DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 324 — upravnim odborima u županijama) nadležan, da izreče u prvoj molbi odluku o podielenju zamoljene dozvole. Proti takovoj odluci dozvoljen je utok na kr. zem. vladu, odjel za unutarnje poslove. Nalazi li se objekt, preko kojeg valja praviti spuzaljku u području gradova, navedenih u §. 1. zakona od 2. lipnja 1894, 0 ustrojstvu gradskih obćina, tad odlučuje kr. zemalj. vlada u prvoj i zadnjoj molbi. Političke će oblasti odlučivati samo o tom, da li se zamoljena dozvola pravljenja spuzaljke ili ine sprave izdaje ili ne, — dočim nisu nadležne da odlučuju o pitanju glede naknade eventualne štete. Zato ako od takova poduzeća nastane kakova šteta, valja oštećenog odputiti na sudbenu oblast, buduć da u §. 25, šum. zakona nije statuirana iznimka, po kojoj bi u takovom slučaju bile političke oblasti nadležne, da odlučuju o naknadi štete. čim pako takova iznimka učinjena nije, vriede obćeniti propisi glede naknade štete, po kojima su sudbene oblasti nadležne, da 0 takovim zahtjevima odluče. U odluci političke oblasti imadu se točno navesti svi uvjeti i oprezi, uz koje se dozvole izdavaju. A političke oblasti su dužne, da vode nadzor o tome, da li se izdane odredbe točno izvršavaju. K procjeni vriednosti hrastovih sječina. Kr. nadšumar g. I. Kozarac razpravlja u »Šumarskom listu« br. 4. o. g. vanredno važan i veoma zanimiv predmet 0 proračunavanju vriednosti hrastovih sječina; on razlaže otvoreno sve mane dosadašnjeg načina procjene posavskih hrastika i predlaže neke reforme, koje bi bile po njegovom mnienju kadre, da dovedu u bolji sklad obavljenu po šumarstvu procjenu sa zbiljno m prodajnom vriednosti procjenbenog objekta. |
ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 325 — Gospodin pisac predpostavlja u svrhu valjane procjene hrastovih sječivih sastojina, da se točno ustanove: 1. proizvodni troškovi, 2. tržne cieue za gotovu ili polugotovu hrastovu robu, 3. drvna masa izabranih uzor stabala poslie obavljenog izbrajanja sastojina i 4. tehnička sposobnost pojedinih stabala i debala; i tim su zbilja izcrpljeni svi momenti, koji uplivaju na ustanovljenje prave prodajne vriednosti hrastovih sastojina, jer, jesmo li u stanju točno i valjano odgovoriti na pitanja stavljena u ovim četirim točkama, onda ne ima dvojbe, da će procjena obavljena na temelju tako pouzdanih podataka, za ista biti takodjer podpuno valjana i pouzdana. Neka nam ali bude dozvoljeno, da sa našeg stanovišta izpitujemo, da li i u koliko su predloži gosp. nadšumara u stanju, da nas dovedu do željene mete, pa tu prije svega i mi mnijemo, da će procjenitelj pomoću njih moći sigurno pouzdanije rezultate dobiti, nego dosadanjim načinom procjene u Posavini; nu s druge sirane eto kostatirarao, da nas ne će modi niti ta metoda podpuno udovoljiti, jer ne ćemo ni njom postići rezultate, koji bi bili sasma valjani i bez pogreške, kao što valjda niti ikojom drugom pod obstojećira okolnostima, a sve to pako za to, jer 1. nije šumski procjenitelj ujedno i drvotržac, koji će biti bolje u stanju prosuditi sposobnost hrastovih debala za proizvodnju najraznovrstnijih drvnih sortimenata; 2. jer su za nas pouzdane i prave tržne ciene velikoga diela hrastove robe veliki znak pitanja i 3. jer se pače ni proizvodni troškovi ne dadu uvjek i u svim okolnostima sasvim valjano i točno ustanoviti. Jednom rieči, šumski procjenitelj nije u stanju, da podpuno odgovori na pitanja sadržana u predpostavci gosp. pisca, spomenuta gore pod br. 1., 2. i 4. Po našemu nazoru, bilo bi za procjenitelja pod ovakovim okolnostima najuputnije, da na temelju pribavljenog si, čim obsežnijeg izkustva, po svom*naj bojem znanju sastavi točnu i detailnu procjenu, ali samo za vlastitu |
ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 326 — odnosno prodavaočevu porabu, bez obuarodovanja iste, a u tu svrhu, da se ustanovi svota, izpod koje se dotična sastojina ne će prodati, ili samo u skrajnim i izvanrednim slučajevima. Svaki nudioc nek si vlastitom procjenom pribavi potrebna data, pa ako budemo na taj način kroz stanoviti niz godina obavili nekoliko prodaja jedinstveno u cieloj zemlji, za cielo ćemo sakupiti i dovoljno valjanog materijala i dovoljnih i valjanih podataka, pomoću kojih nam ne će više biti tako težko, polučiti pouzdanije procjenbene rezultate, uzev medju tim uvjek obzir na obstojeće tržne okolnosti Nije u ostalom možda izključeno, da bi se prvi pokušaj izjalovio, ali poznavajuć si hrastovinu, kao objekt osobito tražen i valjan, nije moguće, da se drvotržci ne će skoro prilagoditi novim zahtjevima, a mi ćemo možda već prve godine čudom se čuditi, kakovih diferencija ima medju pojedinim ponudama ! Zašto da i nadalje nastavljamo nerazmjernu borbu, a na našu štetu, mi koji znademo, da smo pogriešili, a ne znamo gdje i kako; zar se moramo godimice pred drvotržcima pokazivati kao nespretnjaci? Sigurno ne! Jer ako nam oni taje cienu za njihove polufabrikate, zašto da mi njima našu procjenu saobćujemo ? Ne učinimo li to, barem smo si Često prištedili nepriliku u koju eventualno možemo doči. Ne ima li nudioc pred sobom procjene, promotrit će bolje prodajni objekt, stabla, i tim staviti reelniju samostalnu ponudu, a ne će u najboljem slučaju tek po koji postotak nad procjenom nudjati, da kod 5, 6 ili dalnjeg prodajnog objekta ostane dostalcem, ako je kod prvanjih možda propao. To bi bio po našem mnienju za sadi pravi put, kojim treba da podjemo, želimo li s vremenom polučiti dobre, odgovarajuće i bezprikorne procjene našega blaga! Starina Danhelovsky uviek je to preporučao, a i sam se prema tomu držao, tek ostao je uviek osamljen, pa s toga i [nije čudo, da nije imalo njegovo nastojanje željenog obćenitog uspjeha. |
ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 327 — A sada da se svrnemo opet razlaganjima gosp. pisca. Ponajprije pada nam u oČi obstojnost, da se u Posavini hrastovi promjeri mjere s korom i da se takovi sračunavaju i procjenjuju, zatim da se jedinične ciene ustanovljuju na temelju promjera u prsnoj visini, i da za opredjeljivanje drvne gromade služe uzor-stabla, koja čini se, budu izabirana bez obzira na oeienjenu poprečnu duljinu (to baš ne. -Ur.) i formu debala, — a sve to odobrava gosp. pisac i ne ,smatra se ponukanim, da i u tom pravcu nastoji propagirati kakve reforme. Zar ne bi bilo shodnije, da se drvna gromada izračunava bez kore, toga suvišnoga balasta, čija se sadržina u obde, a po gotovo kod svakog uzor-debla najtočnije dade ustanoviti^ Nadalje nas ne mogu da zadovolje ciene, što no se temelje na promjerima mjerenim u prsnoj visini sa korom, a bez obzira na oblik debla: po našem sudu puno bi više odgovaralo, kad bi se iste utanačivale na podlozi onoga promjera, što se nalazi ii sredini duljine debla, pa k tomu bez kore, i onda s obzirom na vrstnoču (kvalitetu) samog debla. Gosp. pisac sam priznaje, da ne ima ni dvije sječine, na kojima bi bili hrastovi jednaki, a mi tvrdimo, da ne ima ni 2 hrasta, s kojima bi mogli reći, da su posve jednaki, pa opet ostaje pri tomu, da se obavlja procjena pomoću uzor-stabala i jeonostavnoga izbrajanja mjerenjem prsnih promjera. Vrijednostne činjenice ovisne su ali od mnogovrstnih momenata, kao što sto su to: promjer, duljina, čistoća (od granja), upravnost, kalavost debla i t. d., pa kako sve to upliva na veću ili manju uporabivost svakog pojedinog stabla, bilo bi za cielo svrsi shodnije i sigurnije, kad bi se procjenjivalo stablimičn o t. j . točnim izbrajanjem i mjerenjem stablo po stablo, a uz to uzeo nuždan obzir na sve one faktore, koji uplivaju na kvalitetu, na vriednost. Dakako, da će takav postupak biti tegotniji, a zahtjevat će i više vremena, ali će rezultati biti prema tomu i pouzdaniji, jer će pri tomu raditi ne samo mjera i raČiin, nego i vid i sluh ! |
ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 18 <-- 18 --> PDF |
- 328 — Gosp. nad šumar-pisac stvara pojedine vriednostne razrede debljine hrastovine na temelju drvne surovine potrebne za proizvodnju francezkih dužica. To nam se svakako čini neopravdanim i jednostranim. Detailnim razlaganjem ustanovljuje on u svojem članku potrebiti promjer za produkciju francezkih dužica tako, da 6e za proizvodnju jednogja reda ili vienca takovih dužica biti potrebita debljina trupca od 48, za 2 vienca ona od 82, za 3 vienca 120, a za 4 takova od .160 centimetara; prema tomu bili bi razredi debljine po njegovom: 1 razred oko 48, dakle 46—50 centimetara, 2 razred od 51 — 82, 3 razred od 83—120, 4 razred od 121—150 centimetara. Po tomu ne bi n. pr. bio trupac sa promjerom od recimo 118 cm. vredniji od onoga sa 85, jer spadaju oba u jedan razred. A zašto da je baš znatne razlike medju trupcima debelim primjeric 48 153 centimetra, pošto ne idu u isti razred? A osim svega toga: Zar u obće ne ima za hrastovinu bolje, mnogo bolje uporabivosti od one za fraucezke dužice ? Gosp. pisac tvrdi, da se jedan dio, i to samo najbolji dio hrastovog trupca dade uha mije unovčiti, ako se iz toga diela proizvadja ne francezka dužica, već piljen a roba , a taj najbolji dio, iz kojega se jedin o dade načiniti piljena roba, koja će biti skuplj a od dužičarske, da iznaša tek 10—30% sveukupne tehničke drvne mase! Premda sam slabo upućen u proizvodnju francezkih dužica, jer se ona u Podravini već od davna ne proizvadja, to ipak ne mogu gornju tvrdnju smatrati opravdanom, već motiviram svoj nazor analogno onomu, kako i gosp. pisac podkrepljuje svoju tvrdnju, na ime; Kako je moguće, da se pilane, velike pilane, osnovane ogromnim kapitalom, mogu uzdržati, kad ne bile u stanju, više nego 10—307ii sveukupne tehničke drvne mase bolje izcrpiti, nego trgovac francezkim dužicama? |
ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 329 — Neka mi oprosti gosp. pisac, ako ga upozorim na protuslovje, koje počinja tako rekuć u istom stavku. On veli na ime na strani 194. svoga članka, da su pilane kadre »puno intenzivnije izcrpiti sječinu, nego li proizvadjač dužica, jer pilana izpili i takove komade i komadide, kojih dužičarski producent upotrebiti ne može«, a odma zatim uzpostavlja gornju tvrdnju o onako relativnoj prednosti pilane! Biti će, da dužičari dobivaju hrastove prejeftino, pa su samo tako u stanju »pokraj pilana u obće obstati!?" Iz ciele razprave gosp. pisca proizlazi, da je, čini se, francezka dužica njegovo osobito mezimče, jer sve svoje predpostavke temelji na njenoj proizvodnji, a učvrščuju nas u tom mnienju rezultati, koje dobiva, računajuč šumsku pristojbu za slučaj, da se proizvadja piljena roba, kao što i predpostavka, da je gubitak kod rezanja u pilanama 40 — SO"/,,. Ovo potonje može i mora da \]e kod ručnog pilenja, u obče kod ručne radnje, nipošto pako kod paropila. Što se tiče šumske pristojbe kod piljene robe najbolje vrsti, to će ista za cielo više iznašati, nego 40—48 kruna po m´, pošto se za okrugljaše lahko postizava šumska pristojba od 50—60 kruna, a proizvadjač piljenica, koji te okrugljaše dobiva već iz druge ruke, računa sigurno još i na kakav dobitak. Najjeftinija piljena roba — frizi — prodaje se na pilani za 70 kruna po m´, a to i u sadanjim dosta nepovoljnim tržištnim okolnostima, pa ćemo po tomu lahko moći po prilici proračunati, da je šumska pristojba piljene robe puno veća, ako promislimo, da se tamo za vinscote (Wagenschuss) 140, za furnire pako ciena od 200 i više kruna za m´ polučuje. U pogledu tržištnih ciena vrednijih hrastovih razvrstbina, ne može bečki trg biti mjerodavnim, a što se dogadja na inozemnim tržištima, nije poznato niti našim šumarskim stručnim listovima, dok trgovački listovi o tom šute, a to je zoačajno! Oni nam pače ne odaju ni same mnogovrstne nazive skupljih i skupih piljenica. S toga mislim, da upit kr. nadšumarskog ureda u Vinkovcima, upravljen na sve veletržce, a tičući se 24 |
ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 330 — visine proizvodnih troškova i tržnih ciena, ne de pružiti željenog rezultata, te da 6e eventualno dobiveni odgovori šumara i šumovlastnika možda samo zbuniti. Još na jedno neka mi bude dozvoljeno upozoriti, što mi je upitnom članku palo u oci, a to je ukamadivanje troškova kod izračunavanja šumske pristojbe. Prema današnjim novčanim odnošajima bolje bi odgovarao kamatnjak od 5°/^ nego 6´7o; šumsku pristojbu, koja se obično odma plaća, trebalo bi uzeti u račun s karaatami, ako se ovi računaju kod troškova proizvodnje, jer se potonji izpladuju postepeno, a često ili vedim dielom mnogo kasnije. Ako se pako u uračunat se imajudoj poduzetnoj dobiti od lO ^ možda ved nalaze i kamati šumsko pristojbene glavnice, to mnijem, da de se težko tko nadi, koji bi bio voljan — po gotovo ako možda tudjim novcem radi, — uložiti u nesigurno poduzede svoju snagu, vrieme i znanje — za ciglih 10 —^ 6 = 47o (po 10 — 5 = 5%)! Po našem mnienju glasio bi primjer naveden na str. 184. 185. upitnoga članka ovako; Troškovi 1 do 4 208 K. — fil. k tomu 5% kamata 10 K. 40 fil. preizdatci . . . . 218 K7"4(rfil7 Utržak 550 K. — fil. Razlika obiju svota izrazuje šumsku pristojbu, obteredenu još sa 10% poduzetničkom dobiti i 5"/o kamatami, t j . 331 K. 60 fil. Cista šumska pristojba pako bila 331-60 bi prema tomu —.. .. -= . . . . 288 K 35 fil. Vele zanimivo razlaganje gospodina nadšumara Kozarca, ponukalo me je da i ja iznesem pred javu ovo svoje mnienje i nazore u tim stvarima, pa ako sam u predstojećem možda gdjegdje koju preostru rekao, to molim velecienjenoga g. pisca |
ŠUMARSKI LIST 6/1902 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 331 — da me izvoli izvinuti i oprostiti mi što obzirom na osobitu važnost razpravljane teme, uijesam mogao posvuda prilagoditi se njegovim nazorima. Osvjedočen sam, da ni moje nazore ne će svatko odobravati, nu u tomu ipak za cielo mislim, da sam u pravu, ako uztvrdim, da je predmet vriedan i da se svestrano razpravlja i obradi, jer de se samo takovim načinom modi doči bliže i blizu željenoj svrsi i cilju. Josip Sacher, vlastel. nadšumar. K poznavanju sječivih hrastovih šuma slavonske Podravine. Prlobćuje vlastelinski nadšumar Stjepan pl. Haiikoiiyi. Nakon izminuda ugovornog roka izmedju vlastelinstva valpovaČkog 8 jedne strane, a tvrdke S. H. Gutmann u Belišdu 8 druge, — u kojem je potonja izrabila kupljene šume god. 1884., došlo je do toga, da vlastelinstva valpovačko i bizovačko, koje je zadnje proizašlo diobom prvobitnog valpovačkog, prodadu novu seriju sječivih hrastovih sastojina opet na nekoliko godina. I zaista, došlo je do kupoprodaje 8. odnosno 19. listopada 1895., — kojeg potonjeg dana je obostrano podpisan ugovor — tako naime, da je postao dostalcem najbolji nudioc, francezko dioničarsko družtvo »Societe d´ importation de Chene«, koje sada ima svoje glavno skladište u Normancima, a osim toga još takova u Zagrebu i Vrbanji, i koje se u našim krajevima ved od kojih 26 godina bavi izrabljivanjem i izradjivanjem kupljene hrastovine u veliko. Šume su te kupljene za izradbu u vremenu od 12 godina. Obavljena je pako prodaja bez priobdenja rezultata procjene na temelju pismenih ponuda, od kojih su, kako je spo |