DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1902 str. 68     <-- 68 -->        PDF

— 106 —


Uspomena iz prvih godina mojega praktičnoga


službovanja.


Godine 1848. nakon svršenih nauka u bivšoj šumarskoj
akademiji u Mariabrunu, budem dodieljen sa svojim kolegom
od c. kr. vojnog zapovjedničtva u Beču, kao bivši krajiški pitoraac
c. kr. dvorskom lovnom nadmeštru u bečkom Novom
Mjestu u praksu.


Prigogom moje prakse, bilo je jednog dana u početku
mjeseca rujna iste godine, kad sam iz lovišta išao jednim puteljkom
kroz kukuruzna polja kudi, opazih na istom puteljku
čovjeka oštrim korakom koracati misleći, valjda što je opazio
za sobom »jagera«. Podvostručim moj korak, da ga dostignem.
Možda će biti zvjerokradica, koji po poljima zamke i lovke na
zečeve i trčke meće. Cim sam ga dostigao upitah ga, što on
u to doba, a bijaše vee mraČak, po polju traži; valjda stavlja
zamke na divljač. On mi na to odvrati, da se tim ne bavi,
već da ide iz bližjeg sela kući. Upitah ga, tko je i čim se bavi ?
Reče mi, da je po svom zvanju krvnik, sad već u miru, i da
stanuje za sad u Novom Mjestu. U razgovoru upitah ga, zašto
je išao u mir, a još krepak´^ Odgovori, kad su krvničko mjesto
prenesli u Beč onda da su ga stavili u mir. — Blizu ulaza u
grad razstadoh se s njime.


Cim sam kući došao, pripoviedih našem starom »jagaru,«
koga smo zvali Venzličko, a taj nas je imao po lovištu voditi
i pokazivati, da sam se sastao sa bivšim krvnikom u kukuruzovnom
polju pred mraćak, misleći da taj čovjek zamke na
divljač stavlja, što sam mu i predbacivao. Na što mi jagar
Venzličko odvrati da ga drugi put pustim u miru. On ga
pozna dobro, a mnogo put mu na uslugu stoji, jer mu dokaže
zvjerokradice, koji po usjevima na divljač zamke meću i love,
a to mi »jageri« bez »spiona« nismo kadri sve doznati, — a on —
Venzličko — da će mene i moga kolegu s njime upoznati,
pak ćemo kod njega i vidjeti, što će nas možda i zanimati
kano: sprave za vješala, mačeve s kojima su odsudjenim glave
sjekli i t. d.