DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1902 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 212 — produkt izvanrednih prilika upliva vlage te jačeg svjetla i topline, pa im se za to niti puno važnosti obratiti ne može, pošto im je kako postanak tako i viek kratak i riedko koji odrveni. Pa čemu onda u obde kresati? Ovo pitanje nam se i nehotice i nameće uz bojazan ne ćemo li nanašajuć nove rane stablu više škoditi, nego da ga tako ostavimo. Poznajem hrasta, koje sam pred 15 godina nastupom službe u Podravini suhovrhe zatekao — Bog sam znade kako su dugo već takovi bili — pa ipak im se do danas ni jedna dalnja grana posušila nije; gdje naprotiv drugi još prošle godine zelen na godinu već ni jednoga lista iztjerati ne će. Ovomu sjegurno ni kresanje pomoglo ne bi, a onaj ga prvi kako vidimo ne treba Uz to sam više nego osvjedočen, da će u najviše slučajeva nastavša rana, makar gladka bila, unatoč tomu što će kambium svoju učiniti, da joj rub obraste, pa sve da ju i eterom kamenog uglja namažemo, ipak vremenom uplivom vlage morati postati leglo i zametak Hjmenomiceta (Poljporus, Trametes, Thelefora i t. d.) u obće gribova, koji će onda svoj razstrojni posao preuzeti. Za dokaz toga trebao bi i opet samo zaci u naše podravske lugove — a bit će ovako sjegurno i drugdje — pa će mo se na žalost i previše uvjeriti, što je nesretno kresanje štetoeinaca od množine naših skupocienih hrasta načinilo. Sam Bog ga pitaj, kako se je gore popeo? Na brzu ruku u strahu pred lugarom — većinom po noći — zasjekao je ili zapilio samo djelomično teški ogranak, koji se je težinom odciepio i sobom odlupio od stabla i koru s drveta često na metar, dva i više! Pa dok stručara s pogleda na njegove, tako osakaćene miljenike srce boli, zazire i trgovac iz bojazni od kupa istih. Pa unatoč svemu tomu pisac članka kao da odobrava taj opaki posao štetočinca, ili mu se bar u toliko neprotivi, dok ustaje proti ustanovam §. 4. priloga D. Sad konačno uzmimo, da smo poslušali savjet g. pisca, pa za nuždno našli i dali okresati krošnju naših suhovrstnih |