DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 81     <-- 81 -->        PDF

— 515 —


članka skroz nepoznato. Dvojim takodjer, da li je g. pisac, pišući
gornju svoju tvrdnju, da spojiv akademiju s universom nisu prištednje na
novcu ni spomena vriedne, pokušao da izračuna, što bi samostalna šumarska
visoka škola stojala.


Zar ne bi morala takova visoka škola imati svoju posebnu rektorsku
ili direktorsku kancelariju, posebnu knjižnicu, knjižničara i druga knjižničko
osoblje, još neke laboratorije, još veći broj nastavnih sila, prostorija
i t. d. Dakle jednom riečju silan i skup aparat. A za koga? Za
kojih 30—40 slušača, a možda i manje. Bi li to bilo u kakovom razmjeru
sa troškovima? Zar su dakle današnje prištednje doista „jedva
spomena vriedne" ? Na sve to g. pisac sjegurno mislio nije ; da je to
bolje promislio, ne bi tako pisao.


Konačno veli g. pisac, da nije jedina mana (naime spoja šum. akademije
s universom) ta, „što se sveučilištni profesori sile k neznanstvenim
(!) predavanjima, već da je još i ta velika mana toga, što se vrlo sposobni
srednoškolski profesori, koji su se ´kao vrstni pedagozi iztaknuli,
u profesorski status sveučilišinih profesora potiskuju (hinaufgeschraubt
vverden), gdje se ne mogu častno uzdržati ni napredovati. Da se na tlu,
za koje njihove sile ne dostaju, uzdrže, plagira se, a tim se ne samo
krnji ugled vrieđnog srednjoškolskoga profesora, već se krnji i ugled profesorskog
zbora sveučilišta odnosno akademije, koja je plagijat publicirala".


Ova je zadnja tvrdnja g. pisca prava uvreda za sve sređnoškolske
profesore u obće, naročito one, koji su sa srednje škole na sveučilište
došli. G. pisac kao da drži, da neki nepremostiv jaz dieli sređnoškolske
profesore od .sveučilištnih. Nazora može biti u tom pogledu raznih, ipak
nam je poznato, daje drugdje a i kod nas više vrstn^h srednoškolskih profesora
zasjelo profesorske stolice na universi. te da baš neki od ovih spadaju
medja najuglednije medju svojimi drugovi. Sto se pako plagiatstva
tiče, i đa bi ga bio jedan od bivših srednjeskolskih profesora počinio, ne bi
se na toni osvrtali, da nije i ovo htio g. pisac prot i šumarskoj akademiji
izrabiti, jer neka se za svoje griehe, ako ih ima, sam svaki pere, prem to sa
samom šumarskom akademijom ipak u nikakovo j svezi stojati ne
može. čemu da se iznaša nešta, što nije u kausalnoj svezi s predmetom


o kojem se piše; a je li bi u obće i pravo bilo da se možda po jednom
dielu cielina prosudjuje?
Zaključujuć ovo naše pisanje, ponovno naglašujemo ono, što smo
već u zadnjem broju našega lista odgovarajuć „Obzorovom" člankopiscu
kazali: više objektivnosti, više spreme, više dobrohotnosti želimo našim
kritičarima domaćih naših institucija a više opreznosti našim listovima,
koji kao da mnogo negledaju što im se šalje, već štampaju i ono, što
bi našoj narodnoj stvari više škoditi nego koristiti moglo.