DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 78 <-- 78 --> PDF |
— 512 — Odgovor. Za putovanja označena normativnom naredbom kr. zemalj. vlade odjela za unutar, poslove od 16. srpnja 1892. br. 10075 pripadaju šumarskim vježbenikom i pristavom samo paušalirane dnevnice ustanovljene naredbom od 14. rujna 1891. broj 12219., a ne stegnute, pošto isti vrše službu samo u obsegu šumarije, kojoj su dodieljeni. Stegnute dnevnice uživaju samo činovnici i šum. vježbenici gospodarstvenog ureda, jer vrše službu u teritoriju ciele imovne obeine, a ne samo šumarije. Različite viesti. štete od vilira kod im. obćine brodske. Dne 3. VII. 1901. oko 4 sata po podne nanio je ciklon omašnu štetu u srezu Jelasu brodske imovne obdine u okružju IV. i V., jer je polomio 35 stabala (50—80 cm. promjera) izčupav nekoje sa žiljem iz zemlje, a nekoje samo po sredini prelomio. Šteta je procienjena na 57*76 m´ gradje i 70 40 p. m. ogrieva u vrieđnosti 1032-14 K. Štete od gubara. Gubarova gusjenica pojavila se je ove godine samo u jednom srezu brodske imovne obdine, i to u Trsteniku okružje I. II. i III u površini od 1934 19 jut. Sedmogodišnja sastojioa od II. distr sasma je obrstita, te baš ni jedna vrst đrveda nije pošteđjena, dok su II. i III. distr. samo vedim dielom obršteni. J. Pošumljenje pjeskulja u Ug:arskoj. Spomenuli smo ved u našem listu, da se u susjednoj Ugarskoj vrlo mnogo čini, da se tamošnje prostrane pjeskulje živoga pieska pošume. „Pester Llojđ" javlja, da se je na državnom imanju Deliblat po nalogu Preuzv. gosp. ministra za poljodjelstvo I. pl. Daranj´a ved prije dvie godine počelo pošumljenjem ogromne do 7000 rali zapremajude pjeskulje spadajnće spomenutom vlastelinstvu (Čitavo ovo državno vlastelinstvo zaprema površinu od 51000 kat. rali). Od spomenutih 7000 rali već je u ove dvie godine do % vezano i pošumljeno a upotriebljeni su za to ključidi bagrema ili akacije. Poznato je, da kod nas u Podravini, naročito u području gjurgjevačke imovne obdine ima znatnih površina živoga pieska, pa da se na pošumljenju tih pjeskulja već radi. Drago bi nam bilo da nas koji od prijatelja izvjesti, što je u tom pogleda zadnje vrieme učinjeno. Ponovno pako naglasujemo, da bi dobro bilo, da se baš iz područja spomenute imovne obdine izašalje koji od tamošnjih šumarskih stručnjaka, da u Ugarskoj ta pošumljenja prouči. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 79 <-- 79 --> PDF |
— 513 -- Gtg. članOTOm na znanje. Zaključkom lista otegnuli smo navlas više dana da možemo priobditi sve ono što se na ovogodišnju družtvenu glavnu skupštinu odnosi. Nu jer će se odborska sjednica tekar za više dana držati, ne možemo odpremom lista dalje ´čekati, već će se gg. članovi inim shodnim načinom ubaviestiti o svem što se odnosi na o g. glavnu skupštinu. Uredničtvo. Na pisanje „Agramer Tagblatta" o našoj kr. šumarskoj akademiji. U br. 169 dnevnika „Agramer Tagblatt" od 25. srpnja o. g. pisano je u članku pod naslovom „Eine vergessene Schule" o ženskom liceju u Zagrebu, ali je tom zgodom spomenuta i naša zagrebačka kr. šumarska akademija i to tako, da je rečeno, da je ista „prikrpina i balast" naše zagrebačke universe. Dva dana iza toga naime 27. srpnja donio je isti zagrebački dnevnik a pod istim naslovom odgovor ili bolje neki izpravak na prvi članak iz pera nekoga pisca, koji se nije podpisao. Na puku frazu nabačenu u prvom članku o kr. šumarskoj akademiji da je ona „prikrpina i balast" universe ne ćemo ni reflektirati; prvo s razloga, jer smo o tom već u zadnjem broju našega lista člankopiscu „Obzora" nuždno spomenuli, drugo s toga, što to pisanje — kako iz drugog članka razabrasmo — potiče od neke „dame". Da još „krasni spol" do danas šumarstvo nigdje ne uči, pa da s toga ni u tančine šumarske nastave upućen nije, niti ga to interesovati može, razumljivo je, pa nabačenu frazu ne smatramo kakovom ozbiljnom kritikom, niti se dalje na nju ne osvrćemo. Nu nuždnim držimo odgovoriti na drugi članak, koji je našoj šumarskoj akademiji posvetio više rieči, tim više, što potiče kako uredničtvo naglašuje, iz stručnih (nastavnih) krugova. Anonimni pisac drugoga članka ponajprije poriče, da je zagrebačka kr. šumarska akademija i njezino ustrojstvo čedo bivšeg šefa naše nastave presv. g. Kršnjavoga. To mi potvrdjujemo. G. pisac]nadalje spominje, da doista spoj visoke šumarske škole sa sveučilištem nije sretna kombinacija, pa navadja odma i više razloga, da svoju tvrdnju podkriepi. Ponajprije veli: „dotacija sveučilištne biblioteke i onako nije dostatna, a sad neka se od iste još i ovaj novi zavod naučnimi stređstvi obskrbljuje". Ne ćemo tražiti dlaku u jajetu, pa tvrJiti, da je g. pisac pod „naučnimi sredstvi„ mislio druge izdatke nego za knjige i časopise, koje biblioteka naročito zbog šumarske akademije nabavljati mora — prem kako se je g. pisac neshodno izrazio, moglo bi se možda misliti i na ina naučna sredstva, koja bi se tobož iz dotacije za sveučilištnu biblioteku nabavljati morala — nu ta tvrdnja ne stoji. Za svrhe akademije dobila je sveučilištna biblioteka posebn u dotaciju i to odmah već prošle godine 1000 K. Od svo;e obične dotacije nije sveučilištna biblioteka niti do sele ništa izdala u svrhe akademije, niti će u buduće izdati. Evo koliko vriedi već prvi |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 80 <-- 80 --> PDF |
— 514 — atgumenat g. pisca. Drugi je argumenat g p isca; jida sveucilistni prO" fes>ri prirodaih nauka moraju na šumar^knj školi (!) konkurirati sa sređnjoškolskimi profesori, pak takorekud uz stručne učitelje biti neka vrsta pomoćnih učitelja". Dalje veli „ovako se sveucilistni učitelji otudjuju svojem pravom zvanju strogo znanstvenoga rada i prisiljeni su na neko podredjeno (!) djelovanje". To je i opet baš krasan argumenat! Srednoškolski profesori preuzeli su ono što sveucilistni profesori ne mogoše ili ne htjedoše preuzeti. Pa tko bi to drugi preuzeo; je li to kakovo zlo ? Tvrdnja pako, da su i jedni i drugi samo neka vrsta pomodnih učitelja nuz stručne učitelje, najblaže rečeno, čudna je. Zar je u obee na kojoj školi, naročito visokoj školi, mo(4 dieliti nastavnike u glavne i pomoćne. To je mogude samo glede pojedinih disciplina kazati, jer sve i u svakoj struci jednako važne nisu. Ta to baš sama sveučilišta najbolje dokazuju, gdje ima jedan profesor u svom kolegiju upisano po vise stotina slušača a drugi tek nekolicinu. Može li se potonji profesor smatrati stoga samo nekim pomoćnim učiteljem a prvi glavnim? Što se pako tvrdnje tiče, da se sveucilistni profesori predavanjem na šumarskom tečaju otudjuju pravom svojem znanstvenom radu i osudjuju na neko podredjeno djelovanje ne stoji; pače protivno vriedi. Oni se baS tim povodom više puta još i vedom voljom upuštaju u pojedine partije svoje znanosti, te ju obradjnju detaljnije. To vriedi naročito za botaniku i zoologiju. 0 pod- ređjenom nekom djelovanju ne ima dakle ni govora, a moramo se proti tomu ograditi da se manje „znanstvenim" predavanjima mogu zadovoljiti slušači šumarstva nego li ini sveucilistni slušači, gdje se i od jednih i od drugih izpit zrelosti traži. Baš radi toga, da se naravoslovne discipline upravo „znanstveno" predaju, jedan je od razloga, da se sve više napuštaju samostalne akademije a šumarska nastava prenosi sa isolovanih akademija na sveučilišta. Dalje veli g. pisac: „prištednje polučene jedinstvenom upravom šumarske akademije i sveučilišta nisu ni spomena vriedne i ne stoje u nikakovom razmjeru sa znanstvenom (!) manom nastalom uslied spoja šumarske akademije s universom". Iz ovoga se vidi, da g. pisac nije upućen u proračune samostalnih šumarskih visokih škola. Kad bi bio, sjegurno toga tvrdio ne bi. Hode li samostalne akademije biti doista valjane, one su vrlo skupe, gotovo kao manje universe, pa i to je upravo jedan od važnih razloga, da se samostalne akademije napuštaju i šumarska nastava prenosi na universe ili politehnike. Naročito za manje zemlje to je jedan od vrlo važnih razloga. Možda još najviše stoga razloga pošto se je tim putem još prije kojih 70 godina u Hessenskoj, a kasnije u Badenskoj, Wurttemberžkoj i drugdje. To sve kao da je, ne samo onoj gospodji koja je napisala prvi članak, ved i g. piscu drugoga |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 81 <-- 81 --> PDF |
— 515 — članka skroz nepoznato. Dvojim takodjer, da li je g. pisac, pišući gornju svoju tvrdnju, da spojiv akademiju s universom nisu prištednje na novcu ni spomena vriedne, pokušao da izračuna, što bi samostalna šumarska visoka škola stojala. Zar ne bi morala takova visoka škola imati svoju posebnu rektorsku ili direktorsku kancelariju, posebnu knjižnicu, knjižničara i druga knjižničko osoblje, još neke laboratorije, još veći broj nastavnih sila, prostorija i t. d. Dakle jednom riečju silan i skup aparat. A za koga? Za kojih 30—40 slušača, a možda i manje. Bi li to bilo u kakovom razmjeru sa troškovima? Zar su dakle današnje prištednje doista „jedva spomena vriedne" ? Na sve to g. pisac sjegurno mislio nije ; da je to bolje promislio, ne bi tako pisao. Konačno veli g. pisac, da nije jedina mana (naime spoja šum. akademije s universom) ta, „što se sveučilištni profesori sile k neznanstvenim (!) predavanjima, već da je još i ta velika mana toga, što se vrlo sposobni srednoškolski profesori, koji su se ´kao vrstni pedagozi iztaknuli, u profesorski status sveučilišinih profesora potiskuju (hinaufgeschraubt vverden), gdje se ne mogu častno uzdržati ni napredovati. Da se na tlu, za koje njihove sile ne dostaju, uzdrže, plagira se, a tim se ne samo krnji ugled vrieđnog srednjoškolskoga profesora, već se krnji i ugled profesorskog zbora sveučilišta odnosno akademije, koja je plagijat publicirala". Ova je zadnja tvrdnja g. pisca prava uvreda za sve sređnoškolske profesore u obće, naročito one, koji su sa srednje škole na sveučilište došli. G. pisac kao da drži, da neki nepremostiv jaz dieli sređnoškolske profesore od .sveučilištnih. Nazora može biti u tom pogledu raznih, ipak nam je poznato, daje drugdje a i kod nas više vrstn^h srednoškolskih profesora zasjelo profesorske stolice na universi. te da baš neki od ovih spadaju medja najuglednije medju svojimi drugovi. Sto se pako plagiatstva tiče, i đa bi ga bio jedan od bivših srednjeskolskih profesora počinio, ne bi se na toni osvrtali, da nije i ovo htio g. pisac prot i šumarskoj akademiji izrabiti, jer neka se za svoje griehe, ako ih ima, sam svaki pere, prem to sa samom šumarskom akademijom ipak u nikakovo j svezi stojati ne može. čemu da se iznaša nešta, što nije u kausalnoj svezi s predmetom o kojem se piše; a je li bi u obće i pravo bilo da se možda po jednom dielu cielina prosudjuje? Zaključujuć ovo naše pisanje, ponovno naglašujemo ono, što smo već u zadnjem broju našega lista odgovarajuć „Obzorovom" člankopiscu kazali: više objektivnosti, više spreme, više dobrohotnosti želimo našim kritičarima domaćih naših institucija a više opreznosti našim listovima, koji kao da mnogo negledaju što im se šalje, već štampaju i ono, što bi našoj narodnoj stvari više škoditi nego koristiti moglo. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 82 <-- 82 --> PDF |
— 516 — Osjeguranje mlroTina državnih radnika u Rusiji. Nedavno đonesoše ruske novine najnoviju odredbu ruskoga cara, kojom se osjegurava radnicima svih državnih poduzeća u Kusiji mirovina. Ovime učinjen je velik korak k poboljšanju odnošaja radničkoga stališa u Rusiji, koji ne de valjda ostati bez dojma ni po evropski zapad. Upis slušača u kr. šumarsku akademiju zagrebačku prislonjenu uz mudroslovni fakultet kr. sveučilišta počinje kao i upis ostalih slušača kr. sveučilišta početkom mjeseca oktobra, a traje do 14. istoga mjeseca, Za redovite slušače vriede iste ustanove, koje i za slušače universe. Kao redoviti slušač može biti upisan samo onaj, koji se izkaže svjedočbom zrelosti više gimnazije, realne gimnazije ili više realke. Glede izvanrednih slušača i opet su mjerodavne iste ustanove, koje vriede za sveučilište. Sve to spominjemo naročito s toga, što češće dolaze u tom pogledu upiti iz susjednih zemlja. Hvalevriedan pokret kojemu je svrha da se hrvatskom jeziku na fflastitom ognjištu osjegura rodjeno pravo, neka ne stane ni pred vrati našeg domaćeg privatnog šumarstva, koje se još danas često prekomjerno — i gdje ne treba — služi njemačkimi tiskanicami, štampiljami i tomu sličnim. Prave naše hrvatske privatne šumske uprave imaju često svoje žigove i štampilje samo njemački, kao n. pr. Porstamt x, Forstamt y i t. d. To mora prestati, jer ako i nismo šoviniste, ipak ne smijemo svoj jezik sami potiskavati u kut. Neka dakle i naša gg. privatni šumarski činovnici koliko mogu nastoje, da bude na svim štampiljama i žigovima i hrvatski jezik došao do svojega prava. Ugledajmo se u tom pogledu u našu braću Mngjare, kod kojih su takodjer negda iste prilike vladale, kakove na tom polju vladaju kod nas još i danas. ^"´""-"" Natječaj. U području kr. nađšumarskoga ureda u Vinkovcima imadu se popuniti tri lugarska mjesta trećega razreda, sa sistemiziranimi berivi. Natjecatelji za ta mjesta imadu se izkazati. da su: 1. neporočnoga vladanja; 2. prevalili 24. godinu života; 3. dobrim uspjehom položili lugarski izpit; 4. vješti službenom jeziku u slovu i pismu i 5. da uz podpunu duševnu i tjelesnu snagu bezpogriešno govore, vide i čuju. Gornjima izpravama obložene i vlastoručno napisane molbenice imadu se najkasnije do 15. rujna t. g. kr. nadšumarskom uredu u Vinkovcima predložiti. Kr. nađšumarski ured. u Vinkovcima, dne 27. kolovoza 1901. "UređjujeIvan Partaš,prof. šum. akademije u Zagrebu. Tiskara C. Albrecht (J. Wittasek). |