DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 5     <-- 5 -->        PDF

— 247 —


žaci, šegrti, štićenici i t. d. samo onda, ako su ovi počinili
štetu dobiv od njih za to nalog, zapovjed, uputu ili savjet.


U tom slučaju imadu se roditelji, gospodari i t. d. presuditi
na odštetu političkim putem, dapače u smislu §. 57. lov.
zakona jamče za globe, na koje budu djeca, služinčad i t. d.
presudjena Inače je odgovornost gospodara, roditelja i t. d. u
smislu §;;. 1314—1316 o. g. z. strogo privatno-pravne naravi,
prosudjenje koje spada pred sudbene oblasti.


II. IVaknada štete, počinjene po divljaci i vršenjem lova.
§. 32. lov. zakona odredjuje, da je ovlaštenik lova dužan
naknaditi:
a) štetu (lovnu štetu), što ju za izvršivanja lova počine
: on sam, njegovi pomočnici, sluge ili njegovi gosti lovci i


b) u pravilu svaku štetu (štetu s divljači), što ju u
njegovu lovnom području počini divljač na zemljištima i na
produktima, koji se nalaze na tim zemljištima.


To su dakle štete, koje nisu nastale iz kažnjivog čina
(lovnog prekršaja), a ovlaštenik lova dužan ih je naknaditi
bez obzira na kakovu krivinu.


Dužnost naknade tih šteta opravdana je radi
zaštite zemlj. gojitba, a odgovara načelima prava
i pravednosti, — osim toga služi kao sredstvo, da
se predusretne prekomjernom množe nj u divljači.


Načelo obdeg gradjanskog zakoaika izraženo u §. 1305.,
da onaj koji se služi svojina pravom unutar granica pravnih,
ne odgovara za štetu, koja drugomu odtuda pridolazi, ne može
se uvažiti kod prosudjenja dužnosti naknade takovih šteta,
makar je ovlaštenik lova ovlašten i dužan, da primjereno goji
divljač. Ovlaštenik lova mora takovu štetu naknaditi, jer on
vrši pravo lova i po tudjem zemljištu, a vlastnik tog zemljišta
ne ima pravo lova po svom zemljištu, a po tom nije u položaju,
da se vršenjem lova brani proti šteti, koja nanosi divljač,
a niti može braniti ovlašteniku i njegovom osoblju i gostima
da po njegovom zemljištu, koje leži u lovnom području, lov love.