DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 343 — promjeri u opde poprečni t. j. da ih u zbiljnosti ima i mnogo manjih i opet znatno većih, to će nam odmah ona prividna sumnja pasti. Sliedeći izkaz III. predočuje nam razdiobu sve ukupne hrastove građjevne drvne gromade izkazane u izkazu II., polag njihove prikladnosti za proizvadjanje netom spomenutih drvnih razvrstbina po tamo navedenim postotcima, koji postotci izrazuju količinu mase sposobne za dotični sortimenat. Pri tomu se je svuda činila razdioba debla u »dolnji dio« i u »gornji dio« i to tako, da se je pridielilo prvomu 40, a potonjemu 60 postotaka ciele duljine debla. (Svršit će će.) Kako smo mogli nadoknaditi izgubljeni prihod od šiške? Prošlogodišnja prodaja šiške u šumama petrovaradinske imavne obćine, dala nam je povoda riešavanju gornjeg pitanja, koje sve više obzira zaslužuje, jer nam šiška u današnja vremena sve to više na svojoj vriednosti gubi. Iz godine u godinu dobiva imovna obćina sve manje i manje prihoda od uroda šiške; pa nam čisto izgleda, da nastupa doba, kada za šišku nitko ni pitati ne će. Još prije svojih 20 godina donosio je urod šiške imovnoj obćini znatnog dohodka, a sada se postizava tako neznatna svota, da je vriedno razmišljati, ne bi li možda bar naše pučanstvo veće koristi imalo, da se urod šiške niti ne prodaje, jer bi tada ipak bar neka konkurencija medju posredovačima postojala, pak bi usljed toga i ciena za kupljenje šiške veća bila; dok ovako zakupnik tako neznatnu cienu za kupljenje odredi, da mu tako reći narod šišku badava kupi. Da se brojno vidi kako nam se je novčani prihod na šiški umanjio, navesti nam je, da je imovna obćina upravo prije 20 godina za po prilici isti kao prošlo godišnji urod šiške (srednji) dobila 20.006 kruna; dočim prošle godine samo 2505 kruna. Jednom dapače postignuto je circa 40.000 kruna |
ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 344 — za podpuni urod, dok predprošle godine za takav urod samo 5502 krune. Posije tako znatnih prodaja prodavana je šiška tako reći bud zašto, pak je već i izpod prošlogodišnje prodajne ciene prodavana, kao što godine 1895., 1896., 1898. i 1899. Da su nam tvornice za proizvadjanje tanina iz hrastovih odpadaka uništile vriednost šiške, te je obće poznata stvar, pa niti nije namjera ovome članku s time ništa novog odkriti, niti je možda prigovarati osnivanju navedenih tvornica, jer je obće poznata stvar, od kolike je blagodati industrija po svaku zemlju i po dotični narod. Dobro nam je poznato koliku ulogu igraju tvornice u naprednoj zemlji, kakove su to znatne porezne snage i koliko pučanstvo od njih zarade imade. Namjera nam je ali dokazati, nismo li baš sami krivi, što 8 osnivanjem takovih tvornica nismo nastojali i nadalje osigurati, do tada od uroda šiške dobiveni znatni novčani dohodak i kako? Osnivanjem tvornica za proizvadjanje tanina iz hrastovog drva, istina otvorila se hrastovom odpadku — koji dotle usljed slabe napučenosti i izobilja hrastovih šuma ne imaše kod nas velike vriednosti — tako živa prodja, da nam od toga vremena izgledaju naše sječe kao pometene; dok prije pritiskivaše naravni podmladak gule i klade. Naši šumoposjednici zato radostno i pozdraviše osnivanje tvornica za proizvadjanje taninskoga ekstrakta jer u prvom redu vidiše novog konsumenta onakove robe, koja dotle ne imaše znatne vriednosti, ali uz to izgubiše iz vida podpunu potrebu onog materijala, što ga iste tvornice stalno potrebuju, a naročit o izgubiše iz vida konkurenciju, koju s osnivanjem takovih tvornica šiški stvoriše, teprepustiše toga radi razmjerno osigurati dotle od uroda šiške dobiveni prihod. Predviditi se je dalo, da se tvornice tanina ne će moći samo sa onim, do tada bezvrjednim odpadkom podmirivati, već da će im mnogo veći kvantum drvne mase trebati. |
ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 345 — Pa zbilja osnivanjem takovih tvornica stvorismo i nove konsumente našem ogrievuom drvetu, jer što god poslije izrade tehničkog drveta u našim hrastovim sječama ostade, izradiše i potrošiše tvornice za tanin, do i najmanjeg iverja. Tvornice takove počeše, usljed vrlo jeftine ciene hrastovog odpadka, proizvodom svojim svakoj proizvodnji tanina iz šiške uspješno konkurirati, dok napokon neutukoše skoro sasma i vriednost šiški, a uz to potrošiše silnu hrastovu masu, počistiše šume i sječine tako, da nam izgleda, e će nam uzmanjkati ogrevnih drva. Šumoposjednici pak pored svega toga ostaviše i nadalje neznatnu cienu svome hrastovom odpadku; ne potrudiše se, da mu povodom veće tražnje i novog načina unovčenja podignu vriednost, svoje koristi radi. I tako dočekasmo da nam danas šiška, dotle znatan izvor dohodaka usahne; a hrastov odpadak ništa veće novčane koristi ne nosi, jer mu sve do danas ostavismo njegovu neznatnu prvobitnu prodajnu cienu. Pa zato držimo, da je bilo dovoljno povoda i potrebe, da su se sa osnivanjem rečenih tvornica istodobno i ciene hrastovom odpadku povisiti trebale, jer im je faktično i vriednost poskočila. Na dohodak, kojim nam dotle šiška popriečno davaše, nije se smjelo nikako zaboraviti, jer proizvodnjom tanina iz hrastovog odpadka stvorimo našoj šiški konkurenciju; ta proizvodnja uništila joj je i samu vriednost, pak bi pravedno bilo da nam je toga radi razmjerno naknadila prouzročenu materijalnu štetu. Šumovlastnici su osnivanje takovih tvornica sami omogućili, — a to bi razumljiv postupak samo onda bio, ako su od tvornica bolje unovčenje svojih proizvoda izČekivati mogli — ali nikako pak ako nisu mogli pozitivne koristi od njih ugledati. Nema dakle dvojbe, da se je s osnivanjem tvornica za proizvodnju tanina morala i ciena našem hrastovom odpadku povisiti, jer to je tražila i veća potrošba istoga, a u prvom 25 |
ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 346 — redu sami interesi šumovlastnika, koji su predviditi mogli, da će im šiška, usljed uovog načina proizvodnje tanina, vriednost izgubiti. Da se je u svoje vrieme povećala ciena hrastovom odpadku, a u razmjeiu prema dosadašnjoj vriednosti šiške, ne bi šumovlastnici izgubili znatne dohodke dobivene od šiške; jer ma da je šiška i morala izgubiti svaku vriednost, namakla bi odnosnu štetu proizvodnja tanina iz hrastovog odpadka. Ovako pak s osnivanjem takovih tvornica, prodavajuć hrastov odpadak ujedno sa tehničkim drvom dah smo prilike šumskim špekulantima, da kao posredovači izmedju šumoposjednika i potrošača hrastovog odpadka, zaslnže znatne novčane svote; jer kupivši od nas jeftino (po 1 krunu od kub. metra) taj hrastov materijal, prodaju ga za sto i više postotaka skuplje tvornicama taninskoga ekstrakta. Eto za toliko postotaka više mogli su i šumoposjednici izvjestno svoj hrastov odpadak unovčiti, da su mu vriednost povisili, a da je to znatna svota, gdje se godišnje 30 — 40.000 kub. metara hrastove robe prodaje, o tome valjda nema sumnje. Odnosna svota daklem reprezentirala bi nam odštetu, koju smo na prihodu od uroda šiške izgubili usljed konkurencije nastale proizvodnjom tanina iz hrastovog odpadka. Može biti da će nam se s jedne strane gornjoj tvrdnji prigovoriti, da se naime ciene hrastovom odpadku nisu mogle povisiti, baš sa razloga, što se zadnjih godina vrlo mnogo šuma sieče, dakle bi vazda konkurencije u cienama hrastovog odpadka bilo, jer dok primjerice imovne obćine i same takav odpadak za svoje pravoužitnike upotrebljuju, to ostali šumoposjednici, koji ga ni zašto ne potrebuju, prodavali bi ga jeftino. Toga se ali nismo smjeli bojati, jer takova konkurencija ne bi ipak mogla jeftiniji materijal tvornicama davati nego mi, pošto bi transportni troškovi obično nadmašili onu diferenciju, za koja bi naš odpadak skuplji bio; buduć tvornice tanina kod nas u -Slavoniji, daleko od šuma privatnih šumo |
ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 37 <-- 37 --> PDF |
- 347 — posjednika leže, dok na protiv u sredini naših šuma, pa ih transport vrlo jeftino stoji. No mi ne mislimo nikako mjestnim prilikama naše mišljenje podkrepiti, ved naprosto iznašajud ove redke pošli smo sa stanovišta svih šumo-posjednika, pa, imajući pred očima njihove interese, mislimo da su trebali svi zajednički u svoje vrieme osnivanju navedenih tvornica više pažnje obratiti. Držimo ali, da još nije prekasDO pokušati propušteno namaknuti, sve dotle dok imademo starih sastojina, koje pred hvatom sječi moramo. Pa kako imamo usljed toga i hrastovog odpadka više nego što ga za vlastitu potrebu trebamo, mislimo da je i vriedno o tome razmišljati, da li hrastovi odpadci imaju danas veću vriednost nego li prije, kad tvornica za proizvadjanje tanina još bilo nije, pa prema tome bili i koristno bilo prodajnu im cienu povisiti. J. M . . . ć. Dva odgovora nadšumara J. Metlaša. U broju 9. i 10. »Šumarskog lista« za god. 1901., izašla je radnja »O lugu i lužnjaku« od B. H., a u prosinačkoj svezci iste godine članak »Kako postaju naši suvarevi« ? od J. M. Radostno se mora pozdraviti svako nastojanje, koje ide za tim, da se mnoge još posve neobjašnjene pojave glede naših hrastovih šuma osvjetle, jer je to predmet od velike važnosti — pa baš zbog te važnosti i zbog toga, što se sa nazorima razvijenim u spomenuta dva članka ne slažem, rada sam, da na njih odgovorim*. Koliko će mi to za rukom poći, drugi će ocieniti, a ja ću biti zadovoljan, ako se o tom povede obširnija diskursija, kojom bi se mnoga tamna točka osvjetlila. * Kada sam ovu moju radnju bio već djelomično dogotovio, izašao je u aprilskoj svezci „Š. 1." odgovor g. R. Rukavine na članak „Kako postaju suharevi" i to onaj dio članka, gdje se preporuča način, da se sušenje preprieči. Kako su i moji nazori sa ovim odgovorom slični, odnosit će se moja radnja više na ueodgovoreni dio članka. * |