DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11/1901 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 522 — Visina carine na drvo bila bi teoretski tada izpravno odmjerena, kada se strano dzvo ne bi moglo prodavati u zemlji uz nižu cienu, nego li domade drvo. To je dakako vrlo težko postići, jer mjestne ciene drva suviše variraju. Na koncu konca ustanovljuje se carina putem kompromisa. Nu i pri tom ne odlučuje sam uvoz drva, već i ostalih proizvoda. Ako se već strano drvo uvoziti mora, tad njemački šumari zatjevaju, da bude carina na surovo drvo umjerena, a na izradjeno drvo dovoljno visoka tako, da se izradba drva predade njemačkoj industriji. Dosadanji njemački cienik razlikuje dvie vrsti izradjenog drva i to: otesano i rezano drvo. Uvoz otesanog drva digao se je u razdoblju od g. 1886. do 1898. od 100 na 287 a rezano od 100 na 380, dočim je izvoz pao od 100 na 32 odnosno 67. Ova činjenica nuždno zahtjeva, da se carina na izradjeno drvo mora povisiti. Pri tom bi se moralo držati na umu, da bi carina na izradjeno drvo morala iznositi barem toliko, da odgovara carini koja se plaća za surovinu, koja je prosječno nuždna za proizvodnju izradjenog drva. Kod toga ne bi se smio uvažiti samo odpadak drva kod izradbe, kako je to učinjeno godine 1886. već i laglji transport i veća vriednost izradjenog drva. Izradjeno drvo osuši se brže, bude usljed toga laglje, a i kod transporta zaprema manje mjesta. Prema predhodno sakupljenim podatcima iznosi odpadak 34% kub. sadržaja, drvo postaje laglje za 33% surovine, a prostor se može bolje izcrpiti za 77o. Vriednost pako drva kod rezane čamovine jest 2V2 puta veća, nego li ona surovine. Prema tomu morala bi iznositi carina na rezanu čamovinu 100 X 100 X 107 X 250 6 puta više nego na surovu 66 X 67 X 100 X 100 čamovinu. |