DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 59 <-- 59 --> PDF |
— 301 — neka se ona u mješovitim šumami i sastojinami i na dalje goji. — Sve ovo vriedi i za nas, pa su navodi g. llut´nagla i s naše strane pažnje i uvažanja vriedni. Tom prilikom bilo je govora i o njemačkom pučanstvu K očev ja. Sabrana su razna data glede dolazka i naseljenja tog pučanstva — većinom polag starih urbarskih spisa. Zanimivo je što je o tom izviešteno. U najstarije vrieme nije u Kočevju bilo nikakovih naselja. Ne ima traga naseljima još ni za rimske dobe. Prvi naseljenici na rubovima Kočevja bili su Slaveni i to daleko Slovenci. Medjutim je još sredina Kočevja, obrasla silnim šumama, bila prazna. Tekar izmeđju 1350 -1360 naseljeno je središte Kočevja i mnoge šume izkrčene, o čem sadržaje podatke izprava akvilejskoga patrijarke Ljudevita II. della Torre od 1. svibnja 1363. U Nesselthalu bila je župa već god. 1400. Naseljenici — ne veli baš od kuda su — bili su sudeć po raznim narječjima iz raznih njemačkih krajeva. Većinom su ti ljudi bavarsko-austrijskoga njemačkoga roda a valjda naseljeni ponajviše iz Koruške, gdje su imali moćni grofovi Ortenburški, tadanji vlastnici Kočevja, svoje velike posjede. Osim toga mnogi su švabsko-alemanskoga roda, što svjedoče u urbaru od godine 1574. spomenuta imena „Maierli, Harberli, Maseli, Tely" koja se imena samo u Švabskoj i Švicarskoj nalaze. Velika množina kolonista potiče iz sredje Njemačke, jer se zna, da je car Karlo V. poklonio grofu Ortenburgu 300 obitelji Franaka i Thurinžana, koji su se pobunili. Kočevari su dakle Njemci ali raznih rodova pa nisu ni danas još jednoličan puk, što se i u narečju i narodnom značaju opaža. Jedni su brzi i okretni, a drugi dosta spori. Gesta su imena Franke i Tiirk potonje od Durig ili Thiiringer. — Kočevari zadržaše sve do danas svoju narodnost i jezik, a poznati su kao kućari već odavno. Sada [se i oni mnogo sele u Ameriku, kao i susjedni im Hrvati iz „Gorskoga kotara". Svec^enici kao slašači šumarstva u c. kr. visokoj školi za kulturu tla u Beču. Nedavno je doniela „Oesterreichische Forst- u Jagdzeitung" vicst, da su počeli i svećenici slušati šumarstvo, a s namjerom da mogu i sami voditi stručno gospodarstvo u prostranih šumah pojedinih crkvenih nadarbina (Stift) kakovih u Austriji mnogo ima, kao što je primjerice: Melk, Admont i dr. Proti ovim slušačima šumarski se krugovi bune i to s dva razloga: ponajprije s toga, jer prave konkurenciju samim šumarima, a s druge strane zbog toga, jer bi mogle same nadarbene šume stradati možda pod upravom ovakovih upravitelja, koje vežu još i strogi disciplinarni propisi katoličke crkve naprama njihovim višim, jedva će se smjeti protiviti ovakov svećenik-upravitelj šuma svomu prioru i zastupati dobrobit šume tako kao laik. |