DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 3 <-- 3 --> PDF |
mmsmM. UA Br, 6. u ZAGREBU, 1. lipnja 1902. God.XXVI. Uvrstbina oglasa: za 1 stranicu 16 K.; za ´/i stranice 8 K.; za Vs stranice 5 K. 20 fil.; za ´A stranice 4 K. — Za višekratno uvrštenje primjerena popustbina. Iznošenje šumskih proizvoda preko tudjegzemljišta. (§§. 24., 25. i 26. šum. zakona). Piše Dr. A. Groglia. Iznošenje šumskih proizvoda, o kojem radi II. odsjek šumskog zakona od 3. prosinca 1852. od velikog je zamašaja za šumsko gospodarstvo i u tiesnom je savezu sa njegovim razvitkom. Gospodarstvena važnost šume razvijala se je postepeno, a postigla je svoju visinu od vremena, kada je proizvodnja drva postala glavnom svrhom šumskog gospodarstva i kada je taj glavni užitak medju ostalim šumskim užitcima zadobio glavnu vriednost. Sa proizvodnjom drva u uzkom je save´zu njegov promet a i prometna sredstva, koja omogućuju, da drvo uzmogne doći u ruke potrebnika. Za to je sasma.opravdano, da se ne samo pojedinac već i država pobrine za to, da se urede shodna sredstva za iznošenje šumskih proizvoda. Jedno od tih sredstava jesu javni kopneni i vodeni putovi, koji omogućuju, da se drvo iz šume do mjesta njegovog opredieljenja ili do tržišta dopremi. Stvar je pako šumske uprave, da se pobrine, kojim će putem najuspješnije to provesti i time polučiti, da budu troškovi iznošenja čim manji a renta tim veea. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 314 — To de biti lahko, ako iz šume pa do glavne mreže javnih prometnih sredstava vodi javan put iH javna voda. Teže će biti ako takovog puta ne ima, te je vlastnik šume primoran, da šumske proizvode iznosi preko tudjih zemljišta ili privatnim putovima ili vođama, da ih uzmogne dalje javnim putem do mjesta opredieljenja dopremiti. U tom slučaju nužduo je, da država zakonskim putem pruži sredstvo, da se proizvodi uzmognu izvesti do mreže javnih puteva. To sredstvo jesu kod nas zakonski propisi §. 24. i sliedećih šumskog zakona od 3. prosinca 1852. Da promotrimo na temelju kakovog principa su te usta nove došle u naš šumski zakon. U programu ministarstva za zemaljsku kulturu, predloženom gospodarskom kongresu, koji se je dne 19. ožujka 1849. sastao ´u Beču, da pretrese nacrt šumskog zakona, nalazimo medju inima sliedeči pasus: »Mnoge se šume ne bi mogle racijonalno uživati, kad se ne bi dozvolilo, da se drvo, koje se u obde iz šume iznieti ne da ili se samo sa nerazmjerno velikim troškom iz šume iznieti može, — smije u pravo vrieme ili uz primjerenu odštetu preko tudjeg zemljišta izvesti, ili kad se ne bi dozvolila voda za to ciljanje (splavijanje) drva«. Kongres je prihvatio to stanovište, te na osnovu njegovu uvrštene su u šumskom zakonu od 3. prosinca 1852. usta.nove 0 iznošenju šumskih proizvoda preko tudjeg zemljišta i pri vatnim vodama. Uvrštenje takove specijalne ustanove u šumskom zakonu nuždno je bilo, jer naše zakonarstvo niti je imalo u vremenu sastavka šumskog zakona a niti sada imade obdenitu zakonsku ustanovu, po kojoj bi vlastnik susjednog zemljišta, bio dužan dozvoliti, da se preko njegovog zemljišta iznesu proizvodi, koji su nikli u zemljištu, koje ne ima spoja sa javnom mrežom pu tova. Istina da upravna oblast, koja imade skrb za sigurnost osobe i imetka gradjana kao i za uzdržavanje komunikacije, može u slučajevima, kad je radi elementarnih nezgoda prekinut |
| ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 315 — savez jedue zemlje sa javnim putem, izdati provizornu odredbu, da je stanoviti vlastnik zemljišta dužan trpiti, da se njegovim zemljištem prelazi odnosno iznesu proizvodi na korist nastradalog vlastnika. Nu ovakova odredba, koja se izdaje lih iz upravnih i policajnih razloga, nije mogla udovoljavati redovitim prilikama, kada stanovito šumsko zemljište ne ima saveza sa javnom cestom. Da se šumovlastniku omogući u redovitim prilikama iznošenje šumskih proizvoda, uvrštena je u šumski zakon ustanova §. 24. Svrh a ove zakonske ustanove, koja je bez dvojbe javnopravno ograničenje prava vlastničtva a po tom iznimka §. 354. 0. g. z. ide za tim, da se šumovlastniku pruži sredstvo, da unovči ili upotrebi šumske proizvode u onim slučajevima, u kojima iznošenje njihovo faktično moguće nije ili je skopčano s takovim troškom, koji izključuje svako gospodarstveno vadjenje koristi od tih proizvoda. Takovu specijalnu ustanovu imadu i zakonarstva onih zemalja, gdje ne postoje obćenite ustanove, po kojima bi se moglo dozvoliti iznošenje proizvoda preko tudjih zemljišta. Za zemlje zastupane u carevinskom vieću izdan je zakon od 7. srpnja 1896. o dozvoljivanju nuždnih putova , po kojem može vlastnik nekretnina, koja s mrežom javnih putova ne ima putne sveze, zahtjevati da mu se putem suda dozvoli poljski put preko tudjih nekretnina. Nu medju iznimkama, u kojima se ne ima uporabiti taj zakon, spominju se šumska zemljišta, a motivira se to time, što za odredjivanje puta za izvoz šumskih proizvoda, imade već ustanova u šumskom zakonu od 3. prosinca 1852. Madjarski šumski zakon zak. čl. XXXI. od g. 1879. u §§. 178. i 17 9. odredjuje, da je svaki vlastnik zemljišta dužan dozvoliti, da se tudji šumski proizodi iznesu preko njegova zemljišta ili njegovim privatnim putem, — ako se isti inače u obde ne bi mogli iznesti ili samo s razmjerno većim * |
| ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 316 — troškom; nu samo pod uvjetom, ako đotičnik za osiguranje pokrida eventualne štete ili uzpostave puta u prijašnje stanje, položi kod nadležne šumsko-redarstvene oblasti prve molbe odgovarajuću jamčevinu. Glede potrebe izvoza kao i glede odštete, odlučuje upravni odbor sa pravom utoka u roku od 15 dana na ministra za poljodielstvo. Ako utok ne bude riešen u roku od 40 dana, postaje odluka upravnog odbora provedivom". Šumski pravilnik od 29. svibnja 1856. za kneževinu Sachsen-M einingen u čl. 22. sadržaje sliedeći propis: »Ako je nuždno, da se šumski proizvodi iz šume odpreme preko tudjih zemalja ili da se na njima iztovare, tada valja da šumski ured pokuša nagodu izmedju učestnika. Ne podje li nagođa za rukom, imade taj ured glede iznošenja i iztovarivanja izdati provizornu odredbu. Time prouzročenu štetu imade vlastnik šume naknaditi. §. 24. §. 24. šum. zakona od 3. prosinca 1852. odredjuje, da je svaki vlastnik zemljišta dužan dopustiti, da se preko njegove zemlje iznose šumski proizVOdi kojih ili posve nije moguće ili j omoguće samo sa nerazmjernim troškom na drugi način iz šumeiznositi i dalje odpremati. Ova zakonska ustanova nije ništa drugo nego legaln a služnost , po kojoj je vlastnik šume ovlašten, da uz stanovite predpostavke iznese šumske proizvode preko tudjeg zemljišta, a vlastnik ovog zemljišta dužan da to iznošenje, koje je prelazne naravi trpi. Pravni razlog ove služnosti jest obća gospodarstvena važnost, koju šuma imade u kućanstvu pojedinih Ijudih i cielih naroda. Pitanj e je sada, što se sve prema §. 24. imade smatrati »šumskim proizvodom«. Pod šumskim proizvodom razumjevaju se glavn i i nuzgredni užitci šume Glavni užitci sastoje se iz drvne gromade koja se vadi ili kao sječivni prihod ili kao medjutimni prihod. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 317 — Nuzgredni užitci dobivaju se: a) iz šumskog drvlja kao n. pr. kora (ako se sama za sebe dobiva), stelja od lišda i granja, sjeme, šumski plodovi (kesten, žir, bukvica, divlje voće), smola, sokovi, guba, šiška, suharci, lišaji, brst itd. ; b) od šumskog tla kao n. pr. trava, zemlja (crnica, ilovača), kamenje, sadra, busenje, jagode, gljive, maline, kupine, pješak, mahovina i t. d. Ove sve šumske proizvode spominje šumski zakon u §. 60., pa držimo, da se za iznošenje tih svih produkata može uporabiti ustanova §. 24. Pod izrazom iznošenj e imadu se smatrati svi oni čini i sva ona sredstva, koja omogućuju, da se proizvodi iz šume stave na javni put ili javnu vodu; dakle nošenje po ljudima i marvi, izvažanj e kolima, sanama, šumskim željeznicama, odpremanje spuzaljkama, tocil janje i splavi janje drva po privatnim vodama itd . Uvjet i za uporabu rečene zakonske ustanove jesu sliedeći: 1. Ako se u obće šumski proizvodi ne mogu iznieti na ini način, nego li preko tudjeg zemljišta, a šumovlastnik ne ima prava na to; 2. ako je iznošenje moguće samo stranputicom i nerazmjerno velikim troškom, tako da bi time izkljuČeno bilo racijonalno vadjenje koristi od tih proizvoda; 3. ako postoji put, ali je isti vrlo tegotan i tako slabo uporabiv, da je iznošenje stanovitih produkata znatno otežčano ; Iz toga se vidi, da se upitna zakonska ustanova ne može uporabiti s razloga shodnosti, udobnosti ili unognosti. Ako dakle šumovlastnik može proizvode iznieti javnim kopnenim ili vodenim putom, koji je možda nješto dalji nego li bi bio put preko tudjeg zemljišta, tad se ne će moći poslužiti blagodati rečene zakonske ustanove. Ovom ustanovom ne će se moći poslužiti niti onaj šumovlastnik, koji je svoju šumu izkrČio, te na izkrčenoj površini sadi druge kulture za vrieme, dok ne nastaje rok, |
| ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 318 — označen u §. 3. šum. zakona, u kojem valja, da odnosno zemljište opet pošumi. Za iznošenje proizvoda tih kultura ne može se uporabiti rečena ustanova, jer se iste ne mogu smatrati šumskim proizvodima, makar su izrasli na zemljištu, koje je inače opredie- Ijeno za šumsku kulturu, dočim ona ustanova vriedi samo za šumske produkte. Ako suvlastnici prigodom razriešenja (razvrgnuda) zajednice nekretnina utanače medjusobno, da de svaki suvlastnik moći šumske proizvode iznašati preko zemlje drugog suvlastnika, tada takovo utanaeeuje imade za posljedicu, da će pojedini suvlastnik moči rečeno pravo vršiti makar i ne predleže spomenuti uvjeti §. 24, (Rješitb a bečkog upravnog sudišta od 8. veljače 1895 br. 694). Pod tudjim zemljištem razumjevamo zemljište treće osobe bilo kakove kulture, dakle i šume. Ako bi se proizvodi imali iznieti kroz branj evinu š´umsku, tada bi ova okolnost mogla uplivati samo na visinu odštete. Medju zemljišta, navedena u §. 24. spadaju i privatn i putovi . (Rješitba ministarstva za poljodjelstvo od 24, travnja 1873. br. 4141. Majerhoffer: Verwaltungsdienst III. st. 1199). S obzirom na ustanovu §. 26. šum. zakona, može se za rečeno iznošenje upotrebiti i privatn a voda U tom slučaju valja takodjer postupati po propisima §. 24. Dozvolom za iznošenje ne oduzimlje se vlastniku niti vlastnost, a niti uporaba zemljišta, jer kako smo jur spomenuli ovaj teret je prelazne naravi. Izvlastba zemljišta, nuždnog za put, nije dopustiva , jer za to ne ima pozitivnog propisa. Nova osnova šumskog zakona za Cislitaviju uvrstila je u §. 35. ustanovu, po kojoj je izvlastba dopustiva, Ovaj §. glasi: »Ako se, obzirom na mjestne odnošajc i množinu produkata, koji se imadu iz šume iznieti, ukazuje nuždnim, da se sagradi cesta, polože tračnice ili da se na tudjem zemljištu |
| ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 319 — izvedu takove naprave, koje po svojem ustroju i djelovanju ne dopuštaju, da bi vlastnik odnosno zemljište mogao istodobno rabiti u druge svrhe, tad može šumovlastnik zahtjevati privremenu izvlastbu tog zemljišta. Bude li povratak tog zemljišta ili uzpostava u prijašnje stanje skopčana sa nerazmjernim troškom, mogu političke oblasti dozvoliti i posvemašnju izvlastbu, u koliko to ne bi bilo na uštrb interesima, koja imadu znatnu gospodarstvenu ili obdenu važnost«. Šumski zakon imajući pred očima propis §. 484. o. g. z, odredjuje, da se iznošenje imade udesiti nd način koji je najmanje škodljiv tudjem zemljištu. * * Propisa sličnih §. 24. nalazimo u §. 6. zakona od 22. litopada 1865. o uredjenju bujica, po kojem su vlastnici zemljišta dužni, u svrhu uredjenja bujice, dozvoliti, porabu njihovih zemljišta za dovažanje, iztovarivanje i pripravljanje gradiva, te za gradnju stanova, što će ih trebati gradjevna uprava i radnici. Ova ustanova, koja je ograničenje vlastničtva u najširem smislu, uvrštena je u zakon, obzirom na važnost i neposrednu korist uredjenja bujica za javni interes. Molba za dozvolu iznošenja. Šumovlastnik, koji se kani poslužiti rečenom dobrobiti imade ponajprije nastojati, da se izvanoblastnim putem nagod i sa vlastnikom zemljišta. Tek ako nagoda ne podje za rukom, valja da se šumovlastnik obrati na onu kr. kotarsku oblast odnosno gradsko poglavarstvo, u Čijem području leže zemljišta s molbom, da oblast izda odredbu glede iznošenja u smislu §. 24. Molba takova imade sadržavati: 1. oznaku gospodujućeg i služećeg zemljišta; ako je potrebno, da se šumski proizvodi iznose kroz više zemljišta raznih vlastnika, tada će biti uputno, da se priloži položajni nacrt |
| ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 320 — koji de predočiti položaj šume i ostalih zemalja, kroz koja bi se proizvodi iznašati imali; 2. oznaku vrsti i množine produkata, koje valja iz šume iznieti ; 3. vrieme iznošenja; 4. dokazala, da se na inaki način ne mogu produkti iz šume odpremiti ili da je to mogude samo stranputicomrazmjerno velikim troškom; 6. izjavu molitelja, da je pripravan dati primjerenuštetu. i neodOblastni postupak. Na takovu molbu odredit de politička oblast očevidlicu mjesta i k istom pozvati interesente i vještake. Prizivanje samo jednog vještaka k očevidu ne može na biti razlog za ništetuost obavljenog uredovanja (Rješitba vrhovnog upravnog sudišta u Beču od 12. siečnja 1894. br. 171). Na očevidu izvidit de se sve okolnosti, koje su mjerodavne, da se ustanovi, da li je iznošenje proizvoda tudjim zemljištem nuždno, kojim će se smjerom i načinom proizvodi odpremati iz šume i kako velika de odšteta biti. Dogodit de se, da će se izvidi protegnuti i na takova zemljišta, kojih šumovlastnik nije spomenuo u svojoj molbi, ako se čini, da bi probitačnije bilo preko njih iznieti proizvode. U tom slučaju valja vlastnike odnosnih nekretnina k razpravi pozvati. Ako stranke prigovore molbeuom zahtjevu, pa se pozivlju na koje prometno sredstvo, kojim bi se mogli proizvodi iznieti a da se ne dira u tudja zemljišta, tad valja i na rečeni objekt protegnuti očevid. Nakon dovršene razprave imade se pokušati medju strankama nagoda, a ako takova ne podje za rukom, izdat de politička oblast odluku u redovitom molbenom tečaju. U toj odluci, ako se u njoj udovoljuje molbenom zahtjevu valja : |
| ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 321 — a) označiti smjer, način i vrieme trajanja iznošenja proizvoda ; b) odlučiti na temelju mnienja vještaka visinu odštete, koja se imade platiti za porabu tudjeg zemljišta; c) odrediti glede nošenja povjerenstvenih troškova. Eazpravne troškove imade uviek nositi šumovlastnik, jer se uredovanje povadja na njegovu molbu i za njegovu eventualnu korist. Vlastnik zemljišta, koji nije pristao na odštetu, ponudjenu mu izvanoblastnim putem, već traži njezino ustanovljenje u smislu §. 24. ne može biti presudjeu na nošenje povjerenstvenih troškova, makar je ponudjena odšteta bila veča nego li ona, koju mu je oblast dosudila (Eješitba ministarstva za poljodjelstvo od 4. rujna 1878. br. 8132 Zeitschrift fiir Verwaltung g. 1878. str. 58). Molbeni tečaj. §. 77. šum. zakona kaže, »koji scieni, da mu je naredbom koje niže političke oblasti, izdanom u smislu šumskog zakona krivo učinjeno, može proti istoj uteći se na višu političku oblast«. Iz toga sliedi, da je protiv odluka, kr. kot. oblasti (gradskog poglavarstva) dopušten pravni liek utoka na kr. žup. oblast kao drugu a na kr, zemalj. vladu, odjel za unutarnje poslove kao treću molbu. Pitanje, da li takav pravni liek imade obustavn u moć imade se prosuditi prema obćenitim postupovnim propisima. Ako se dakle radi o sporu glede same dozvole iznošenja, tada u smislu §. 57. zakona od 5. veljače 1886. (o ustroju županija i uredjenju uprave u županijama i kotarima) pravodobno uloženi pravni liek imade odgodnu moć. Jedino bi iznimci od tog pravila bilo mjesta, ako važni javni interesi ili prieteća obćenita opasnost bezodvlačnu provedbu odluke zahtjevaju n. pr. Valja pravoužitnicima odnosno ovlaštenicima doznačiti ogrievna drva, a zima se približava. Ne slože li se stranke samo glede iznosa odštete, tada u smislu zadnje alineje §. 24. šum. zakona, uloženi utok proti |
| ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 322 — odštetnom iznosu ne će imati obustavnu moć, čim šumovlastnik položi po političkoj oblasti ustanovljenu odštetu. Odšteta. Iz ustanove §. 24. šum. zakona proizlazi, da se samo pravo iznošenja vrši bezplatno. Dakle ne plaća se odšteta za uporabu tudjeg zemljišta, već vlastnik šume imade odštetu platiti samo onda, ako bi mu se iznošenjem produkta nanesla kakova šteta* To proizlazi iz cit. zakonske ustanove, koja glasi: »onaj koji preko tudjeg zemljišta iznosi šumske proizvode, dužan je vlastniku zemljišta za štetu tim iznošenjem nanesenu, dati podpunu zadovoljštinu«. Ovo stanovište zastupano je i u rješitbi kr. zem. vlade, odjela za unutarnje poslove od 15. prosinca 1901. br. 85766. Odšteta sastoji se u podpunoj zadovoljštini, dakle odštetuje se faktična šteta i izmakla dobit. Političke oblasti u svojim odlukama, a na temelju obavljenog očevida i mnienja vještaka, ustanovljuju odštetu samo predbježno . Ako se dakle stranke sa takovom odlukom ne zadovolje, prosto im stoji poprimiti put redovite pravde. (Zadnja alinea §. 24.). — Ovaj propis sasma je opravdan i temelji se na čl. 11. zakona od 28. veljače 1874-o sudačkoj . vlasti. U pitanju odštete imade spomenuti ugarsk i zako n posebne ustanove, koje držimo, da su vrlo praktične. Ove ustanove glase: Kako je već spomenuto, šumovlastnik imade za osiguranje pokrića eventualne štete ili uzpostave puta u prijašnje stanje, položiti odgovarajuću jamčevinu. Nakon dovršenog iznošenja valja glede odštete pokušati medju strankama nagodu. Ako ova ne podje za rukom ili ako odšteta ne bude kod nadležnog suda utužena u roku od 15 dana, — valja jamčevinu povratiti šumovlastniku. Inače predaje se u polog onog suda, koji je nadležan za razpravu odštetne tužbe. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 13 <-- 13 --> PDF |
- 323 — Važno je p i t a n j e, da li proti odlukama političkih oblastili izdanim u smislu §. 24. šum. zakona imade mjesta uporabi §. 11. zakona od 28. veljače 1874. o sudačkoj vlasti. Prema zadnoj alineji §. 24. šum. zakona bit če mjesta uporabi^ ako se u odluci radi o presudjenju odštete. Radi li se pako o odluci, da se preko tudjeg zemljišta smiju iznašati šumski proizvodi, tad se ne bi mogao uporabiti §. 11. cit. zakona, jer taj paragraf dozvoljava, da se može poprimiti put redovite pravde samo proti onim odlukama političkih oblastih, kojima se odlučuje o privatno-pravnim zahtjevima; odluka pako političke oblasti o nuždi iznošenja šumskih proizvoda preko tudjeg zemljišta ne može spadati u ovu kategoriju, jer se tu odlučuje 0 predmetu, koji je strogo j a vno-admini strativne naravi. U tom smislu izdana je rješitba bečkog vrhovnog sudišta od 30. travnja 1875. br. 12211. Iznošenje sum. proizvoda spuzaljkama i inim spravama. Radi li se o tom, da je za iznošenje šum. proizvoda nuždno, da se prave spuzaljk e makar koje vrsti (po zemlji ili utreuici, spuzaljke leđne, sniežne, vodne) ili ine sprave — preko javnih cesta, voda, kroz sela, pokraj tudjih sgrada ili preko njih, — tad će se šumovlastnik obratiti na kr. kot. oblast odnosno na gradsko poglavarstvo s molbom, obloženom na način, kako smo spomenuli za molbe, kojima se traži dozvola iznošenja šum. proizvoda tudjim zemljištem; — samo u odnosnoj molbi valja jošte označiti vrs t spuzaljke. Na takovu molbu valja u smislu §. 25. šum. zakona odrediti očevid na licu mjesta u prisuču vjaštaka i interesenata. Ako odnosno poduzeće tangira javne objekte (ceste, sela i t. d.) tad valja očevidu prizvati i načelnika one obćiiie u kojoj se taj objekt nalazi. Očevid se obavlja na gore spomenuti način samo valja jošte ustanoviti, ne protive li se javni obziri izdanju takove dozvole. Razpravni se spisi imadu predložiti žup. upravnom od boru, koji je u smislu §. 25. zakona od 5. veljače 1886. (o |