DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1901 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 599 — Pa nije li tada moguće, da za vrieme još vrudih dana, transpiracijom izgubljenu vodu ne može tada korenje iz močvarnog i hladnog zemljišta nadoknaditi ? Eto to se je dogadjalo do danas pa tako biva i iz godine n godinu, pa zašto da time ne bi mogli protumačiti postanak naših suhovrhih sastojina, kad već i znamo da nam krošnja svakoga stabla najviše hlapi, a dnevno vode treba. Pa recimo da zbilja taj nerazmjer samo neznatno na život stabala upliviše, to ipak nije nevjerojatno, da konačno kroz čitav niz godina ne bi mogao sušenje prouzrokovati. Ovu sumnju protencira i sama okolnost što su nam suharevi u koritu bara najčešči, jer su tamo stojeći hrastovi i najslabijoj poplavi izvrženi. Daljnje pako sušenje naših suhovrhih hrastova do samih suhareva, pokazuje nam se, kako je već s početka spomenuto, kao povećavanje prvobitnog suhog vrha prema samom deblu, dok napokon i ovo ne ugine. Pri tome sušenju čisto nam izgleda, kao da se kolajuća voda i stanični sokovi, došavši do gornjeg suhog diela, gotovo zagriju, te dalnje sušenje onda prouzrokuju, dok se napokon i veći dio same krošnje ne osuši. Da se napokon i čitavo stablo osušiti mora, pojmljivo je, jer je dotično stablo dotle izgubilo najvažnije ustroje, koji su bili nuždni kako za samo povećavanje ustrojne tvari, tako i dalnji njegov život jer ostatak dolnjih grana premalen je, da asimilaciju tako obavljati može, kao što je to nuždno i kao što ju je čitava zelena krošnja vršila. Mučno je ipak tvrditi, da su one pojave pravi i jedini razlog sušenju naših hrastova, jer su nevidjene i nepristupne. Ne manje vjerojatno nam se čini, da bi i upliv svjetla mogao biti uzrokom naših suhovrhih sastojina. Opaziti nam je naime, da je deblovina mnogih stabala dapače u čitavih sastojina od krošnje dole otanjim granama obrasla, često u tolikoj mjeri, da je za vrieme vegetacije teško od lišća deblovinu i viditi. |