenje, da na stagniranoj vodi nizka šuma upravo ne može uspjevati, pa je u obće ondje, gdje su poplave češde, dugotrajnije, gdje dakle u proljeće, kad panjevi tjeraju, može biti vode, uspjeh izboja iz panja posve nesiguran. Ako poplava traje samo preko zime, ne će voda panjevima škoditi, ali tu se znade uhvatiti led, koji se, kad voda izpod njega oteče i nastane jugovno vrieme, lomi i spušta pa potrga izboje, koji se onako prvih godina dadu lahko od panja odvaliti i tim nanese veliku štetu — Preostaje još da se obazrem na predlog g. B. H. glede kanalizacije. Ovo je jedino u čem se mogu sa g. piscem složiti. Rečeno je, da uspjevanju hrastovih kultura škodi najviše voda, koja u proljeće leži. Ovdje je jedini liek kopanje prokopa, pa će i voda koja je za vrieme poplave ili kišom dospjela u uvalita mjesta sa padanjem vode u riekaHpa i potocima izteći, ne će dakle zaostajati, ugrijati se i podmladku škoditi. Imovna obćina petrovaradinske izsušila je njekoja takova mjesta, na kojima nije bilo nikada ne samo hrastove nego nikakove šume, pa tu danas vrlo liepo uspievaju hrastove kulture. Prije nego što budem gotov sa pretresanjem članka »O lugu i lužnjaku« spomenuti ću još nekoje neizpravnosti. Na str. 446. stoji izmedju ostaloga; »da bilje trans irira, dakle i hrast lužnjak vodu korienjem usisanim (? valjda usisanu) i iz zraka upitu, koju ne može upotriebiti«. Na ovo mi je primjetiti, da bilje ne može vodu iz zraka upiti. Dalje na istoj strani kaže se: »Kao sto i drugo bilje tako i lužnjak više transpirira u danu nego li u noći«. Ovo je neizpravno, jer bilje u noći nikako ne transpirira. (Nastavit de ae). 26 |