DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1901 str. 8     <-- 8 -->        PDF

— 522 —


Visina carine na drvo bila bi teoretski tada izpravno odmjerena,
kada se strano dzvo ne bi moglo prodavati u zemlji
uz nižu cienu, nego li domade drvo. To je dakako vrlo težko
postići, jer mjestne ciene drva suviše variraju. Na koncu konca
ustanovljuje se carina putem kompromisa. Nu i pri tom ne
odlučuje sam uvoz drva, već i ostalih proizvoda.


Ako se već strano drvo uvoziti mora, tad njemački šumari
zatjevaju, da bude carina na surovo drvo umjerena,
a na izradjeno drvo dovoljno visoka tako, da se izradba
drva predade njemačkoj industriji.


Dosadanji njemački cienik razlikuje dvie vrsti izradjenog
drva i to: otesano i rezano drvo. Uvoz otesanog drva
digao se je u razdoblju od g. 1886. do 1898. od 100 na 287
a rezano od 100 na 380, dočim je izvoz pao od 100 na 32
odnosno 67.


Ova činjenica nuždno zahtjeva, da se carina na izradjeno
drvo mora povisiti.


Pri tom bi se moralo držati na umu, da bi carina na izradjeno
drvo morala iznositi barem toliko, da odgovara carini
koja se plaća za surovinu, koja je prosječno nuždna za proizvodnju
izradjenog drva.


Kod toga ne bi se smio uvažiti samo odpadak drva
kod izradbe, kako je to učinjeno godine 1886. već i laglji
transport i veća vriednost izradjenog drva.


Izradjeno drvo osuši se brže, bude usljed toga laglje, a i
kod transporta zaprema manje mjesta.


Prema predhodno sakupljenim podatcima iznosi odpadak
34% kub. sadržaja, drvo postaje laglje za 33% surovine, a
prostor se može bolje izcrpiti za 77o. Vriednost pako drva kod
rezane čamovine jest 2V2 puta veća, nego li ona surovine.


Prema tomu morala bi iznositi carina na rezanu čamovinu
100 X 100 X 107 X 250


6 puta više nego na surovu


66 X 67 X 100 X 100
čamovinu.