DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1902 str. 38     <-- 38 -->        PDF

— 212 —


produkt izvanrednih prilika upliva vlage te jačeg svjetla i topline,
pa im se za to niti puno važnosti obratiti ne može,
pošto im je kako postanak tako i viek kratak i riedko koji
odrveni. Pa čemu onda u obde kresati? Ovo pitanje nam se i
nehotice i nameće uz bojazan ne ćemo li nanašajuć nove rane
stablu više škoditi, nego da ga tako ostavimo.


Poznajem hrasta, koje sam pred 15 godina nastupom
službe u Podravini suhovrhe zatekao — Bog sam znade kako
su dugo već takovi bili — pa ipak im se do danas ni jedna
dalnja grana posušila nije; gdje naprotiv drugi još prošle godine
zelen na godinu već ni jednoga lista iztjerati ne će. Ovomu
sjegurno ni kresanje pomoglo ne bi, a onaj ga prvi kako vidimo
ne treba


Uz to sam više nego osvjedočen, da će u najviše slučajeva
nastavša rana, makar gladka bila, unatoč tomu što će
kambium svoju učiniti, da joj rub obraste, pa sve da ju i
eterom kamenog uglja namažemo, ipak vremenom uplivom
vlage morati postati leglo i zametak Hjmenomiceta (Poljporus,
Trametes, Thelefora i t. d.) u obće gribova, koji će onda svoj
razstrojni posao preuzeti.


Za dokaz toga trebao bi i opet samo zaci u naše podravske
lugove — a bit će ovako sjegurno i drugdje — pa
će mo se na žalost i previše uvjeriti, što je nesretno kresanje
štetoeinaca od množine naših skupocienih hrasta načinilo. Sam
Bog ga pitaj, kako se je gore popeo? Na brzu ruku u strahu
pred lugarom — većinom po noći — zasjekao je ili zapilio
samo djelomično teški ogranak, koji se je težinom odciepio i
sobom odlupio od stabla i koru s drveta često na metar, dva
i više! Pa dok stručara s pogleda na njegove, tako osakaćene
miljenike srce boli, zazire i trgovac iz bojazni od kupa istih.
Pa unatoč svemu tomu pisac članka kao da odobrava taj
opaki posao štetočinca, ili mu se bar u toliko neprotivi, dok
ustaje proti ustanovam §. 4. priloga D.


Sad konačno uzmimo, da smo poslušali savjet g. pisca,


pa za nuždno našli i dali okresati krošnju naših suhovrstnih