DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 259 — Oko bi ti palo na prekrasno risje ili crnicu (Erica carnea) i na njezinu srodnicu resiku (E, a r b o r e s c e n s), koja je drvolika, pa je ima na otoku Krku toliko, da ih tamošnji Hrvati u »drmunima« sjeku i u svojim brodicama kao gorivo izvažaju. Od zimzelenog grmlja iznenadila bi te i zelenik a (Phyllirea latifolia i Pli media), koju rabe na krčmama mjesto »cimera«. U šumama našao bi i tamo i veprinu ili »leprinu«, koja se i do metar visoka sbija u neprohodne guštike, uz nju vidio bi i zimzelenu vrstu šparge Asparagus acutifo1 i u s, a uz morski žal bodljivu te ti vic u (Smilax aspera). Najviše bi te iznenadili maslinjaci sa maslinom ili uljikom, pak po pećinama ili pred kućama lovorika, koju primorci zovu »javorika«. I u primorju se zeleni pavenka, ali je tamo zimzeleno i smilj e (Helichrjsum angustifolium), žalfij a ili k u š (Salvia officinalis), žednja k žut i (Sedum acre), z imolezili biser-drvo (Ligustrum vulgare), kojemu oko Zagreba lišće popada. Ima i drugog zimzelenog i cvatudeg bilja, a ljubicu kadkad miri oko Božića; vidio bi od gojena bilja po vinogradima ružmarin, koji cvate kadkada već u siecnju ; zagledao bi piramidalne čemprese, juke. Agave, albizie, aloe, aukube, evonjmuse i razne kaktuse, od kojih je Opuntia nana oko Bakra samonikla. Kad bi sve to smetnuo pod oko, odao bi ti se i najbujniji nakit hrvatskoga primorja, raznolični b r š 1 j a n (Hedera Helix´; Epheu´^ frauc. »lierre«; engl. »ivy«) i najkrasniji nakit starodrevnog grada Bakra, koji se je zaodjeo u gizdavo bršljanovo ruho, koje se osobito iztiče u zimi, kada od Kraljevice ploviš prama gradu. ´ od groke rieči „liedra" (Sitz) ili od „heđzo« (ieli sitze), jer počiva na svojoj podini, ili ođ keltske! rieči »hedea" = konopac, jer se svojim žilam-hvatalicaraa (Haftwurzel) o predmete lovi i prihvaća. ^ U starim spisima »Ewig-heu«, jer je vazda zelen; zove se i »Ewig, Iven, Ivenblaetter, Ibe, Eifen, Eifenbaum. (Leunis-Frank: Svnopsis der Pflanzenkunde III. Auflage II. Bnd. Hannover. 1885.. p. 272.). |