DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1901 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 601 —


stabla ne ima, a da mu vržka, čak u krošnju nije prevršena ;
pa na divno čudo, da u takovih sastojina ne ima
skoro niti jednog s u h a r a.


Doznao sam, a ne može niti sumnje biti (obzirom na ostale
sastojine), da su i takove sastojine bile suhovrhe, te im su
tečajem vremena suhe vršike posječene.


Pa šta se je poslie toga sa tako oštećenim stablima dogodilo
?


Za čudo obraslo nam je svako stablo na presečenoj površini
za kratko vrieme tolikim zelenim granjem, da mu se
niti gornji kraj deblovine viditi ne može, a što je najglavnije
prestalo je dalje se sušiti, a tako podpuno zeleno i danas živi,
— te dok u takovim prevršenim sastojinama nemamo suhareva,
suše nam se stabla neprestano u suhovrhira sastojinama.


Držim, da nam ovo nije nikako nova pojava, jer su i
praktični gospodari već odavna na isti način svoje voćnjake
njegovali; pa zar nas i danas uzorno voćarstvo ne uči, da
treba sve grane sa voćke uklonuti, i da se gornjim načinom
povoljan uzrast voća polučiti može. Pa i sama fiziologija nas
uči, da uslied tlaka korenja i kolanja vode u drvenini, sva
debla krepko rastućih stabala na prirezini ovlaže, te nove
izboje proizvadjaju.


Pa kad nam je poznat način kojim možemo viek našim
skupim hrastovima produžiti, zašto ih nebi od sušenja sačuvali
ili bar isto odgodili; tim više kad pozitivno znamo, da
im time nebi sušenje nikako pospješili.


U najgorjem pako slučaju nebi bar smjeli stroge zakonske


odredbe §. 4. priloga D. šum. zakona za ovaku vrst ošteći


vanja upotrebljivati, jer se prevršivanje suhovrhih stabala ne


može smatrati šumskom štetom, već upravo liekom.


Pokusi ovim načinom produžiti viek našim starim hra


stovim sastojinama da se ne suše, nebi nas baš nikakovih


znatnih žrtava stojalo; ali bi nam po svoj prilici donjeli bo


gato izkustvo, koje bi kašnje i znatnd) materijale koristi pribavilo.


44