DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 81 <-- 81 --> PDF |
— 515 — članka skroz nepoznato. Dvojim takodjer, da li je g. pisac, pišući gornju svoju tvrdnju, da spojiv akademiju s universom nisu prištednje na novcu ni spomena vriedne, pokušao da izračuna, što bi samostalna šumarska visoka škola stojala. Zar ne bi morala takova visoka škola imati svoju posebnu rektorsku ili direktorsku kancelariju, posebnu knjižnicu, knjižničara i druga knjižničko osoblje, još neke laboratorije, još veći broj nastavnih sila, prostorija i t. d. Dakle jednom riečju silan i skup aparat. A za koga? Za kojih 30—40 slušača, a možda i manje. Bi li to bilo u kakovom razmjeru sa troškovima? Zar su dakle današnje prištednje doista „jedva spomena vriedne" ? Na sve to g. pisac sjegurno mislio nije ; da je to bolje promislio, ne bi tako pisao. Konačno veli g. pisac, da nije jedina mana (naime spoja šum. akademije s universom) ta, „što se sveučilištni profesori sile k neznanstvenim (!) predavanjima, već da je još i ta velika mana toga, što se vrlo sposobni srednoškolski profesori, koji su se ´kao vrstni pedagozi iztaknuli, u profesorski status sveučilišinih profesora potiskuju (hinaufgeschraubt vverden), gdje se ne mogu častno uzdržati ni napredovati. Da se na tlu, za koje njihove sile ne dostaju, uzdrže, plagira se, a tim se ne samo krnji ugled vrieđnog srednjoškolskoga profesora, već se krnji i ugled profesorskog zbora sveučilišta odnosno akademije, koja je plagijat publicirala". Ova je zadnja tvrdnja g. pisca prava uvreda za sve sređnoškolske profesore u obće, naročito one, koji su sa srednje škole na sveučilište došli. G. pisac kao da drži, da neki nepremostiv jaz dieli sređnoškolske profesore od .sveučilištnih. Nazora može biti u tom pogledu raznih, ipak nam je poznato, daje drugdje a i kod nas više vrstn^h srednoškolskih profesora zasjelo profesorske stolice na universi. te da baš neki od ovih spadaju medja najuglednije medju svojimi drugovi. Sto se pako plagiatstva tiče, i đa bi ga bio jedan od bivših srednjeskolskih profesora počinio, ne bi se na toni osvrtali, da nije i ovo htio g. pisac prot i šumarskoj akademiji izrabiti, jer neka se za svoje griehe, ako ih ima, sam svaki pere, prem to sa samom šumarskom akademijom ipak u nikakovo j svezi stojati ne može. čemu da se iznaša nešta, što nije u kausalnoj svezi s predmetom o kojem se piše; a je li bi u obće i pravo bilo da se možda po jednom dielu cielina prosudjuje? Zaključujuć ovo naše pisanje, ponovno naglašujemo ono, što smo već u zadnjem broju našega lista odgovarajuć „Obzorovom" člankopiscu kazali: više objektivnosti, više spreme, više dobrohotnosti želimo našim kritičarima domaćih naših institucija a više opreznosti našim listovima, koji kao da mnogo negledaju što im se šalje, već štampaju i ono, što bi našoj narodnoj stvari više škoditi nego koristiti moglo. |