DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 3 <-- 3 --> PDF |
mams^iM Hi!. Br, 5. u ZAGREBU, 1. svibnja 1902. God.XXVI. Uvrstbina oglasa: za 1 stranicu 16 K.; za ´/a stranice 8 K.; za Vs stranice 5 K. 20 fil ; za ´A stranice 4 K. — Za višekratno uvrštenje primjerena popustbina. Naknada štete po lovnom zakonu od 27. travnja 1893. Piše đr. A. Groglia. Po §. 1338. 0. g. z. pravo na naknadu štete imade se u pravilu izvesti kao i ina posebnička prava pred urednim sudcem U pravila se veli, jer se takav zahtjev može staviti i pred kaznenom ili političkom oblasti, ako oštetitelj prestupi kakav kazneni propis ili ako specialni-zakon odredjuje, da je u stanovitom slučaju politička oblast nadležna, da presudi pitanje 0 naknadi štete i bez kaznenog postupka. Zakon o lovu sadržaje ustanova, po kojima može politička oblast dosuditi odštetu u adhesijonalnom postupku i po kojima može dosuditi odštetu, ako šteta ne proiztiče iz kažnjivog čina. I. J^aknađa štete u adhesijonalnom postupku. §. 63. lov. zakona propisuje, da pol. oblast imade u osudi izrečenoj o samom prekršaju lovnog zakona ustanoviti i odštetu, koja je nastala s prekršaja i koja je najavljena za razprave. Prema tomu če biti pol. oblast nadležna, da izreče presudu glede naknade štete, počinjene prekršajem lovnoga zakona — ako pod jedno izreče političku kaznenu kondemnatornu presudu. Počini li više osoba zajednički prekršaj, tad u smislu §. 62. jamče sve solidarn o za naknadu štete. Onomu, koji |
| ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 246 — je naknadio štetu pristoji pravo iskati sudbenim putem naknadu od ostalih. To pravo regresa temelji se na §. 1302. o. g. z. Scieni li razpravna oblast, da podatci postupka nisu dovoljni, da bi se na njihovom temelju moglo pouzdano presuditi 0 odštetnoj tražbini ili ako okrivljeni ne bude pronadjen krivim imputiranog mu prekršaja, imade se privatni učestnik (oštećeni) odputiti s njegovim zahtjevom na put gradjanske pravde Proti takovoj odluci ne ima pravnog lieka. Prosto stoji oštećenom, da udari putem prava gradjanskog, ako se ne zadovoljava odštetom, dosudjenom mu po političkoj kaznenoj oblasti. Tih ustanova ne sadržaje ni lovski zakon a niti koji drugi zakon ili naredba, koji propisuju postupak pred političkim oblastima, već su to propisi sadržani u §§. 307. i 313. kaznenog postupnika od 17. svibnja 1875. preinačenog i nadopunjenog zakonom od 6. srpnja 1888., koji se propisi u pomanjkanju sličnih upravnih propisa imadu analogno upotrebiti u kaznenom postupku pred političkim oblastima. Lovni zakon za Moravsku od 20. prosinca 1895. sadržaje rečene ustanove u §. 95.; lovni zakon od 15. veljače 1896. za pokneženu grofoviju Gorica-Gradiška u §. 93. — lovni zakon od 6. kolovoza 1895. za grad Trst u §. 72. i t. d. Uslied zastare lovnih prekršaja (§. 65. lov. zakona) ne zastaruje i pravo oštećenika na naknadu štete, počinjene mu kažnjivim činom, jer to pravo utrnjuje u smislu §. 1489. o. g. z. poslie tri godine, računajuć od vremena, kada je oštećeni za štetu saznao. Ako se dakle krivac lovnog prekršaja ne može kazneno progoniti radi nastupivše zastare, oštećeniku ipak ostaje netaknuto pravo na odštetu, nu takovo potraživanje ne spada pred političku oblast nego pred sud, jer kako je jur spomenuto politička je oblast nadležna izreći presudu o naknadi štete počinjene lovnim prekršajem samo onda, ako podjedno izreče suprot krivcu konđemnatornu presudu Gospodari, roditelji, skrbnici i štitnici mogu kazneno odgovarati za čin, koji su počinili njihova djeca, služinčad, te |
| ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 247 — žaci, šegrti, štićenici i t. d. samo onda, ako su ovi počinili štetu dobiv od njih za to nalog, zapovjed, uputu ili savjet. U tom slučaju imadu se roditelji, gospodari i t. d. presuditi na odštetu političkim putem, dapače u smislu §. 57. lov. zakona jamče za globe, na koje budu djeca, služinčad i t. d. presudjena Inače je odgovornost gospodara, roditelja i t. d. u smislu §;;. 1314—1316 o. g. z. strogo privatno-pravne naravi, prosudjenje koje spada pred sudbene oblasti. II. IVaknada štete, počinjene po divljaci i vršenjem lova. §. 32. lov. zakona odredjuje, da je ovlaštenik lova dužan naknaditi: a) štetu (lovnu štetu), što ju za izvršivanja lova počine : on sam, njegovi pomočnici, sluge ili njegovi gosti lovci i b) u pravilu svaku štetu (štetu s divljači), što ju u njegovu lovnom području počini divljač na zemljištima i na produktima, koji se nalaze na tim zemljištima. To su dakle štete, koje nisu nastale iz kažnjivog čina (lovnog prekršaja), a ovlaštenik lova dužan ih je naknaditi bez obzira na kakovu krivinu. Dužnost naknade tih šteta opravdana je radi zaštite zemlj. gojitba, a odgovara načelima prava i pravednosti, — osim toga služi kao sredstvo, da se predusretne prekomjernom množe nj u divljači. Načelo obdeg gradjanskog zakoaika izraženo u §. 1305., da onaj koji se služi svojina pravom unutar granica pravnih, ne odgovara za štetu, koja drugomu odtuda pridolazi, ne može se uvažiti kod prosudjenja dužnosti naknade takovih šteta, makar je ovlaštenik lova ovlašten i dužan, da primjereno goji divljač. Ovlaštenik lova mora takovu štetu naknaditi, jer on vrši pravo lova i po tudjem zemljištu, a vlastnik tog zemljišta ne ima pravo lova po svom zemljištu, a po tom nije u položaju, da se vršenjem lova brani proti šteti, koja nanosi divljač, a niti može braniti ovlašteniku i njegovom osoblju i gostima da po njegovom zemljištu, koje leži u lovnom području, lov love. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 248 — Pravo na naknadu takovih šteta ide vlastnika zemljišta ili onog, koji je ovlašten da ga posjeduje i uživa, n. pr. zakupnik, uživalac, porabovnik itd. Obvezan naknaditi štetu jest ovlaštenik lova, dakle ona osoba, koja je u času počinjene štete imala pravo izvršivanja lova. Kod obdinskih lovišta je to: zakupnik ili podzakupnik. Ako je skupni zakup (§. 9. zadnja alinea), tada odgovaraju svi suzakupnici solidarno. Kod privatnih lovišt a odgovara za štetu vlastnik lovišta ili zakupnik, ako je privatno lovište dano u zakup. Kod obdinskih lovišta i lovišta urbarskih obdina (zemlj. zajednica), za koja se nije javio zakupnik (§. 9. lov. zakona i čl. VIII. provedbene naredbe od 10. lipnja 1893. br. 28.625. k lovnom zakonu) naknadit de takove štete upravna, odnosno urbarska obdina. Ako li pravo vršiti lov ide više osoba, tad svi ovlaštenici odgovaraju nerazdielno (solidarno) za počinjenu štetu. (§. 33. lov. zakona) U smislu §. 889. o. g. z. mogla bi se oštedenikova tražbina, koje je sadržaj dieliv, jer se sastoji u gotovom novcu, razdieliti medju sve ovlaštenike lova tako, da bi svaki za svoj dio odgovarao; nu ovakova bi ustanova veoma oteždavala oštedenog, da dodje do svoje tražbine, a komplicirala bi postupak. Za to je zakon polazedi iz načela, da valja zaštititi zemaljske kulture, odredio solidarnu dužnost naknade. Obzirom na §. 918. o. g. z. obveza na naknadu takovih šteta prelazi na nasljednike. (Rješitba bečkog upravnog sudišta od 7. lipnja 1888. br. 1172. Budwin8ki br. 4146). U smislu §. 34. lov. zakona imade onaj, koji je dužan naknaditi lovnu štetu, pravo regresa proti neposrednom počinitelju štete prema načelima obdeg gradj. zakonika. Koje se štete naknadjuju? 1. Štete, koje počini divljač u lovnom području ovlaštenika lova. Iz slova zakona kao što i iz okolnosti, da svatko smije ubijati grabežljivce proizlazi, da ovlaštenik lova nije |
| ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 249 — dužan naknaditi štetu, koju počine grabežljivci. Nu držimo, da je ovlaštenik lova dužan naknaditi štetu, koju je počinila crna divljač iskočiv iz njegovog zvjerinjaka. 2. Štete, koje prigodom lova počinjaju ovlaštenik lova, lovci, pomoćnici, sluge, pogoniči itd, U drugim lovnim zakonima n. pr. §. 64. moravskog zakona od 20. prosinca 1895; §. 61. lovnog zakona od 16. veljače 1896. za pokneženu grofoviju Gorica—Gradiška, itd. ubrajaju se u ovu kategoriju štete, koje počine prigodom lova i lovni psi, dočim naš zakon takovu ustanovu ne ima. Nu u obrazloženju osnove lovnog zakona napominju se u ovoj kategoriji i lovni psi, za to se može zaključiti, da je u intenciji zakona, da se i takove štete imadu naknaditi i to tim više, jer se lovni psi imadu smatrati kao nuždno pomagalo kod izvršivanja lova. Nu šteta, koju počine psi, skitajući se po lovištu (§. 30. lov. zakona), ne može se smatrati kao šteta, počinjena izvršivanjem lova. Odštet a se sastoji u podpunom zadovoljenju štete naime u naknadi faktično pretrpljene štete i izmakle dobiti; što sliedi iz konteksta §. 36., gdje se veli „bude li u vinogradima, na žitku ili na drugim poljskim plodinama, kojim se pun a vriednos t daje istom za žetve ustanoviti, počinjena šteta... Nu temeljno načelo naknade štete imade iznimaka. a) Ako divljač počini štetu po voćnjacima, kućnim vrtovima, vrtovima za ures, cjepilnjacima i na pojedinim mladim stablima, tad će vlastnik zemljišta moći zatražiti odštetu samo tada, ako pruži dokaz, da je izveo udesba, kojima razuman gospodar u pravilu običaje štititi svoje kulture te vrsti. (§. 35. lov. zakona). Tako bi n. pr. kod voćnili kultura imao vlastnik ili posjednik zemljišta dokazati, da ih je proti zecevima štitio omotanjem, rabeć u tu svrhu trn, rogozu, slamu; kućni vrt, da je proviđio ogradama itd. Kod žitka i irnh poljskih plodina, pa u vinogradima nije moguća takova zaštita plodina proti divljači, tu dakle nije vlastnik dužan dokazati, da ie izyeo kakove obranbene udesbe. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 250 — Akoprem vlastnik zemljišta nije dužan štititi svoje zemljište od šteta s divljači ogradama i drugim udesbama, to je ipak ovakova ustanova opravdana, jer će svaki razuman gospodar vrednije objekte svoga gospodarstva od štete s divljači zaštićivati, jer se to sa razmjerno malim troškom polučiti može, dočim šteta može biti ogromna, a po tom i riziko vlastnika, koji propusti zaštićivati takove objekte. Ako dakle vlastnik zemljišta ne će preduzeti ovakove zaštitne mjere, tada ovakovo nehajstvo valja njemu u grieh upisati, — ne bi pravedno bilo, kada bi ovlaštenik lova morao takove štete počinjene s divljači nadoknadjivati. 6. Prema propisu §. 27. lov. zakona nije slobodno ni u koje doba godine loviti u mladim nasadima amerikanske loze i u ciepljenim vinogradima. Za štetu počinjenu po divljači u takovim vinogradima ne jamči ovlaštenik lova. Razlog, radi kojeg ovlaštenik lova ne jamči za takove štete, leži u tom, što bi nepravedno bilo, da on jamči za štetu, koja je počinjena u onim mjestima, na kojima ne smije loviti ni tamaniti divljač. Naknadne promjene u žetvi dapače i uništenje žetve usljed elementarne nezgode (tuča, oganj, voda) ne riešavaju lovnog ovlaštenika dužnosti naknade štete. Ovo načelo služilo je kao temelj dvjema rješitbama bečkog ministarstva unut. posala od 11. rujna 1876. br. 13541. i od 4. listopada 1886. br. 16217. U objema slučajevima potukla je tuča žetvu, koja je bila predmetom štete s divljači — tako, da bi sva ljetina propala bila, da i nije na njoj bila počinjena šteta s divljači. U objema slučajevima odlučeno je, da je ovlaštenik lova dužan naknaditi štetu počinjenu od divljači s razloga, što je oštećenikovo pravo na odštetu bilo utemeljeno prema načelima gradjanskog prava već u času počinjene štete, buduć da se šteta imade ustanoviti prema običnoj vriednosti, koju je stvar imala u času oštećenja i buduć da se naknadno umanjenje vriednosti stvari odnosno posvemašnja njezina propast, mora uzeti kao slučaj, koji ne može ići u prilog ovlašteniku lova. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 251 — Dakako, da se mora predmnievati, da je moguće ustanoviti štetu od divljači. Štete od divljaci, počinjene na požetim ljetinama, koje su spravljene pod vedrim nebom, imadu se naknaditi; nu ne bi se imale naknaditi onda, kada bi ljetina bila pohranjena u hambarima. Postupa k ko d izledjivanj a štet a i oblast iležn e za dosudjenj e odšteta . A) Stran a zakonarstva . nad Lovninisu u tom zakoni zemalja, zastupanih pogledu jednolični. u carevinskom vieću Lovni zakon od 1. lipnja 1866. za Češku u §§. 45. i 46, odredjuje sliedede : Zahtjevi na odštetu imadu se iznieti pred u tu svrhu stvoreni obranički sud, u koliko sporazumkom stranaka ili zakupnim ugovorom inače utanačeno nije. Kotarski odbor imenuje za pojedina lovna područja kotara pročelnike tog suda za vrieme od ti´iju godina. Cim odštetna tužba bude predana pročelniku, imade on obje stranke (oštećenog i onog koji je obvezan štetu naknaditi) pozvati, da si svaka u roku od 3 dana izabere dva pouzdanika i da s njima ustanove štetu na licu mjesta. Obranički sud tada iza bezuspješno pokušane nagode odlučuje 0 tom, da li i u kojem iznosu imade se šteta naknaditi. Ne mogu li se obranici složiti glede iznosa odštete, tad odlučuje pročelnik u granicama priedloga obiju stranaka. Ne imenuje li jedna stranka svoje pouzdanike, tad će ih pročelnik imenovati i o tom stranke obaviestiti. Proti odluci obraničkog suda nije dopušten pravni liek. Slične propise sadržaje lovni zakon od 20. prosinca 1895. za Moravsku i lovni zakon od 13. srpnja 1895. za Gornju Austriju samo potonji zakon u §. 75. imade osebujnu ustanovu. Svaka bo stranka, koja se smatra povriedjenom odlukom obraničkog suda, može u roku od 8 dana iza dostave odluke zatražiti pomoć kod kotarske oblasti. Kotarska će oblast bez preduzeća ponovnih izviđa konačno odlučiti, uva |
| ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 252 — živši po svom slobodnom uvjerenju činjenice, ustanovljene po obraničkom sudu. Usuprot lovni zakon od 15, veljače 1896. za pokneženu grofoviju Goricu i Gradišku (§§. 71 —79.); zakon od 19. svibnja 1889. o naknadi štete od lova i divljači za Kranjsku (§§. 3—10.) zakon od 19. svibnja 1889. 0 naknadi štete od lova i divljači za Dolnju Austriju; zakon od 17. rujna 1878.0 naknadi upitnih šteta za Štajersku, lovni zakon od 6. kolovoza 1895. za grad Trst i njegovo područje (§§. 51 — 58.) i lovni zakon od 26. srpnja 1892. za Vorarlberg, — podvrgavaju presudjivanje takovih odšteta izkljuČivo nadlež nosti političkih oblastih, te je pri tom od prilike i isti postupak, koji je normiran u našem lovnom zakonu od 27. travnja 1893. Ugarski lovni zakon zak. čl. XX, od g. 1883. odredjuje u §. 7., da se šteta imade u roku od 8 dana prijaviti oblasti radi ustanovljenja njezinog. Koja je to oblast ne veli lovni zakon, zato prema obćenitim načelima, gled e ti h odšteta odlučuju sudovi, te se tužbe do 200 kruna razpravljaju po bagatelnom postupku. Prema §. 23. lovnog zakona za Bosnu i Hercegood 5. kolovoza 1893. nadležne su za prosudjivanje tih šteta one oblasti, koje odlučuju o drugim odštetnim zahtjevima; dakle sudbeneoblasti. Iz ovog kratkog pregleda vidimo, da su za iztraživanje i do3udjivanje rečenih šteta nadležne u raznim zemljama razne oblasti t. j . bud političke bud sudbene oblasti bud obranički sudovi. * * Zako n od 27./4. 1893. U smislu §. 38. lov. zakona, koji je kod nas u snazi, imade oštećenik zatražiti naknadu štete kod one kr. kotarsk e oblast i odnosno gradskog poglavarstva, u čijem je području šteta počinjena (§. 37.) u roku od 14 dana, od kako je saznao za štetu ali svakako u vremenu, da bude moguće joste štetu ustanoviti. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 253 — U praksi se uobičajilo, da oštećeni često iznesu svoj zahtjev na naknadu pred obdinskim poglavarstvom, koje dade ustanoviti odštetu prema načelima za procjenjivanje poljskih šteta, pa nakon toga sav spis predloži nadležnoj kotarskoj oblasti na nadležno uredovanje. Ovaj postupak ne smatra se ništetnim, dapače ne može biti na štetu stranke, ako obćinsko poglavarstvo propusti, da pravodobno predane mu prociene šteta u otvorenom roku kr. kot. oblasti podnese. (Rješitba kr, zem. vlade, odjela za unut. poslove od 21. kolovoza 1897. br. 40.762. Mjesečnik g. 1898). Ne traži li se naknada u spomenutom roku, ugasne pravo na odštetu (§. 38.) pa seova ne može više potjerati ni sudbenim putem. Tom ustanovom učinjena je iznimka od §. 1489. o. g. z., prema kojem tužbe 0 naknadi štete zastaraju u roku od 3 godina računajud od vremena, kada je oštećeni saznao za štetu. U samoj prijavi nije nuždno, da se navede iznos odštete, koja se traži, već se ustanovljenje njezine visine može prepustiti očevidu. Na takovu prijavu imade kotarska oblast, gradsko poglavarstvo pozvati stranke (prijavitelja i tuženog) te pokušat i med ju njima nagodu. (§. 39. lov. zakona). Propusti li oblast to je posljedica tog propusta, da je cieli postupak ništetan. Poradi toga imat će se stvar iznova razpravljati, poku šavši ponajprije nagodu; preduzete procjene vriedit će i za ponovnu razpravu i služit će podlogom za eventualnu novu presudu. Troškove iiištetnog postupka imade nositi onaj urednik, koji je propustio pokušati nagodu. (Cl. XIII. cit. provedbene naredbe lovnom zakonu). Ne uspije li nago da, imade se to u zapisniku izrično konstatovati, a tek onda može se preduzeti ure dovanje u smislu §. 39. lovnog zakona, t. j . imadu se na licu mjesta obaviti izvidi, koji se ukazu nuždnima, da se ustanovi šteta. Ovi izvidi ne će se preduzeti onda, kada je kr. kot. oblasti zajedno s prijavom već podnesena procjena štete, oba vljena prema propisima za procjenu poljskih šteta, a stranke |
| ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 254 — ne stave prigodom razprave kakov prigovor, po kojem bi nuždno bilo, da se ponovni očevid odredi. Izvide obavlja izaslanik kr. kot. oblasti (gradskog poglavarstva) uz sudjelovanje dvaju vještaka. Vještac i mogu biti iste osobe, koje se po zakonu od 14. sieenja 1873. o poljsko m redarstv u upotrebljuju za procjenitelje šteta, počinjenih na poljskom dobru i treba da imadu istu kvalifikaciju, koju cit. zakon od 14. siečnja 1873. traži od procjenitelja poljskih kvarova. 8amu procjenu obavljaju ovi procjenitelji prema načelima naputka za procjenivanje poljskih šteta, izdanog naredbom kr. zem. vlade, odjela za unutarnje poslove od 16. ožujka 1883. br. 38016 ex 1882. Ovi procjenitelji mogu se upotrebiti kada se radi o šteti na poljskom dobru; radi li se pako o šteti, počinjenoj na šumskoj kulturi, tad ne će dostajati ovi procjenitelji, već valja prizivati kao vještake šumarske stručnjake. Ovi vještaci imadu ustanovljivati štetu na temelju nauke 0 računanju vriednosti šuma, dočim u tom pogledu ne bi mogle biti mjerodavne ustanove šumskog zakona, budući da ove vriede samo za ustanovljenje naknade štete, počinjene prekršajem šumskog zakona. (§. 72. šumskog zakona). Ako se u obće radi o šteti takove naravi, o kojoj se obični procjenitelj prema svojoj spremi ne bi mogao izjaviti i ustanoviti je, tad valja umjesto drugog običnog procjenitelja pozvati lovnog vještaka. N. pr. ako se radi o tom, daše ustanovi, da li je odnosnu štetu počinila divljač ili moguće druga koja životinja. Prigodom izviđa imadu vještaci iztražiti i ustanoviti: 1. da li je šteta zbilja počinjena od divljači odnosno izvršenjem lova; 2. u slučaju §. 39. lov. zakona, da li je na oštećenom objektu bilo takovih udesba, kojima razuman gospodar u pravilu običaje zaštićivati takove objekte od šteta od divljači; 3. da li se šteta dade odmah ustanoviti ili nije li učinjena u vinogradima ili drugim poljskim plodinama, kojima se puna |
| ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 13 <-- 13 --> PDF |
- 255 — vriednost može odrediti tek za žetve; u potonjem slučaju ustanovit de se sadanje stanje stvari; 4. imadu ustanoviti visinu odštete za slučaj, da se šteta dade odmali ustanoviti. Nadalje se kod iivida imadu provesti ini dokazi (n. pr. saslušanje svjedoka i t. d.), koje stranke ponude za dokaz stanovitih po njima uztvrdjenih činjenica, koje bi mogle biti bitne kod prosudjenja dužnosti naknade štete. Obavu ovih izviđa može kr. kot. oblast u smislu §. 40. lovnog zakona naložiti obćinskom načelniku , koji valja da za doba obavjesti uČestnike o tom, kada će se izvid obaviti. Ako se šteta dade odmah ustanoviti, odlučit će kr. kot. oblast (gradsko poglavarstvo) nakon dovršene razprave, koli o naknadi štete toli o naknadi postupovnih troškova (§. 39. lov. zakona). Ne može li se odmah šteta ustanoviti već tek za žetve (§. 36 lov. zakona), tad kr. kot. oblast (gradsko poglavarstvo) ne će izreći odluku, već će samo uputiti oštećenog, da u smislu §. 38. za dobe berbe odnosno žetve zatraži drugu procjenu štete. Ovom će se naime procjenom konačno ustanoviti prava šteta. Postupajuća politička oblast može u smislu §. 40. lov. zak. provedenje ove procjene povjeriti obćinskom načelniku . O preduzeću procjene valja obaviestiti učestnike. Kod ove procjene imade se konstatirati, u koliko se raz likuje obseg štete, nadjene kod prve procjene i sada kod druge. S toga ce uputno biti, da se tom prigodom, ne bude li neodklonivih zapreka, rabe oni isti procjenitelji, koji su oba vili prvu procjenu. Propusti li oštećeni za dobe zatražiti ovu drugu procjenu, ugasne mu pravo na odštetu (§. 38. lov. zakona). Nakon obavljene druge procjene odlučit će kr. kot. oblast (gradsko poglavarstvo) koli o naknadi štete toli o naknadi postupovnih troškova. Kod prosudjenja naknade postupovnih troškova valja se držati načela §. 41, lovnog zakona, koji glase: |
| ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 255 — Lovni ovlaštenik, koji bude osudjen na naknadu štete, dužan je u pravilu naknaditi oštećenomu troškove, koji su mu trebali, da uspije svojom tražbinom na odštetu. S druge pak strane dužan je tužitelj, bude li tražbinom posve odbijen, lovnomu ovlašteniku naknaditi troškove, koji su mu trebali za shodnu obranu, a ujedno imade sam nositi svoje postupovne troškove. U ostalom može razpravna oblast razmjerno troškove razdieliti, ako dosudjena naknada štete ne iznosi polovicu svote, što ju je ovlaštenik lova prije procjene štete ponudio bio nagodbenim putem oštećeniku. M 0 1 b e n i tečaj. Glede molbenog tečaja u slučaju, kada kr. kot. oblast ili gradsko poglavarstvo izreče prvomolbeuu odluku o dužnosti naknade štete, ne sadržaje lovni zakon nikakovih ustanova. Za to valja uporabiti ustanove zakona od 5. veljače 1886. (o ustroju županija i uredjenju uprave u županijama i kotarima) odnosno zakona od 21. lipnja 1895. o ustroju gradskih ob(5ina u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji. Prema ustanovi §§. 51. i 54. cit. zakona od 5. veljače 1886. dozvoljen je proti odluci kr. kot. oblasti utok na kr. županijsku oblast u roku od 14 dana iza dostave odnosne odluke; a proti đrugomolbenoj odluci kr. županijska oblast utok na kr. zemaljsku vladu (§. 53. cit. zakona od 5, veljače 1886.)* Krivo njeki tvrde, da ne ima mjesta dalnjem utoku proti rješitbi kr. županijske oblasti, koja potvrdjuje odluku prve molbe. Ova ustanova §. 53. odnaša se samo na 1 o v s k e prekršaje , a nipošto na odluke političkih oblastih, koje se izriču na temelju III. poglavja lovskog zakona o naknadi štete, budud da naknada tih šteta ne ima za podlogu kažnjiv čin. Proti odlukama poglavarstva gradova, navedenih u §. 2. cit. zakona od 21. lipnja 1895. dozvoljeni su pravni liekovi na iste one više oblasti kao i proti odlukama kr. kot. oblastih- Gradovi pako navedeni u §. 1. ovog zakona podvrženi su u smislu §. 120. ovog zakona u molbenom tečaju neposredno kr. zemaljskoj vladi. |