DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1902 str. 40     <-- 40 -->        PDF

— 166 —


1. Namjera, da pomoću naseljenika, vičnih zemljoradnji, pokrene
ekonomski napredak kod bosanskog seljaka;
2. da bolje naseli slabo naseljene okruge, koji imaju mnogo ziratne
zemlje, koja ostaje neobradjena.
S početka je vlada doseljenike, koji su se na privatnim imanjima
naseljavali, samo podpomagala. — Ovo podpomaganje sastojalo se u
bezplatnom davanju gradje za podizanje stanova i ekonomskih staja; u
davanju pozajmice bez interesa iz zemaljskih sredstava, u davanju sjemenja
za usjev; u davanju od slučaja na slučaj novčanih podpora; i
najzad, u mogućem oslobodjavanju od poreza.


Na ovaj način postale su neke naseobine, koje su vrlo brzo počele
da napreduju. Medju njima najvažnije su Rudolfstal u okrugu Banjaluka,
Vindhorst u srezu Bosanska Gradiška i Franc-Josefsfeld u okrugu Bjeljina.


U naseobini Rudolfstal i Vindhorst su Sasi, Vestfalci, Holandjani
i Prusi, a u naseobini Franc-Josefsfeld nastanili su se potomci onih njemačkih
naseljenika, koji su se još pod vladom austrijskog cara Franje II.
naselili u bač-oodroškom okrugu i tamo osnovali naseobinu istoga imena.


Danas ove tri naseobine imaju zemljišta oko 3777 hektara, koje je
podeljeno na 487 porodica sa 2621 dušom.
Sa naseljavanjem državnog zemljišta odpočelo se po planu raditi
tek 1894. godine. Pravila za ovo naseljavanje bila su u glavnome ova:


Svaki onaj koji hoće da se naseli, mora da je dobroga vladanja
i da ima najmanje gotovog novca 600 forinata — računajući ovoliko za
svaku porodicu. Ovo bosanska vlada traži s toga, da ne bi morala pod-
pore davati i da bi sprečita useljavanje sirotinje i bezkućnika.


Naseljavanje se vrši, kao što pomenusmo, po ranije utvrdjenom
planu. Po tome planu sve je obilježeno u mjestu gdje se naseljavanje
vrši, pa čak je obilježen i prostor za crkvu, školu, opštinsku i sveštenikovu
kuću.


Svaki doseljenik dobije najmanje 12 hektara zemlje.
Za dobijeno zemljište naseljenik prve tri godine ne plaća ništa.
Od četvrte godine počevši moi´a plaćati 50 krajcara godišnje po hektaru.
Ovo ide u državnu blagajnu.
Ako naseljenik obradjuje dato mu zemljište pravilno, dobro i
marljivo, a osim toga vladanja je u svakome pogledu dobrog, ustupa
mu se zemljište u svojinu posije desetgodišnjeg uživanja, i to bez ikakve
naknade.
Potrebnu gradju za kuću i ekonomske staje dobija bezplatno iz
državnih šuma.
Druge pomoći naseljenici nemaju nikakve od strane vlade.