DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1902 str. 79 <-- 79 --> PDF |
— 117 — A što to znači kada pravoužitnici proredjuju, makar i pod nadzorom, ako stabla nisu markirana, ma da su kakovom bojom omazana — prepuštam razsudjivanju svim hrvatskim stružarima. Ne »markiranje tog sitniža«, — već obavljaju se kod nas prorede onako, kako se po temeljima znanosti obavljati imaju. Kamo li ljepšeg posla za šumara nego li raditi, da svojim umom pomogne, skoro bi rekao, prirodi u njenom djelovanju — da on svojim radom gospodari nad elementom, a da postigne svrhu. Nije to gubljenje vremena — tu je njegov rad, tu ga zove njegovo zvanje. Ne obazirući se na mastilo (kolomaz!) zečju capicu, buletara i tomu slično, čim je sve snabdjeven dotični članak, zaključujem^ ovaj moj odgovor, moleći gospodu šumare, da izvole uvjerenjem svojim stvarati sudove, načela i smjerove. Htjedoh ovime, da opravdam naše prorede, što mislim, da sam i učinio, neodustajuć od onog što napred rekoh, da ne mislim polemizovati, Henrik Beijria. Opazka uredničtva. Pitanje o najshodnijem načinu procjene u proredama dosta je važno, pa ćemo i mi o tom svoju reći, nu kako je ovaj broj lista već i onako daleko prekoračio propisani obseg, ne ćemo to sad učiniti, već tekar u budućem broju. Naši šumarski vježbenici. Prilike se u našem šumarstvu sve po malo mienjaju. Na same šumarske stručnjake stavljaju se u svakom pogledu sve veći zahtjevi. Još prije nedavnoga vremena većinom je bila dostatna za ustup u šumarsku službu naobrazba, stečena na kojem srednjem šumarskom učilištu; nuz akademičare primali su se i u državnu šumarsku upravnu službu absolventi srednjih učilišta. Medjutim stala je ponajprije uprava državnih šuma tražiti i primati u državnu službu samo abituriente šumarskih visokih škola, a od kako je kod nas izašao »zakon od 22. siečnja |
| ŠUMARSKI LIST 2/1902 str. 80 <-- 80 --> PDF |
— 118 — 1894. kojim se uredjuje šumarsko-tehnička služba kod političke uprave u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji« propisano je §. 6. ovoga zakona i opet kao uvjet za ustup u ovu šumarsku službu akademska naobrazba. Gotovo mogli bismo proreci, da nije daleko vrieme, kad će se i za stručnjake naših imovnih obćina u bivšoj Vojnoj Krajini tražiti isto, a ima većvećih vlastelinstva, koja su isto takove kandidate u prvom redu tražiti počela. Posljedica je toga, da u pravilu postaje danas pojedinac šumarskim vježbenikom u nešto starijoj dobi nego li prije. Uza sve to vrieme vježbenikovanja nije se ski´atilo, već pače više puta dosta znatno produljilo. Kad su sva mjesla popunjena, ne ograničuje se to vrieme samo na propisani bienium do položenja državnoga izpita za samostalno vodjenje šumarskoga gospodarstva, već traje eventualno i dalje, kod imovnih obćina dok bude prazno mjesto šumarskoga pristava, a kod političke uprave dok bude prazno mjesto kr. kot. šumara II. razreda. Dok je pojedinac vježbenikom, ne bi se on imao smatrati ni pravim činovnikom (gore spomenuti zakon to u §. 4. izrično veli, pak vježbenik i ne uživa plaću već »pripomoć«) a ni pravom radnom silom. Njegova je dužnost pripravljati se za budući činovnički rad, pa za pravo kad mine vrieme praktičnoga bieniuma, a on je i položio izpit za samostalno vodjenje šumskoga gospodarstva, te stekao svu traženu kvalifikaciju za pravo činovničko mjesto, imalo bi i njegovo vježbenikovanje prestati. Nu kad neima praznoga mjesta — kod pol. uprave kr. kot. šumara II. razreda, a kod imov. obćina šumar, pristava — ostaje on i nadalje vježbenik, a ipak mu se mogu povjeriti — jer se je izvježbao — svi poslovi činovnika, pak mu se i doista povjeravaju. Odgovaralo bi stoga pravednosti, da mu se nakon toga vremena, kad je polučio svu propisanu kvalifikaciju za pravoga činovnika, popravi položaj i beriva, kako se to danas doista kod uprave državnih šuma čini. Kod uprave državnih šuma imenuju se šumarski vježbenici obično odmah iza kako su propisani praktični bienium svršili i izpit |
| ŠUMARSKI LIST 2/1902 str. 81 <-- 81 --> PDF |
— 119 — za samostalno vodjeiije šumarskoga gospodarstva položili, »šumarskim kandidatima« u XI. plaćevnom razredu. Pošto se je kod nas naziv »šumarski pristav« — jer i kod imovnih obćina običajan — više uobičajio nego li naziv »šumarski kandidat« bilo bi sliodnije taj naziv i pridržati, pa sve vježbenike, koji su gore spomenutim uvjetima udovoljili, imenovati šumarskim pristavima. Izdatci u to ime ne bili veliki, naročito moglo bi se to lahko provesti kod imovnih obćina, i to tako, da se sva mjesta šumarskih vježbenika i šumarskih pristava — koja su danas razlučena — sistemiziraju kao mjesta; »šumarskog vježbenika odnosno šum. pristava«. Kad bi se ta mjesta ovako sistemizirala, mogao bi se lahko svaki vježbenik, koji je bienium svršio i državni izpit položio, odmah imenovati šumarskim pristavom, po gotovo ako još inače na podpuno zadovoljstvo svojih predpostavljenih službuje. Time bi se ambicija ovoga stručnoga osoblja znatno dići mogla. Kod političke uprave, priznajemo, ne bi se to tako lahko provesti moglo i to već stog razloga, što bi bio šumar, pristav odmah polag svojih službenih beriva izjednačen kr. kot. šumaru II. razreda. Nu mi držimo, da je sadanji položaj kr. kotar, šumara II. razreda, koji stoje u XI. činovnom razredu, takov, da će se on morati čim sredstva dozvole poboljšati i oni uvrstiti u X. činovni razred. Suvišno je dokazivati da je XI. činovni razred za stručnjake, koji nose naslov :?kr. kot. šumara«, i od kojih se sada u obće zakonom traži izključivo akademička naobrazba a gdje i onako kot šumari imovnih obćina i kr. šumari namješteni kod uprave državnih šuma stoje u X. činovnom razredu, neka anomalija, koja bi morala prestati O tom je već opetovano bilo govora u ovom našem listu i o tom smo svi jednog mnienja. Zagovarajue gornje preinake na korist naših vježbenika koje bezuvjetno pravednim, opravdanim, shodnim a i nuždnim držimo, nisu nam izbjegle potežkoće same provedbe. Znamo da |