DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 59     <-- 59 -->        PDF

— 301 —


neka se ona u mješovitim šumami i sastojinami i na dalje goji. — Sve ovo
vriedi i za nas, pa su navodi g. llut´nagla i s naše strane pažnje i uvažanja
vriedni.


Tom prilikom bilo je govora i o njemačkom pučanstvu
K očev ja. Sabrana su razna data glede dolazka i naseljenja tog pučanstva
— većinom polag starih urbarskih spisa. Zanimivo je što je o
tom izviešteno. U najstarije vrieme nije u Kočevju bilo nikakovih naselja.
Ne ima traga naseljima još ni za rimske dobe. Prvi naseljenici
na rubovima Kočevja bili su Slaveni i to daleko Slovenci. Medjutim je
još sredina Kočevja, obrasla silnim šumama, bila prazna. Tekar izmeđju
1350 -1360 naseljeno je središte Kočevja i mnoge šume izkrčene, o čem
sadržaje podatke izprava akvilejskoga patrijarke Ljudevita II. della Torre
od 1. svibnja 1363.


U Nesselthalu bila je župa već god. 1400. Naseljenici — ne veli
baš od kuda su — bili su sudeć po raznim narječjima iz raznih njemačkih
krajeva. Većinom su ti ljudi bavarsko-austrijskoga njemačkoga
roda a valjda naseljeni ponajviše iz Koruške, gdje su imali moćni grofovi
Ortenburški, tadanji vlastnici Kočevja, svoje velike posjede. Osim
toga mnogi su švabsko-alemanskoga roda, što svjedoče u urbaru od
godine 1574. spomenuta imena „Maierli, Harberli, Maseli, Tely" koja
se imena samo u Švabskoj i Švicarskoj nalaze. Velika množina kolonista
potiče iz sredje Njemačke, jer se zna, da je car Karlo V. poklonio
grofu Ortenburgu 300 obitelji Franaka i Thurinžana, koji su se pobunili.
Kočevari su dakle Njemci ali raznih rodova pa nisu ni danas još
jednoličan puk, što se i u narečju i narodnom značaju opaža. Jedni su
brzi i okretni, a drugi dosta spori. Gesta su imena Franke i Tiirk potonje
od Durig ili Thiiringer. — Kočevari zadržaše sve do danas svoju
narodnost i jezik, a poznati su kao kućari već odavno. Sada [se i oni
mnogo sele u Ameriku, kao i susjedni im Hrvati iz „Gorskoga kotara".


Svec^enici kao slašači šumarstva u c. kr. visokoj školi za
kulturu tla u Beču. Nedavno je doniela „Oesterreichische Forst- u Jagdzeitung"
vicst, da su počeli i svećenici slušati šumarstvo, a s namjerom
da mogu i sami voditi stručno gospodarstvo u prostranih šumah pojedinih
crkvenih nadarbina (Stift) kakovih u Austriji mnogo ima, kao što
je primjerice: Melk, Admont i dr. Proti ovim slušačima šumarski se
krugovi bune i to s dva razloga: ponajprije s toga, jer prave konkurenciju
samim šumarima, a s druge strane zbog toga, jer bi mogle same
nadarbene šume stradati možda pod upravom ovakovih upravitelja, koje vežu
još i strogi disciplinarni propisi katoličke crkve naprama njihovim višim,
jedva će se smjeti protiviti ovakov svećenik-upravitelj šuma svomu prioru
i zastupati dobrobit šume tako kao laik.