DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 14     <-- 14 -->        PDF

— 255 —


Lovni ovlaštenik, koji bude osudjen na naknadu štete,
dužan je u pravilu naknaditi oštećenomu troškove, koji su mu
trebali, da uspije svojom tražbinom na odštetu. S druge pak
strane dužan je tužitelj, bude li tražbinom posve odbijen, lovnomu
ovlašteniku naknaditi troškove, koji su mu trebali za shodnu
obranu, a ujedno imade sam nositi svoje postupovne troškove.


U ostalom može razpravna oblast razmjerno troškove razdieliti,
ako dosudjena naknada štete ne iznosi polovicu svote,
što ju je ovlaštenik lova prije procjene štete ponudio bio nagodbenim
putem oštećeniku.


M 0 1 b e n i tečaj.
Glede molbenog tečaja u slučaju, kada kr. kot.
oblast ili gradsko poglavarstvo izreče prvomolbeuu odluku o
dužnosti naknade štete, ne sadržaje lovni zakon nikakovih ustanova.
Za to valja uporabiti ustanove zakona od 5. veljače 1886.
(o ustroju županija i uredjenju uprave u županijama i kotarima)
odnosno zakona od 21. lipnja 1895. o ustroju gradskih
ob(5ina u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji.
Prema ustanovi §§. 51. i 54. cit. zakona od 5. veljače 1886.
dozvoljen je proti odluci kr. kot. oblasti utok na kr. županijsku
oblast u roku od 14 dana iza dostave odnosne odluke; a proti
đrugomolbenoj odluci kr. županijska oblast utok na kr. zemaljsku
vladu (§. 53. cit. zakona od 5, veljače 1886.)*
Krivo njeki tvrde, da ne ima mjesta dalnjem utoku proti
rješitbi kr. županijske oblasti, koja potvrdjuje odluku prve
molbe. Ova ustanova §. 53. odnaša se samo na 1 o v s k e
prekršaje , a nipošto na odluke političkih oblastih, koje se
izriču na temelju III. poglavja lovskog zakona o naknadi štete,
budud da naknada tih šteta ne ima za podlogu kažnjiv čin.
Proti odlukama poglavarstva gradova, navedenih u §. 2.
cit. zakona od 21. lipnja 1895. dozvoljeni su pravni liekovi
na iste one više oblasti kao i proti odlukama kr. kot. oblastih-
Gradovi pako navedeni u §. 1. ovog zakona podvrženi su
u smislu §. 120. ovog zakona u molbenom tečaju neposredno
kr. zemaljskoj vladi.




ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 13     <-- 13 -->        PDF

- 255 —
vriednost može odrediti tek za žetve; u potonjem slučaju ustanovit
de se sadanje stanje stvari;


4. imadu ustanoviti visinu odštete za slučaj, da se šteta
dade odmali ustanoviti.
Nadalje se kod iivida imadu provesti ini dokazi (n. pr.
saslušanje svjedoka i t. d.), koje stranke ponude za dokaz stanovitih
po njima uztvrdjenih činjenica, koje bi mogle biti bitne
kod prosudjenja dužnosti naknade štete.


Obavu ovih izviđa može kr. kot. oblast u
smislu §. 40. lovnog zakona naložiti obćinskom
načelniku , koji valja da za doba obavjesti uČestnike o tom,
kada će se izvid obaviti.


Ako se šteta dade odmah ustanoviti, odlučit će kr. kot. oblast
(gradsko poglavarstvo) nakon dovršene razprave, koli o naknadi
štete toli o naknadi postupovnih troškova (§. 39. lov. zakona).


Ne može li se odmah šteta ustanoviti već tek za žetve
(§. 36 lov. zakona), tad kr. kot. oblast (gradsko poglavarstvo) ne će
izreći odluku, već će samo uputiti oštećenog, da u smislu §. 38.
za dobe berbe odnosno žetve zatraži drugu procjenu štete.
Ovom će se naime procjenom konačno ustanoviti prava šteta.


Postupajuća politička oblast može u smislu §. 40. lov.
zak. provedenje ove procjene povjeriti obćinskom načelniku
. O preduzeću procjene valja obaviestiti učestnike.


Kod ove procjene imade se konstatirati, u koliko se raz


likuje obseg štete, nadjene kod prve procjene i sada kod


druge. S toga ce uputno biti, da se tom prigodom, ne bude li


neodklonivih zapreka, rabe oni isti procjenitelji, koji su oba


vili prvu procjenu.


Propusti li oštećeni za dobe zatražiti ovu


drugu procjenu, ugasne mu pravo na odštetu


(§. 38. lov. zakona).


Nakon obavljene druge procjene odlučit će kr. kot. oblast


(gradsko poglavarstvo) koli o naknadi štete toli o naknadi


postupovnih troškova.


Kod prosudjenja naknade postupovnih troškova
valja se držati načela §. 41, lovnog zakona, koji glase:




ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 12     <-- 12 -->        PDF

— 254 —


ne stave prigodom razprave kakov prigovor, po kojem bi nuždno
bilo, da se ponovni očevid odredi.


Izvide obavlja izaslanik kr. kot. oblasti (gradskog poglavarstva)
uz sudjelovanje dvaju vještaka. Vještac i mogu biti
iste osobe, koje se po zakonu od 14. sieenja 1873. o poljsko m
redarstv u upotrebljuju za procjenitelje šteta, počinjenih na
poljskom dobru i treba da imadu istu kvalifikaciju, koju cit.
zakon od 14. siečnja 1873. traži od procjenitelja poljskih kvarova.


8amu procjenu obavljaju ovi procjenitelji prema načelima
naputka za procjenivanje poljskih šteta, izdanog
naredbom kr. zem. vlade, odjela za unutarnje poslove od


16. ožujka 1883. br. 38016 ex 1882.
Ovi procjenitelji mogu se upotrebiti kada se radi o šteti
na poljskom dobru; radi li se pako o šteti, počinjenoj na
šumskoj kulturi, tad ne će dostajati ovi procjenitelji, već valja
prizivati kao vještake šumarske stručnjake.


Ovi vještaci imadu ustanovljivati štetu na temelju nauke
0 računanju vriednosti šuma, dočim u tom pogledu ne bi
mogle biti mjerodavne ustanove šumskog zakona, budući da
ove vriede samo za ustanovljenje naknade štete, počinjene prekršajem
šumskog zakona. (§. 72. šumskog zakona).


Ako se u obće radi o šteti takove naravi, o kojoj se
obični procjenitelj prema svojoj spremi ne bi mogao izjaviti i
ustanoviti je, tad valja umjesto drugog običnog procjenitelja
pozvati lovnog vještaka. N. pr. ako se radi o tom, daše
ustanovi, da li je odnosnu štetu počinila divljač ili moguće
druga koja životinja.


Prigodom izviđa imadu vještaci iztražiti i ustanoviti:


1. da li je šteta zbilja počinjena od divljači odnosno izvršenjem
lova;
2. u slučaju §. 39. lov. zakona, da li je na oštećenom
objektu bilo takovih udesba, kojima razuman gospodar u pravilu
običaje zaštićivati takove objekte od šteta od divljači;
3. da li se šteta dade odmah ustanoviti ili nije li učinjena
u vinogradima ili drugim poljskim plodinama, kojima se puna


ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 11     <-- 11 -->        PDF

— 253 —


U praksi se uobičajilo, da oštećeni često iznesu svoj
zahtjev na naknadu pred obdinskim poglavarstvom, koje dade
ustanoviti odštetu prema načelima za procjenjivanje poljskih
šteta, pa nakon toga sav spis predloži nadležnoj kotarskoj
oblasti na nadležno uredovanje. Ovaj postupak ne smatra se
ništetnim, dapače ne može biti na štetu stranke, ako obćinsko
poglavarstvo propusti, da pravodobno predane mu prociene
šteta u otvorenom roku kr. kot. oblasti podnese. (Rješitba kr,
zem. vlade, odjela za unut. poslove od 21. kolovoza 1897.
br. 40.762. Mjesečnik g. 1898).


Ne traži li se naknada u spomenutom roku,
ugasne pravo na odštetu (§. 38.) pa seova ne može
više potjerati ni sudbenim putem. Tom ustanovom
učinjena je iznimka od §. 1489. o. g. z., prema kojem tužbe
0 naknadi štete zastaraju u roku od 3 godina računajud od
vremena, kada je oštećeni saznao za štetu.


U samoj prijavi nije nuždno, da se navede iznos odštete,
koja se traži, već se ustanovljenje njezine visine može prepustiti
očevidu.


Na takovu prijavu imade kotarska oblast, gradsko poglavarstvo
pozvati stranke (prijavitelja i tuženog) te pokušat i
med ju njima nagodu. (§. 39. lov. zakona). Propusti li
oblast to je posljedica tog propusta, da je cieli postupak ništetan.


Poradi toga imat će se stvar iznova razpravljati, poku


šavši ponajprije nagodu; preduzete procjene vriedit će i za


ponovnu razpravu i služit će podlogom za eventualnu novu presudu.


Troškove iiištetnog postupka imade nositi


onaj urednik, koji je propustio pokušati nagodu.


(Cl. XIII. cit. provedbene naredbe lovnom zakonu).


Ne uspije li nago da, imade se to u zapisniku


izrično konstatovati, a tek onda može se preduzeti ure


dovanje u smislu §. 39. lovnog zakona, t. j . imadu se na licu


mjesta obaviti izvidi, koji se ukazu nuždnima, da se ustanovi


šteta. Ovi izvidi ne će se preduzeti onda, kada je kr. kot.


oblasti zajedno s prijavom već podnesena procjena štete, oba


vljena prema propisima za procjenu poljskih šteta, a stranke




ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 10     <-- 10 -->        PDF

— 252 —


živši po svom slobodnom uvjerenju činjenice, ustanovljene po
obraničkom sudu.


Usuprot lovni zakon od 15, veljače 1896. za pokneženu
grofoviju Goricu i Gradišku (§§. 71 —79.);
zakon od 19. svibnja 1889. o naknadi štete od lova
i divljači za Kranjsku (§§. 3—10.) zakon od 19. svibnja
1889. 0 naknadi štete od lova i divljači za Dolnju
Austriju; zakon od 17. rujna 1878.0 naknadi upitnih
šteta za Štajersku, lovni zakon od 6. kolovoza
1895. za grad Trst i njegovo područje (§§. 51 — 58.)
i lovni zakon od 26. srpnja 1892. za Vorarlberg, —
podvrgavaju presudjivanje takovih odšteta izkljuČivo nadlež nosti
političkih oblastih, te je pri tom od prilike i
isti postupak, koji je normiran u našem lovnom zakonu od


27. travnja 1893.
Ugarski lovni zakon zak. čl. XX, od g. 1883. odredjuje
u §. 7., da se šteta imade u roku od 8 dana prijaviti
oblasti radi ustanovljenja njezinog. Koja je to oblast ne veli
lovni zakon, zato prema obćenitim načelima, gled e ti h odšteta
odlučuju sudovi, te se tužbe do 200 kruna razpravljaju
po bagatelnom postupku.


Prema §. 23. lovnog zakona za Bosnu i Hercegood
5. kolovoza 1893. nadležne su za prosudjivanje tih šteta
one oblasti, koje odlučuju o drugim odštetnim zahtjevima;
dakle sudbeneoblasti.


Iz ovog kratkog pregleda vidimo, da su za iztraživanje i
do3udjivanje rečenih šteta nadležne u raznim zemljama razne
oblasti t. j . bud političke bud sudbene oblasti bud obranički sudovi.


* *
Zako n od 27./4. 1893.


U smislu §. 38. lov. zakona, koji je kod nas u snazi,
imade oštećenik zatražiti naknadu štete kod one kr. kotarsk e
oblast i odnosno gradskog poglavarstva, u čijem je području
šteta počinjena (§. 37.) u roku od 14 dana, od kako je saznao
za štetu ali svakako u vremenu, da bude moguće joste
štetu ustanoviti.




ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 9     <-- 9 -->        PDF

— 251 —


Dakako, da se mora predmnievati, da je moguće ustanoviti
štetu od divljači.


Štete od divljaci, počinjene na požetim ljetinama, koje su
spravljene pod vedrim nebom, imadu se naknaditi; nu ne bi
se imale naknaditi onda, kada bi ljetina bila pohranjena u


hambarima.
Postupa k ko d izledjivanj a štet a i oblast iležn e za dosudjenj e odšteta .
A) Stran a zakonarstva .
nad Lovninisu
u tom
zakoni zemalja, zastupanih
pogledu jednolični.
u carevinskom vieću


Lovni zakon od 1. lipnja 1866. za Češku u
§§. 45. i 46, odredjuje sliedede :


Zahtjevi na odštetu imadu se iznieti pred u tu svrhu stvoreni
obranički sud, u koliko sporazumkom stranaka ili
zakupnim ugovorom inače utanačeno nije. Kotarski odbor imenuje
za pojedina lovna područja kotara pročelnike tog suda za
vrieme od ti´iju godina. Cim odštetna tužba bude predana pročelniku,
imade on obje stranke (oštećenog i onog koji je obvezan
štetu naknaditi) pozvati, da si svaka u roku od 3 dana izabere
dva pouzdanika i da s njima ustanove štetu na licu mjesta.


Obranički sud tada iza bezuspješno pokušane nagode odlučuje
0 tom, da li i u kojem iznosu imade se šteta naknaditi.
Ne mogu li se obranici složiti glede iznosa odštete, tad
odlučuje pročelnik u granicama priedloga obiju stranaka.


Ne imenuje li jedna stranka svoje pouzdanike, tad će ih
pročelnik imenovati i o tom stranke obaviestiti.


Proti odluci obraničkog suda nije dopušten pravni liek.
Slične propise sadržaje lovni zakon od 20. prosinca 1895.
za Moravsku i lovni zakon od 13. srpnja 1895. za
Gornju Austriju samo potonji zakon u §. 75. imade osebujnu
ustanovu. Svaka bo stranka, koja se smatra povriedjenom
odlukom obraničkog suda, može u roku od 8 dana iza
dostave odluke zatražiti pomoć kod kotarske oblasti. Kotarska
će oblast bez preduzeća ponovnih izviđa konačno odlučiti, uva




ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 8     <-- 8 -->        PDF

— 250 —


Akoprem vlastnik zemljišta nije dužan štititi svoje zemljište
od šteta s divljači ogradama i drugim udesbama, to je
ipak ovakova ustanova opravdana, jer će svaki razuman gospodar
vrednije objekte svoga gospodarstva od štete s divljači
zaštićivati, jer se to sa razmjerno malim troškom polučiti može,
dočim šteta može biti ogromna, a po tom i riziko vlastnika,
koji propusti zaštićivati takove objekte. Ako dakle vlastnik
zemljišta ne će preduzeti ovakove zaštitne mjere, tada ovakovo
nehajstvo valja njemu u grieh upisati, — ne bi pravedno bilo,
kada bi ovlaštenik lova morao takove štete počinjene s divljači
nadoknadjivati.


6. Prema propisu §. 27. lov. zakona nije slobodno ni u
koje doba godine loviti u mladim nasadima amerikanske loze
i u ciepljenim vinogradima.
Za štetu počinjenu po divljači u takovim vinogradima ne
jamči ovlaštenik lova.


Razlog, radi kojeg ovlaštenik lova ne jamči za takove
štete, leži u tom, što bi nepravedno bilo, da on jamči za štetu,
koja je počinjena u onim mjestima, na kojima ne smije loviti
ni tamaniti divljač.


Naknadne promjene u žetvi dapače i uništenje žetve usljed
elementarne nezgode (tuča, oganj, voda) ne riešavaju lovnog
ovlaštenika dužnosti naknade štete. Ovo načelo služilo je kao
temelj dvjema rješitbama bečkog ministarstva unut. posala od


11. rujna 1876. br. 13541. i od 4. listopada 1886. br. 16217.
U objema slučajevima potukla je tuča žetvu, koja je bila predmetom
štete s divljači — tako, da bi sva ljetina propala bila,
da i nije na njoj bila počinjena šteta s divljači. U objema
slučajevima odlučeno je, da je ovlaštenik lova dužan naknaditi
štetu počinjenu od divljači s razloga, što je oštećenikovo pravo
na odštetu bilo utemeljeno prema načelima gradjanskog prava
već u času počinjene štete, buduć da se šteta imade ustanoviti
prema običnoj vriednosti, koju je stvar imala u času oštećenja
i buduć da se naknadno umanjenje vriednosti stvari odnosno
posvemašnja njezina propast, mora uzeti kao slučaj, koji
ne može ići u prilog ovlašteniku lova.


ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 7     <-- 7 -->        PDF

— 249 —


dužan naknaditi štetu, koju počine grabežljivci. Nu držimo, da
je ovlaštenik lova dužan naknaditi štetu, koju je počinila crna
divljač iskočiv iz njegovog zvjerinjaka.


2. Štete, koje prigodom lova počinjaju ovlaštenik lova,
lovci, pomoćnici, sluge, pogoniči itd,
U drugim lovnim zakonima n. pr. §. 64. moravskog zakona
od 20. prosinca 1895; §. 61. lovnog zakona od 16. veljače
1896. za pokneženu grofoviju Gorica—Gradiška, itd.
ubrajaju se u ovu kategoriju štete, koje počine prigodom lova
i lovni psi, dočim naš zakon takovu ustanovu ne ima. Nu
u obrazloženju osnove lovnog zakona napominju se u ovoj kategoriji
i lovni psi, za to se može zaključiti, da je u intenciji
zakona, da se i takove štete imadu naknaditi i to tim više,
jer se lovni psi imadu smatrati kao nuždno pomagalo kod izvršivanja
lova. Nu šteta, koju počine psi, skitajući se po lovištu
(§. 30. lov. zakona), ne može se smatrati kao šteta, počinjena
izvršivanjem lova.


Odštet a se sastoji u podpunom zadovoljenju štete naime
u naknadi faktično pretrpljene štete i izmakle dobiti; što sliedi
iz konteksta §. 36., gdje se veli „bude li u vinogradima, na
žitku ili na drugim poljskim plodinama, kojim se pun a
vriednos t daje istom za žetve ustanoviti, počinjena šteta...


Nu temeljno načelo naknade štete imade iznimaka.
a) Ako divljač počini štetu po voćnjacima, kućnim vrtovima,
vrtovima za ures, cjepilnjacima i na pojedinim mladim
stablima, tad će vlastnik zemljišta moći zatražiti odštetu samo
tada, ako pruži dokaz, da je izveo udesba, kojima razuman
gospodar u pravilu običaje štititi svoje kulture te vrsti. (§. 35.
lov. zakona). Tako bi n. pr. kod voćnili kultura imao vlastnik
ili posjednik zemljišta dokazati, da ih je proti zecevima štitio
omotanjem, rabeć u tu svrhu trn, rogozu, slamu; kućni vrt,
da je proviđio ogradama itd.
Kod žitka i irnh poljskih plodina, pa u vinogradima nije
moguća takova zaštita plodina proti divljači, tu dakle nije
vlastnik dužan dokazati, da ie izyeo kakove obranbene udesbe.




ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 4     <-- 4 -->        PDF

— 246 —


je naknadio štetu pristoji pravo iskati sudbenim putem naknadu
od ostalih. To pravo regresa temelji se na §. 1302. o. g. z.


Scieni li razpravna oblast, da podatci postupka nisu dovoljni,
da bi se na njihovom temelju moglo pouzdano presuditi
0 odštetnoj tražbini ili ako okrivljeni ne bude pronadjen
krivim imputiranog mu prekršaja, imade se privatni učestnik
(oštećeni) odputiti s njegovim zahtjevom na put gradjanske
pravde


Proti takovoj odluci ne ima pravnog lieka. Prosto stoji oštećenom,
da udari putem prava gradjanskog, ako se ne zadovoljava
odštetom, dosudjenom mu po političkoj kaznenoj oblasti.
Tih ustanova ne sadržaje ni lovski zakon a niti koji drugi
zakon ili naredba, koji propisuju postupak pred političkim
oblastima, već su to propisi sadržani u §§. 307. i 313. kaznenog
postupnika od 17. svibnja 1875. preinačenog i nadopunjenog
zakonom od 6. srpnja 1888., koji se propisi u pomanjkanju
sličnih upravnih propisa imadu analogno upotrebiti u kaznenom
postupku pred političkim oblastima.


Lovni zakon za Moravsku od 20. prosinca 1895. sadržaje
rečene ustanove u §. 95.; lovni zakon od 15. veljače 1896. za
pokneženu grofoviju Gorica-Gradiška u §. 93. — lovni zakon
od 6. kolovoza 1895. za grad Trst u §. 72. i t. d.


Uslied zastare lovnih prekršaja (§. 65. lov.
zakona) ne zastaruje i pravo oštećenika na naknadu
štete, počinjene mu kažnjivim činom, jer to pravo
utrnjuje u smislu §. 1489. o. g. z. poslie tri godine, računajuć
od vremena, kada je oštećeni za štetu saznao. Ako se dakle
krivac lovnog prekršaja ne može kazneno progoniti radi nastupivše
zastare, oštećeniku ipak ostaje netaknuto pravo na odštetu,
nu takovo potraživanje ne spada pred političku
oblast nego pred sud, jer kako je jur spomenuto
politička je oblast nadležna izreći presudu o naknadi štete počinjene
lovnim prekršajem samo onda, ako podjedno izreče
suprot krivcu konđemnatornu presudu


Gospodari, roditelji, skrbnici i štitnici mogu kazneno odgovarati
za čin, koji su počinili njihova djeca, služinčad, te




ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 3     <-- 3 -->        PDF

mams^iM Hi!.


Br, 5. u ZAGREBU, 1. svibnja 1902. God.XXVI.


Uvrstbina oglasa: za 1 stranicu 16 K.; za ´/a stranice 8 K.; za Vs stranice
5 K. 20 fil ; za ´A stranice 4 K. — Za višekratno uvrštenje primjerena popustbina.


Naknada štete po lovnom zakonu od 27. travnja
1893.


Piše đr. A. Groglia.


Po §. 1338. 0. g. z. pravo na naknadu štete imade se u
pravilu izvesti kao i ina posebnička prava pred urednim
sudcem U pravila se veli, jer se takav zahtjev može staviti
i pred kaznenom ili političkom oblasti, ako oštetitelj prestupi
kakav kazneni propis ili ako specialni-zakon odredjuje, da je
u stanovitom slučaju politička oblast nadležna, da presudi pitanje
0 naknadi štete i bez kaznenog postupka.


Zakon o lovu sadržaje ustanova, po kojima može politička
oblast dosuditi odštetu u adhesijonalnom postupku i po kojima
može dosuditi odštetu, ako šteta ne proiztiče iz kažnjivog čina.


I. J^aknađa štete u adhesijonalnom postupku.
§. 63. lov. zakona propisuje, da pol. oblast imade u osudi
izrečenoj o samom prekršaju lovnog zakona ustanoviti i odštetu,
koja je nastala s prekršaja i koja je najavljena za razprave.
Prema tomu če biti pol. oblast nadležna, da izreče
presudu glede naknade štete, počinjene prekršajem
lovnoga zakona — ako pod jedno izreče političku
kaznenu kondemnatornu presudu.


Počini li više osoba zajednički prekršaj, tad u smislu
§. 62. jamče sve solidarn o za naknadu štete. Onomu, koji




ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 6     <-- 6 -->        PDF

— 248 —


Pravo na naknadu takovih šteta ide vlastnika


zemljišta ili onog, koji je ovlašten da ga posjeduje i uživa, n.


pr. zakupnik, uživalac, porabovnik itd.


Obvezan naknaditi štetu jest ovlaštenik lova, dakle
ona osoba, koja je u času počinjene štete imala pravo
izvršivanja lova. Kod obdinskih lovišta je to: zakupnik
ili podzakupnik. Ako je skupni zakup (§. 9. zadnja alinea),
tada odgovaraju svi suzakupnici solidarno. Kod privatnih
lovišt a odgovara za štetu vlastnik lovišta ili zakupnik, ako
je privatno lovište dano u zakup. Kod obdinskih lovišta i lovišta
urbarskih obdina (zemlj. zajednica), za koja se nije javio zakupnik
(§. 9. lov. zakona i čl. VIII. provedbene naredbe od 10. lipnja
1893. br. 28.625. k lovnom zakonu) naknadit de takove štete
upravna, odnosno urbarska obdina.


Ako li pravo vršiti lov ide više osoba, tad svi ovlaštenici
odgovaraju nerazdielno (solidarno) za počinjenu štetu. (§. 33.
lov. zakona)


U smislu §. 889. o. g. z. mogla bi se oštedenikova tražbina,
koje je sadržaj dieliv, jer se sastoji u gotovom novcu,
razdieliti medju sve ovlaštenike lova tako, da bi svaki za svoj
dio odgovarao; nu ovakova bi ustanova veoma oteždavala oštedenog,
da dodje do svoje tražbine, a komplicirala bi postupak.
Za to je zakon polazedi iz načela, da valja zaštititi zemaljske
kulture, odredio solidarnu dužnost naknade.


Obzirom na §. 918. o. g. z. obveza na naknadu takovih
šteta prelazi na nasljednike. (Rješitba bečkog upravnog sudišta
od 7. lipnja 1888. br. 1172. Budwin8ki br. 4146).


U smislu §. 34. lov. zakona imade onaj, koji je dužan
naknaditi lovnu štetu, pravo regresa proti neposrednom počinitelju
štete prema načelima obdeg gradj. zakonika.


Koje se štete naknadjuju?


1. Štete, koje počini divljač u lovnom području ovlaštenika
lova. Iz slova zakona kao što i iz okolnosti, da svatko
smije ubijati grabežljivce proizlazi, da ovlaštenik lova nije


ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 5     <-- 5 -->        PDF

— 247 —


žaci, šegrti, štićenici i t. d. samo onda, ako su ovi počinili
štetu dobiv od njih za to nalog, zapovjed, uputu ili savjet.


U tom slučaju imadu se roditelji, gospodari i t. d. presuditi
na odštetu političkim putem, dapače u smislu §. 57. lov.
zakona jamče za globe, na koje budu djeca, služinčad i t. d.
presudjena Inače je odgovornost gospodara, roditelja i t. d. u
smislu §;;. 1314—1316 o. g. z. strogo privatno-pravne naravi,
prosudjenje koje spada pred sudbene oblasti.


II. IVaknada štete, počinjene po divljaci i vršenjem lova.
§. 32. lov. zakona odredjuje, da je ovlaštenik lova dužan
naknaditi:
a) štetu (lovnu štetu), što ju za izvršivanja lova počine
: on sam, njegovi pomočnici, sluge ili njegovi gosti lovci i


b) u pravilu svaku štetu (štetu s divljači), što ju u
njegovu lovnom području počini divljač na zemljištima i na
produktima, koji se nalaze na tim zemljištima.


To su dakle štete, koje nisu nastale iz kažnjivog čina
(lovnog prekršaja), a ovlaštenik lova dužan ih je naknaditi
bez obzira na kakovu krivinu.


Dužnost naknade tih šteta opravdana je radi
zaštite zemlj. gojitba, a odgovara načelima prava
i pravednosti, — osim toga služi kao sredstvo, da
se predusretne prekomjernom množe nj u divljači.


Načelo obdeg gradjanskog zakoaika izraženo u §. 1305.,
da onaj koji se služi svojina pravom unutar granica pravnih,
ne odgovara za štetu, koja drugomu odtuda pridolazi, ne može
se uvažiti kod prosudjenja dužnosti naknade takovih šteta,
makar je ovlaštenik lova ovlašten i dužan, da primjereno goji
divljač. Ovlaštenik lova mora takovu štetu naknaditi, jer on
vrši pravo lova i po tudjem zemljištu, a vlastnik tog zemljišta
ne ima pravo lova po svom zemljištu, a po tom nije u položaju,
da se vršenjem lova brani proti šteti, koja nanosi divljač,
a niti može braniti ovlašteniku i njegovom osoblju i gostima
da po njegovom zemljištu, koje leži u lovnom području, lov love.