DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1901 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 589 — kras i tada su obći interesi zahtjevali, da se u pogledu očuvanja šuma nešto učini. To je izazvalo potrebu izdanja šumskoga zakona, koji je izišao god. 1891. Ovomu zakonu bila je glavna zadaća ograničavanje šuma i razČištenje pitanja o svojini šuma. U tu svrhu osnovane su posebne komisije, koje su svoj rad odpočele 1891. godine, a nastavile 1892. i 1893. Njihova zadaća bila je, da razčiste što je čije, a zatim da točno i što savjestnije ograniče državne šume, sa kojima bi se nakon toga odpočelo daljnje uredjenje. Da je to bio težak i mučan posao, biti će svakomu jasno, kad zna, da su pojedinci i obdine šume razkomadali i sebi prisvojili, i kad se zna, da narod svuda smatra šume za takovo dobro, koje si svatko prisvojiti može i raditi u njima što hode. Uz to se je slabo pazilo na izbor ljudi, koji su u te komisije uzimani, te se je nakon trogodišnjeg rada uvidilo, da su te komisije svoj posao vrlo slabo i površno izradile. Najveća greška bila je ta, što su komisije, sastavljene iz sedam lica, imale samo po trojicu članova postavljenih od državne vlasti, a četvoricu izabranih od strane naroda. Zna se, da je vedina radila onako, kako je to pojedincima u korist išlo, te je dato svakomu šta je želio, a državi je ostalo samo ono, što nitko nije htio, i zato je rad tih komisija poništen i kao bezvrjedan proglašen. Od to doba pa do godine 1898., ostale su šume i opet kao prije, naime da se nije znalo šta je čije. Godine 1898., proširen je i pooštren prvašnji zakon o šumama i po njemu se i dan danas gospodari. Po ovome najnovijem zakonu podieljene su sve šume u Srbiji na: a) državne; b) obdinske; c) seoske; d) manastirske; |