DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 59 <-- 59 --> PDF |
— 493 — adjutum od 1200 K.) nu glede putnog paušala mora se koja reći, jer je taj sa 200 K. odmjeren. Uzme li se još i skupoda njekih krajeva (Gorski kotar, Primorje) u pogledu podvoza i ine obskrbe u obzir, lahko je stvoriti zaključak, da se za tih 200 Kruna na nikoj način kroz pol godine kod raznih vanjskih radnja biti ne može. Svota od kojih 30 K. mjesečno ne može nikako dostojati. Znatno povišeni putni paušal bio bi najpače jamstvo za oživotvorenje zaključaka izpitnog povjerenstva, a taj teret ne bi bio uzaludan, jer bi se uzgojili doista valjani izkusni šumari. U rukuh je pako mjerodavnih faktora, da se u tom obziru nuždne reforme doista provedu. Dao Bog! 0 nedostatnoj proizvodnji porabnog drva na zemlji. (K´ predavanju šum. nadzornika Melarda na Parižkoj šumarskoj skupštini a sa obzirom na austrijske alpe napisao Roman Stummer). Preveo S. Milutiuović. Posve i u pravom smislu rieči internacionalno predavanje držao je Melard na šum. kongresu u Parizu: »o nedostatnoj proizvodnji porabnog drveta na zemlji«. On je naime predočio kako je sve do skorog vremena potražba gradjevnog drva samo lokalna bila, dočim je danas pored modernih saobraćajnih sredstava eksploatacija skora neograničena, te kako je sasvim nenormalno poskočila potreba na gradjevnom drvu usljed ogromnog napredka u industriji, tako, da se danas pitanje o porabnom drvu najbolje može predstaviti kada se kaže: »Fotrošba gradjevnog drva nadraašuje već sada normalnu proizvodnju, te ce se moći podmiriti samo još devastacijom šumah, a neće još ni dugo više potrajati, pa će se i zalihe nagomilane iz predjašnjeg vremena potrošiti, i nastati će obće osjetljiva oskudica na porabnom drvu«. Pošto žalibože nemara pri ruci cielog originalnog predavanja Melardovog, a niti mogu do njega doći, morat ću se |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 60 <-- 60 --> PDF |
— 494 — toga radi držati samo hvalevriednoga članka u broju 925 uvaženog našeg lista: »Oestereichische Forst-und Jagd-Zeitung« u kome sa veseljem čitamo, da Austrija i ako je obdenito konservativna u svome šumskom gospodarenju ipak ponajbolju robu na tržište donaša. Pa kao što pisac rečenoga članka o Parižkom šumarskom kongresu razvija svoje nazore, pa na završetku kaže, da je od preke potrebe neumorno se brinuti za uzdržavanje šumskog imetka, te da bi vrlo koristno bilo kada bi se na kongresu stvoreni zaključci i u djelo priveli, tako i tome dosljedna svradam i ja pozornost na naše šumom bogate austrijske alpe. Predeo ovih austrijskih Alpa protežudi se u obliku širokog pojasa od jugozapadne strane države pa sve do unutar zemlje ugarske, osobito je prikladan za šumu a naročito za šumu četinjavog drveća, koje baš pruža najbogatiji postotak porabnog drveta. I premda im je najviša oblast pokrivena večitim sniegom i ledom, to vidimo ipak gdje se u dosta visokih i studenih položajih, a tik na granici lednjaka, pojavljuje crni bor, kao najviše sižuda četinjača, a njemu se po redu pridružuju smreka, jela i obični bor, kao najviše sižuda četinjača sačinjavajući sastojine. Još u najstarije vrieme, kada je potrošba drva samo lokalna bila, čuvali su ljudi šume, cieneei blagodati ^što ih one u obće a gororite navlastito čovjeku pružaju kako u gospodarstvenom tako i zdravstvenom pogledu, pa su i same vlasti s punim pravom posvećivale veliku pažnju šumama već tada; a kako li je tek danas poskočila vriednost njihova biti će nam jasno, kada sravnimo prijašnju sa danas u izgledu stojećem skoro neprocjenjivom vriednošču drva. Na misaonom šumaru je dakle, da ove čisto prirodne šum. sastojine uzgaja, te ih kao narodna dobra njeguje i pomnožava, a time će postati i nacionalnim ekonom, kojemu je baš zadaćom narodna dobra ne samo uzdržavati nego i povećavati, a zato mu se osobito povoljna prilika pruža i opet u samoj šumi kao dobru, u koje se doduše često puta mora najprije investirati, ali se zato ipak i ako lagano a ono barem stalno i sigurno umnoža. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 61 <-- 61 --> PDF |
- 495 — Za kojih 50 godina — veli Melard — nastati će obća vrlo osjetljiva oskudica na porabnom drvu, a do kakve li će nečuvene visine tek tada poskočiti ciene istoga! Mi trebamo sada skoro 100 godina da nam šuma, a naročito ona u visokom gorju, ma i slabo porabno drvo pruži, a imamo medjutim na razpoloženju samo polovicu toga vremena. Zato ne treba ništa više propuštati, nego naprotiv nadoknaditi što se je zanemarilo. Mnoge površine su ogoljele usljed loših gospodarstvenih prilika gorskoga pučanstva i nerazmjerne potražbe za drvom i to naročito za slabijim sortimentima, te su sada unatoč svih liepih predloga o pošumljenju pusti pašnjaci, obrasli šikarom i grmljem a mjestimice se nalaze i bezvrieina prezrela stabla kao i nerazvijeni i zakršljali izdanci od breze i drugo kojekakvo čbunje. Pa stoga treba nastojati da se ovakove podivljale sječine opet pošume, što će naravno u visokih gorskih krajevih često puta dosta mučno biti radi loših stojbinskih odnošaja i mnogo tražene paše. A isto tako bi trebalo da se sastojine, koje su bolestne i raznim gribovima zaražene, kao i one sa zakržljalim listačama, posjeku i odmah iznova valjano pošume. Ovolika u hatar uzdržavanja već postojećeg šumarskog imetka a bez obzira na to u čijem se rukama nalazi t. j . da li je taj imetak vlastničtvo veleposjednika, države ili malog posjednika. No osim samog uzdržavanja, dužnost je šumara, kako je napred već spomenuto, umnažati šumu gdje je to ikako moguće. Ja sam već u jednom mom prijašnjem članku zagovarao takovo umnažanje suma i iznovično pošumljivanje i to na zemljištu sada za poljsku privredu upotrebljenom, a više iz obzira na potrebu gradjevnog drveta nego na ine probitke štono nam ih šume kao indirektnu korist pružaju. Jer ako se zapitamo, da li u velegorju imade zemljišta, koje bi se moglo poljskom gospodarstvu — a bez da ga time oštetimo — oduzeti, dobiti ćemo uvjek positivan odgovor. Pošto vidimo da obseg takovog zemljišta raste sa savremenim našim kulturnim životom, kome su posljedicom mnogo veće potrebe čovječanstva a uslied |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 62 <-- 62 --> PDF |
— 496 — toga izmedju ostalog i nerazmjerno velike radničke nadnice, — što je sve uzrokom da se mnoga nešto više ležeća i oda- Ijenija poljska dobra, ne mogu rationalno obradjivati i uobće valjano upravljati, jer dohodci nisu kadri da pokriju postojeće velike izdatke oko obradjivanja, te prema tome ne namiruju ni ved inače veliku potrebu vlastnikovu. A osim toga imade i takovih, poljskih dobara, koja se usljed raznih okolnostih ne mogu preko ciele godine obradjivali, nego se obradjuju samo kroz neko izvjestno vrieme u godini ili se pretvaraju u planinske pašnjake, ako samo zato uvjeti položaja i dobre paše postoje, što je još najpovoljnije, jer bi se inače, nemogavši često puta usljed djelomičnog obradjivanja podmiriti upravne troškove, sve vise zanemarivala, te bi se na koncu izvrgla iz kukavne i loše pašnjake. Ovakova su zemljišta baš ona prava koja bi se bez ikakove brige mogla i trebala šumskoj kulturi privesti, te bi u prvom redu bila država na to pozvana, a naročito onda ako takova zemljišta neposredno sa šumom graniče. — Medjutim je to žalibože samo djelomice slučaj u Austrijskom velegorju, premda bi ako ćemo pravo da kažemo, država trebala bi sve gorske šume u svoje ruke da uzme. već radi blagotvornog upliva njihovog na podneblje i zdravlje pučanstva — A odkuda da se nabavi potrebna paša za marvu, zapitali bi me možda ekonomi? Na ovo odgovaram i tvrdim — akoprem znam da ću sa mnogim mojim kolegamu stručarima u opreku doći — da se umjereno uživanje paše uvjek i bez oklevanja može u šumi dopustiti, samo ako se mlade kulture kolčićima ili inače zaštite. Osim toga dobavlja se iz šume i mnogo krme; medju kulturama napreduju razne sočne trave a na mnogim mjestima npr. crvena bazga, koja je kad se valjano preparira — mnogo hranivija nego li i sama djetelina. Samo naši gorostaci nisu još tome dorasli. — Eto tako opravdavam moje nazore i odgovaram ekonomima, ako bi me zapitali; a ujedno i smjelo tvrdim, da oni nebi ništa izgubili- kada bi se umnožavanje šuma preduzelo |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 63 <-- 63 --> PDF |
— 497 — na račun zemljišta, sada u poljskom gospodarstvu upotrebljenog. K´ prevodu ovoga članka koji je u poslednjem broju »Oesterreichische Forst- und Jagd^Zeitung« na uvodnom mjestu izašao, sklonuli su me slični šumski odnošaji u devastiranom našem krševitom gorju Gornje Krajine, u nadi, da ne će biti 8 goreg privesti pažnji našeg čitalačkog občinstva, a naročito pak ona zloguka i strašna tvrdnja Melardova, da de već u dosta blizkoj budućnosti od kojih 50 godina nastati obća oskudica na porabnom drvetu. Drugo jedno veliko zlo, na koje sada prelazim, jeste prekomjerno razsipanje drva, a bez obzira dali to biva putem servituta ili kod posjeda vlastitih šuma, akoprem je ovaj prvi slučaj ponajčešći. — Nedavno je baš u listu »Forst-ung Jagd- Zeitung« broju 924. pretresao ces. kr. šnmarnik dr. Trubrig pitanje ,,Da li smije ovlaštenik razsvojiti, prodati drva koje iz obterećene šume dobiva, pa se je već iz obzira pravednosti prama obterećeniku protivne izrazio, što je dakako podpuno i opravdano. — No većina šumskih servituta trebala bi ali da je već tako čvrsto regulirana, da ne bi smjelo biti povoda dvojiti 0 tome, dali su predhodno za iste (servitute) obstojali temeljiti dokazi. — Sa nacionalno ekonomskog stanovišta pako moram ja ipak gornjemu pitanju u prilog reći. — Tako je npr. na svaki način izpravnije, da ovlaštenik onu u svome ogrievnom drvetu sadržanu drvnu staničinu, koja se dan danas neobično skupo plaća, industriji dakle nacionalnoj radnji prepusti i privede, nngo li da ju baca u peć, kada bi se možda kroz štedljivost a i uporabom sviju odpadaka od voćaka, od trave itd. pomoći mogao. Istu su tako u mnogo slučajeva i drvogradnje nerazmjerna razsipnost ondje, gdje bi se one mogle bez velikih potežkoća zamjeniti sa onakovima koje su neupaljive i od požara sigurne. Ja se upravo sjećam jednoga slučaja, da je jedno gospodarstvo, neposredno uz cestu ležeće, za vrieme od 36 godina dvaputa pogorjelo, te svaki put za ponovnu gradnju 70U punih metara gradjevnog drveta trabalo. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 64 <-- 64 --> PDF |
— 498 ~ Ovakovi slučajevi, pa teretili oni naslov servituta, ili dobavljala se drva baš iz vlastitih šuma, što će danas već mnogo redji slučaj biti, jesu sa narodno gospodarstvenog gledišta odlučno nedopustivi. Ovde treba zakon da posreduje i da stane na put ovakovoj prekomjernoj raztrošnosti drva; zakon treba pogorelce da pridrži na gradnje od vatre sigurne, a ujedno bi se morao naći i neki način, kojim bi se unesrećenome pomoglo da uzmogne graditi takove od požara sigurne gradnje, a s´ druge strane opet obterećenika odnosno obterećene šume sačuvale da ne propadnu kao žrtve servituta — a naime onih iz naslova požara (sogenannte Brandclausel). Šumski servituti potičući u obće iz davne prošlosti te prema tome i regulirani pod bitno drugim okolnostima i potrebama nego što su današnje, moraju se današnjem duhu vremena i okolnostima prilagoditi; što je nekad moglo biti sada više ne ide, požari se množe, valjda usljed razdražljivijeg i grozničavog stanja našega doba u strahovitoj mjeri, a svemu tomu je posljedicom, da vriednost drva skače do neočekivane visine, a kako li će tek biti, ako se proročanstvo Melardovo ispuni? Odmah nato nadovezujući obraćam pozornost na naše sadanje šumsko gospodarstvo u brdima. Nalazi li se naime šuma u rukama maloposjednika seljaka, ne uzgaja se ona za porabno drvo. Kada oni jednom posjeku sve vriednije drvo, ostave šumu samu sebi, i puste da posječenu površinu na pravu šumu i "podpunu sastojinu uzpostavi na njoj se nalazeći bezvriedni i jadni priraštaj, koji je kroz godine i godine već i posve zakržljavio, pak ih i onda samo gdje je to moguće brzo za travarenje upotriebe. A ovo gospodarenje ne odgovara suvremenim našim današnjim okolnostima, isto tako kao što to neodgovaraju više sadanjem duhu vremena ni nekadanje šumsko-redarstvene mjere. Oveći posjedi su opet servitutima obterećeni tako, da je svako intensivnije šum. gospodarstvo u obće nemoguće. — Dobro će biti ako baš sada i pri ovoj rieči upozorim i na predavanja ces. kr. šum. upravitelja Kubelke u >Oestereichische Vierteljahresschrift« od god. 1898. svezka III. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 65 <-- 65 --> PDF |
— 499 — i IV. u kojima se on sa puno mara trudi, da od šume unatoč svih snjom skopčanih servituta, koji ju obterećuju, — ipak još nešto »vriednoga« učini. Iz ovoga naime rada sam ja razabrao, da često sav teret servituta neleži baš .samo u kvantitetu istih, nego baš i u samome načinu, kako se ta prava uživaju. — Pa čitavi hektari travuljinom obraslog zemljišta, moraju često puta kao trulež da leže i da propadaju, akoprem bi se potreba urednog travarenja iz redovitih pravilnih sječina pokriti mogla. A zašto ? Zato što takovo uredjenje potiče iz dobe, koja se je danas već preživila. Kratko i jasno rekavši, biti če sva nastojanja šumara, da obterečenu šumu kao ozbiljnu šumu uredi i udesi, kao što to današnje vrieme ili još više budućnost od njega tražiti može i mora — uzaludna, i to sve dotle, dok mu zakonodavstvo u pomoć nepritekne, te neprilagodi ove terete šuma t. j . servitute šumske današnjim zbiljnini potrebama poljskoga gospodarstva, koje razumije se po sebi niti iz daleka oštetiti ne smijemo, da se s´ druge strane opet i same potrebe poljskog gospodarstva današnjim obstojnostima upriliče, a da nam šuma ne ostane uvjek igračkom ovlaštenika. Na državi bi bilo da prema predavanju Melardovom na parižkom kongresu svuda posreduje, a u interesu neocjenjive vriednosti šum. sastojinah u našim planinama. — Dao Bog, da već naši najbUži nasljednici ugledaju sa samim zelenim blagom pokrivene jedinstveno liepe naše Alpe.« Novi njemački carinski cienik, sa šumarskog gledišta. Piše Š. S. Belamarić, kr. kot. šumar I. razr. Objelodanjenje osnove novog carinskog cienika njemačke carevine, kojega kani uvesti — je li hotomično ili ne, to ne <5emo izpitivati — izazvalo je buru negodovanja cielokupue |