DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1901 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 518 — Po upravnim zakonima njemačkoga carstva razumjeva se danas u Njemačkoj pod carinom samo ona vrst neizravnih poreza, što se moraju platiti, kada roba inozemnih država prelazi granicu njemačkog carinskog područja. Njemačko carstvo ima prema tomu samo uvozn u carinu. Provozna carina izključeua je u Njemačkoj načelno, dočim je poslednja izvozna carina, koja je postojala na krpe i ostale odpadke za produkciju papira, ukinuta još 1. listopada 1873. Znanost dieli carinu nadalje ufinancijalnu te u zaštitn u carinu. Prva ima da služi državi kao vrelo prihoda, dočim je drugoj poglavito ta svrha, da otežćanjem strane konkurencije zaštićuje domaću industriju. Prema ovoj razdiobi jest carina, što ju Njemačka ubire na uvoz drva, zaštitna carina. U Njemačkoj pobire se carina ili prema autonomno m cieniku ili se plača prema cieniku. koji je ustanovljen trgo vačkim ugovorima sa stranim državama. Carina se ubire ili po komadu ili po težini ili po vriednosti. Njemačka ubire carinu u glavnom po težini što je najpraktičnije, nu kod drv a može se carina platiti i po kubičnom sadržaju. Sadanji zakon o carini stupio je u sjevernoj Njemačkoj u kriepost 1. srpnja 1869. kao saveznički zakon (Bundesgesetz), a 1. siečnja 1870. u južnoj Njemačkoj kao zemaljski zakon. Carinski cienik temelji se na ustanovama državnog zakona od 15. srpnja 1879 , koji je uslied nastupivsih promiena u novoj stilizaciji 22. svibnja 1885. objelodanjen. Sada u krieposti stojeći trgovački ugovori sklopljeni su 6. prosinca 1891. izmedju Njemačke i Austro-Ugarske, Italije i Belgije, a 10. prosinca 1891. izmedju Njemačke i Švicarske. Carina na drvo, koje se uvozi iz spomenutih država u Njemačku, plaća se prema cieniku, koji je uglavljen trgovačkim ugovorima. Od plaćanja carine izuzeti su u stanovitim slučajevima samo stanovnici iz pograničnih kotara. Visinu carine, koja se sada na drvo plaća, navesti ćemo dalje u razpravi samoj. |