DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1902 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 259 —


Oko bi ti palo na prekrasno risje ili crnicu (Erica
carnea) i na njezinu srodnicu resiku (E, a r b o r e s c e n s),
koja je drvolika, pa je ima na otoku Krku toliko, da ih tamošnji
Hrvati u »drmunima« sjeku i u svojim brodicama kao
gorivo izvažaju.


Od zimzelenog grmlja iznenadila bi te i zelenik a (Phyllirea
latifolia i Pli media), koju rabe na krčmama mjesto
»cimera«. U šumama našao bi i tamo i veprinu ili »leprinu«,
koja se i do metar visoka sbija u neprohodne guštike, uz nju
vidio bi i zimzelenu vrstu šparge Asparagus acutifo1
i u s, a uz morski žal bodljivu te ti vic u (Smilax aspera).
Najviše bi te iznenadili maslinjaci sa maslinom ili uljikom,
pak po pećinama ili pred kućama lovorika, koju primorci zovu
»javorika«. I u primorju se zeleni pavenka, ali je tamo zimzeleno
i smilj e (Helichrjsum angustifolium), žalfij a ili
k u š (Salvia officinalis), žednja k žut i (Sedum acre), z imolezili
biser-drvo (Ligustrum vulgare), kojemu oko
Zagreba lišće popada.


Ima i drugog zimzelenog i cvatudeg bilja, a ljubicu kadkad
miri oko Božića; vidio bi od gojena bilja po vinogradima
ružmarin, koji cvate kadkada već u siecnju ; zagledao bi piramidalne
čemprese, juke. Agave, albizie, aloe, aukube, evonjmuse
i razne kaktuse, od kojih je Opuntia nana oko
Bakra samonikla.


Kad bi sve to smetnuo pod oko, odao bi ti se i najbujniji
nakit hrvatskoga primorja, raznolični b r š 1 j a n (Hedera
Helix´; Epheu´^ frauc. »lierre«; engl. »ivy«) i najkrasniji nakit
starodrevnog grada Bakra, koji se je zaodjeo u gizdavo bršljanovo
ruho, koje se osobito iztiče u zimi, kada od Kraljevice
ploviš prama gradu.


´ od groke rieči „liedra" (Sitz) ili od „heđzo« (ieli sitze), jer počiva na svojoj
podini, ili ođ keltske! rieči »hedea" = konopac, jer se svojim žilam-hvatalicaraa
(Haftwurzel) o predmete lovi i prihvaća.


^ U starim spisima »Ewig-heu«, jer je vazda zelen; zove se i »Ewig, Iven,
Ivenblaetter, Ibe, Eifen, Eifenbaum. (Leunis-Frank: Svnopsis der Pflanzenkunde
III. Auflage II. Bnd. Hannover. 1885.. p. 272.).