DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1901 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 549 — šumskog zemljišta, ne bi umanjio broj divljači, a po tomkoristi, koje im je lov donašao. To stanje trajalo je do konca srednjeg vieka, pa možemo uztvrditi, da je tada vladalo načelo, slobodnog krčenja a zabrana krčenja bila je samo iznimka. Kada se je u šumskim zakonima počeo uvreživati danas vladajudi princip o potrajnosti šuma i šumskog zemljišta, — tada su zakoni na temelju tog principa usvojili načelo, da kao pravilo valja smatrati zabranu krčenja, a samo krčenje je iznimka. Potonje načelo usvojeno je gotovo u svim modernim zakonima. S´ obzirom na samu ovlast krčenja mogli bi se moderni šumski zakoni lučiti u tri kategorije. I. U prvu kategoriju spadaju zakoni, koji propisuju stanovite preduvjete, koji valja da obstaje, da oblast uzmogne izdati dozvolu krčenja. Ti uvjeti obaziru se na obseg šumskog zemljišta, koji bi se imalo krčiti, na gospodarske prilike šumovlastnika, na način šumskog gospodarenja, na sastojinu i položaj šumskog tla, na okolnost, da li u okolici imade dovoljno šuma za pokriće drvne potrebe žiteljstva, da li de kašnje biti od gospodarske koristi za molitelja i t. d. Primjerice napomenuti ćemo njekoliko zakona ove vrsti. Članak 35. šumskog zakona za kraljevinu Bavarsk u od 28./3. 1852. odredjuje: Posvemašnje ili djelomično krčenje dozvoljeno je: a) ako je odnosno šumsko zemljište nedvojbeno prikladno za bolje gospodarsko upotrebljenje, a ponajače za oranicu, livadu, vrt ili vinograd; b) ako nije nuždno, da šuma ostaje radi zaštite proti elementarnim nepogodama; i c) ako šumski ovlaštenici pristanu na krčenje. Članak 803. rusko g šumskog zakona od 4. travnja 1888 dozvoljava krčenje šumskog tla, koje nije zaštitna šuma ili zabrana u sliedećim slučajevima : |