DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1901 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 600 — Poznato nam je, da samo u gustom ili podpunom sklopu možemo čista i pravna stabla uzgojiti, pa je bezdvojbeno, da su oni izboji produkt najzadnjih godina, koji su se uplivom svjetla istom onda na deblu postrance razviti mogli, kad su im susjedna stabla, dovde kao zapreka, uklonjena. Imovne obdine primile su već od države dosta proredjene sastojine, a i posle toga usljed čestih izvala i vjetroloma, kao i prvobitnog načina podmirivanja svojih pravoužitnika, šume su nam se sve više i više proredjivale, pa su nam usljed toga stabla i obrasla. Kod tako obraslih stabala izgleda nam, da su sada doljne zelene grane na štetu krošnje počele jače asimilirati, pa da je tako krošnja, ostavši sa manje hraniva, počela se sušiti i napokon uginula. No baš sa istoga flzioložkog razloga nebi nam se debla dotičnih stabala smjela dalje sušiti; ne bi dakle bilo suhareva jer bi ga daljnji izboji, koji su kadri bili krošnju osušiti, mogli hraniti. Uz to imamo sastojina sa gustim sklopom, gde daklem ne može biti sumnje da bi uplivom svjetla suharevi postojali; ipak ih tamo faktično više imade, nego u riedko obraslim sastojinama. Ovde moramo ali primietiti, da je položaj takovih riedko obraštenih sastojina mnogo viši od onih podpunijeg sklopa, te da one nisu skoro nikako ili slabije poplavi izvržene. Iznašajuć dosada istaknute momente, ne možemo tvrditi, kao što je to već napred rečeno, da su to baš jedini i pravi uzroci sušenja naših hrastova, no namjera nam je o njima rieč povesti, nebi li možda prave uzroke saznati mogli. Sada pako pokušajmo predočiti način, kojim bi možda mogli sušenja naših hrastova preduprediti, pa i ako na neizvestno vrieme. Bar bi nastojali sačuvati ih za najbliža vriemena, kada če po svoj prilici još i veću vriednost imati. Za divno čudo da su nam u tom pogledu baš sami štetočinci, koji inače nikakove koristi šumskom gospodarstvu načine, put pokazali. Poznajem više hrastovih sastojina za koje se upravo može reći, da su devastirane; naročito što u njima skoro niti jednog |