DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 3 <-- 3 --> PDF |
masiMIlM. Br, 9, i 10. u ZAGREBU, 1. rujna 1901. God. XXV Uvrstbina oglasa: za 1 stranicu 16 K.; za ´/a stranice 8 K.; za Vs stranice 5 K. 20 fil; za ´A stranice 4 K. — Za višekratno uvrštenje primjerena popustbina. 0 lugu i lužnjaku. studija od B. H. 1. Zašto u našim lugovima neuspjevaju kadkada lužnjakove kulture, premda su u njem prije sječe bili hrastovi pravi gorostasi? Kako, da uzgojimo na takovim mjestima novu lužnjakovu šumu bud naravnim bud umjetnim načinom? Ovo su dva vrlo važna pitanja za gospodarenje u našem niskim hrasticima. Promotrimo dakle sve momente, koji su važni, a da možemo odgovoriti na gornja pitanja. I. Proučimo u prvom redu sam lug, kao bazu kulture. Šumski predjel u nizinama, vedinom uz obale voda, obično podvržen proljetnim povodnjama, zoveselug. Ilovasto, duboko naplavljeno tlo, sastoječi iz 50—60% pieska i 40—50% gline sa nešto vapna, bojadisamo željeznom gnjedačom, tvori u našim lugovima snažni temelj šumskoj kulturi, prem je kao naplavina izgubilo putem mnogo koristnih soli, te je uslied toga lošije od prvotnog ilovastog tla. Kako no rekosmo snažan je to temelj kulturi^ bu |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 4 <-- 4 --> PDF |
- 438 — dud je srednje skupnosti, osrednje prhko i dosta blago. Vodu upija dosta lako, ali ju propušta teže. Izparuje istu umjereno, uviek je uslied toga svježe, a ohladujuje slabije. Listinac, koji godinice pada na tlo uz pristup vlage topline i zraka t. j . kisika stvara humus, koji kao hranivom bogata koprena pokriva rečenu jur bazu, nižuć se u tri vrste: gornji sloj humusa — žućkasto smedje bilinske tvari, koje su se tek počele raztvarati, u kojim imade humino kiseU alkalija; srednji sloj humusa — tamno smedji humus — zemljasta sastava, koji razvija humino kisela alkalija; dolnji sloj — crni humus u kom je najviše vrelno kiselog amonijaka. Predočili smo koli svojstva tla, toli i razvistali slojeve humusa, po čemu dolazimo do zaključka, da u lugovima, koli mekota, toli i zdravica razvoju bilja u obće, a naposeb hrastu lužnjaku veoma prija. II. Pošto smo promotrili tlo, promotrimo život hrasta lužnjaka od sjemena do sječe. U njega je ž i r dugoljasta, rek bi jajasta oblika do 3 cm. dug, sa usplodjem tankim, gladkim, te lomivo žute boje. Na ponožju obuhvada ga kupula, koja je sastavljena iz Ijuskavih listida, smještenih poput criepova. U uzplodju je klica pokrivena nježnim, splasnutim, smedjim, opni naličnim sjemenovnikom. Bjelanka nema oko klice, koja se sastoji od dviju velikih ravnodutkih, bjelkasto žutih kotiledona, sa kratko gore okrenutim korienkom i veoma malene pupoljice. Supke su u žira gradjene od parenhima poliedarskih stanica, tankih stjena a kroza-nj prolaze nježni cievni svezci. Stanice su pune malenih zrnaca škroba jajasto okruglasto zaobljena, obično imadu šupljinice poput pukotina. Škroba imade u žiru do 387o "z 97o mastna ulja, 7 — 87o sladora, koji ne može kristalizovati, a i quercita [petero valentna alkohola (Ci H,, O H)]. Nuz ove tvari ima u žiru smole, gume, pektinastih ter gorkih tvari, prema čemu je on ponešto oslastna, nu uz to i na gorka i opora ukusa. U pepelu nalazi se znatna množina kalija i fosfata. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 5 <-- 5 --> PDF |
- 439 — Dozrievši žir u listopadu, ili pada sa hrasta na tlo, gdje ga pokrije padši listinac, ili se sadi na 3 cm. duboko prekrivši ga humusom. Čim je žir postigao podlogu, toplinu i vlagu, naklije t. j . u njem počne život. Na prvobitnom zametnom korienku razviju se iz prameristema, koji stvara vegetacioni pup korjena, tri staničja, dermatogen, periblem i plerom. Tangecialnim dielenjem stanica dermatogena nastaje epiblem i kapica, koja pokriva mlazicu. Tim djelovanjem okrene se korienak radialno k zemlji i protrgav plast spušta se u dubinu. Hladnijim vriemenom, koje nastaje približivajudom se zimom, staje njegova životna funkcija, dok ne okopni snieg i počne blago djelovanje proljetne dobe. Tada nastaje izmedju kapice i korjena transverzalna vrsta meristema, u kojoj se stanice diele samo popriečno, tako iz vana postaje srednji dio kapice, a iz nutra cievni svezčid kao srčika. Kapicu postrance pokriva kora, a iz nutarnje strane, kojom se naslanja na koru, postaju postrane česti kapice i tjenica. Kod starijih česti korjena pretvori se epiblem u sastavljenu tjenicu, sastojeću iz flogena i periderma, koji kutikulizuje. Srčiku stvarajudi meristem stvori se u drvo, a izmedju drva i lika stoji kambij korjena. Endogeno tjera postrane iz boje, koji su neznatni i vlasnati, dočim je žila srčanica do 6. ili 8. godine jaka i nalična skoro mrkvi, koja se spušta okomito i duboko u tlo, sačinjajuć gotovo sama sustav korienja mlade hrastove biljke. Ona je do 3. godine dva puta veća nego li stabljika. Kasnije pako osobito u 50. — 70. godini razvija lužnjak jako postrano korienje, koje se na široko i daleko razprostrani. Kod starih hrastova nalazi se često, da je srčanica natrula, a da hranitbi služi razvito postrano korienje, a kod prastarih lužnjaka obično srčanice više ni ne nalazimo. Više stotina godina stari lužnjaci ne imaju nikada dublje korienje od 1"26—1´50 m. što čini skoro oprieka sa njegovom dubokom korienosti. Ovu posliednju tvrdnju crpimo, čini se iz njemačkih auktora, s kojom se ne ćeme složiti, priznavši |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 440 — hrastu lužnjaku individualnu razgranu sustava korienja. Na sušem dese tlu ono dublje, a u vlažnijem višje razgraniti. Za germinazacije hipokotilno se udo produlji prema ilu sjemena, dočim ostali dielovi sjemena ostaju zatvoreni, dok korienak ne postigne primjerenu dužinu. » Pošto su se hraniva kotiledonama, prošav u s t a b 1 j ič i c u, osvježila, maleni se kotiledonali produže tako, da se pupoljica, prije unutar svinuta okrene van, a kasnije upravi u vis. Kotiledone protrgaju plašt sjemena i brane biljku na prvo Ijuskavo lišee. Fibrovazalni svezci stabljike su otvoreni i djelovanjem kambijskog prstena urašćuju stabliku. Vagetativni pup, sastojeći se iz prameristema bez kapice, razgranjuje monopodialno do dva lističa, dočim se kotiledone, kao nepotrebne, osuše i odpadnu. Rast je u početku brz, ali sporiji, nego li u korienku, dočim je kasnije manji tako, da je jednogodišnja biljka najviše 15—20 cm. visoka. Dalnjih godina biva rast sve nagliji i nagliji, ter postigne najveći prirast u visinu oko 40.— 50. godina; tada počne padati, dok sasma neprestane uslied sušenja vrha. Isto tako prirast u debljinu imade svoj vrhunac u 60 — 70 godini, koji takodjer u dalnjem životu biva sve manji i manji, ali ne prestaje dok lužnjak živi. U šumama imovne obdine križevaeke vidimo i danas još hrastova do 30 m. visine, sa promjerom od preko 2 m., a njihova je starost preko 200 godina. Stablika hrasta lužnjaka sastoji se iz kore, bieli i strži. Mlada je kora glatka, stara hrapava, lubasta i razpncana. Ona je pokrita veoma tankom srebrnasta sivom i sjajnom vrstom pluta. Pod plutom je sive do crveno smedje boje, te je uzduž izprutana. Na glatkom prerezu vidi se tanak crveno smedj periderm, a pod njim zelenkasta kora, koja je svjetlim plutom od nutarnje kore razstavljena. Taj kolut je sastavljen od sklerenhimskih stanica. Crvenkasta |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 441 — unutarnja kora razdieljena je kao na mala polja od radialno i tangencialno poredjanih skupova likovnica. Pluto hrastove kore složeno je od malenih stanica, koje su vedinom napunjene amorfnom crveno smedjom masom t. z. phlobaphenom. Srednja kora gradjena je od okruglastih, malo tangencialno stegnutih stanica jakih stiena. Medju njima su se smjestile pojedince ali i u skupovima sklerenhimske stanice. U obodnoj partiji ovog staničenja ima klorophila, ali inače u mnogim stanicama kristale od kalcijeva oxalata. Na nutarnjoj granici srednje kore nalazi se zatvoreni prsten sastavljen od 3—4 reda nepravilnih sklerenhimskih stanica odebljanim stjenama, ali ipak ima i u tom prstenu skupova likovnica. Iza toga prstena sliedi široki, vanjski sloj nutarnje kore, koj je gradjen kao srednja kora. I u toj partiji kore ima onako raztrkano skupova sklerenhimskih stanica likovnica. Iza toga sliedi široki vanjski sloj nutarnje kore, koj je gradje kao i srednja kora. Nutar je kora složena izmjenice od uzkih srčikinih i mnogo likovnih zraka. U likovnim zrakama naslagan je izmjenice i pravilno likovni parenhim, sa sitastim cievima i skupovima likovnica, koje zapremaju cielu širinu likovne zrake, pak su kao obtočene kristalnim vlakancima. Sve parenhimske stanice lužnjakove kore napunjene su amorfnom masom, koja sa raztopinom željeznih soli pomodruje. Samo su u mladim korama sklerenhimske stanice i skupovi likovnica pravilno poredani, dočim u starijoj kori stoji liko više na periferiji skupno. Sklerenhimske stanice pače su razmaknute, a staničje srednje kore manje više se odlupilo uslied naknadno nastalog pluta, Hrastova je kora prema starosti razne strukture. Ona je žilava, lomom široko vlaknasta, suha ne miriši, a namočena miriši po treslovini. Okusa je opora i steže. U njoj imade treslovine od 5—12%. Osim treslovine ima u lužnjakovoj kori kalcita, levulina, sladora crvene boje, koji postaje raztvorbom tresla. Izgorjela ostavlja 2—5°„ pepela, sastojećeg iz alkalija i fosfata. Drvo hrasta lužnjaka sastoji od prosenhimskih i parenhimskih staničja, a uz ova su se smjestile u drvu drvne cievi (trahee-spiroidi) odnosno traheidi. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 442 — U popriečnom prerezu vide se tanke radialne crte, srči kine zrake, koje su složene od odrvenjenih stanica jakih stiena, ter su stegnute radialnim smjerom, a postrance su stisnute. Glavne srčikine zrake prodiru od središta do periferije drva ili obratno, a drugotne polaze od kambija prodirući doniekle u drvo, dočim ne dolaze do sredine drva. Izmedju srčikinih zraka nalaze se drvne zrake, ksilem, koje su analogne likovnim u kori. One se klinasto prema periferiji razširuju. Veći dio tog staničja sačinjava libriform, a pojedince su stanice radialno i tangencialno ponamještene. U tom stanicju nalazi se drvnih cievi (traheida) i vedih partija drvnog parenhima. Drvne su cievi kod srca uže, dočim su u ostalom drvu mrežaste. One se mogu i prostim okom viditi. Drveni parenhim sastavljaju kraće i duže prizmatičke odrvenjele stanice sa tankim stienama. Pokazuju aksijalne skupove, hvatajući se nastavcima drugoga skupa. Drveni se parenhim nalazi posred temeljnog staničja u tangencialnim slojevima. Jedno godišnji krugovi drva, godovi, postaju tako, da se s proljeća stvara širi libriform tanjih stjena i množina cievi, dok prema jeseni postaje sve uži, debljih stiena sa malo cievi. Kod hrasta lužnjaka jasno se vidi prelaz jesenskog drugogodišnjeg proljetnog drva, pošto je jedno od drugoga oštro odlučeno. Stari godovi, strž, jezgra ili srce, tamnije su boje žuto smedje i daleko tvrdji od mladjih 5 do 8 (i više. Ur.) godova, koji stvaraju biel. Bie l je važna za život lužnjaka, jer je ona neposredno do kambija, ter provodi hranu usisanu korienjem, doČim u starim godovima ne ima života, pak strž nema za stablo nikakove vriednosti, do li čvrstoće, a mnogi lužnjaci više stotina godina stari niti je nemaju. Drvene stanice i cievi pune su zraka, u nekojim imade mastnog ulja, više škroba i sladora, drvna soka, quercita, treslovine i pigmenta. Ove dvije zadnje tvari slegle su se u stjene stanica. Osim toga imade u stanicama kalcijeva oksalata i fosfata. Počela bieli puna su produkta asimilacije. Srčike ne ima hrast lužnjak. Drvo je bez mirisa, nakvašeno postaje tamnije |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 9 <-- 9 --> PDF |
- 443 boje, a stojeći dulje vremena na zraku dobije mrku boju, čemu je uzrok tanin. Izgoreno drvo daje 3 — 77o pepela. Izmedju kore i drva t. j izmedju lika i bieli stoji kambij nježno staničje puno protoplazme, koje se dieljenjem umnoža diferencujudi unutarnje stanice bieli i vanjske lika, stvarajući novi god. Hrast lužnjak imade pod korom zatvorenih vegetativnih čunjeva t. z. bulbula , koji ga čine prikladnim i za nisku šumu. Razgran a je hrasta lužnjaka monopodialna, ter radialno tjera postrane izboje akropetalno tako, da je najmladji izboj najbliži vegetativnom Cunju, koji je zatvoren u tubastu pupu, jajasta oblika, rdjasto smedje boje, sastojeći iz plašta, sastavljena od Ijuštica žućkasta ruba. Početkom travnja, uslied nastale proljetne topline, popušta smola pupa, a nastajućim životom vegetacije, počnu kolati hraniva. Raztvori se pup, iz kojega se nježni žuto zeleni list pojavljuje, dočim os dalje brzo raste, stvarajući dalnju onogodišnju razgranu. Lis t hrasta lužnjaka s početka klorotičan uslied svjetla i kolanja tvari, dielenjem stanica raste, ter je u mjesecu svibnju podpuno razvit. On je mreuasto dugoljast, kratke petlje, ter sjedi sa podinom na kraju grančice. Nejednake je veličine 7—10 cm. dug i 5—7 cm. širok, na vršku tulast, na podini srčasto urezan, sa strane krpast, sa lica i naličja gladak. S lica je tamnije zelen nego li sa naličja. U starog lužnjaka odpada početkom studena, dočim kod mladog ostaje preko čitave zime osušen. List pokrit je epidermom, koja je sagradjena od velikih poligonalnih stanica, u kojih su konture više manje izvijugane. Puci imade s lica manje nego li sa naličja, one su se više na obodu lista poredale. Epiderma je i sa naličja sastavljena od plosnatih stanica. U stanicama epidermide imade cistolita i sličnih tvorina, kristala od kalcijeva oksalata složenih u celulosi. Stanice su epiderme izvana odebljaue i prevučene kutikulom. Pod tjenicom nalazi se više ovećih stanica bez boje punih sluzi, a po jačim |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 444 — cievnim svezcima razvijen je kolehim. Izmedju gornje i dolnje tjenice nalazi se mezofil, staničje puno kloroiila, po kojem se razgranjuju cievni svezci. Mezofil sastoji iz dvije pravilne vrste. Gornja je sagradjena od više slojeva okomito prema listu izpruženih stanica sačinjavajući palisadni sloj. Druga vrsta radialno gradjena od okruglih stanica stvara spravasti parenhim. U mezofilu ima po koja sklerenhimska stanica (idioblasta). U stanicama mezofila ima protoplazme i klorofila, kristalna kalcijeva oksalata sačinjavajuć više puta rafide, nešto mastna ulja, više treslovine, koje imade i u stanicama epirmide. Strukturu lista, kao i skelet njegov sačinjavaju cievni svezci, koji kao žile listom prolaze, dajući mu jakost i mrenast izraz. Na naličju su bolje izkočili, ter se vide i oni tanki organi, koji se iz parenhima lista na površinu nisu izbili. Primarni nerv polazi iz izboja t. j . iz osi u list razgranjujući se u sekundarni ovaj u tercierni i t. d. Po iztraživanju Wolfa imade u 100 dielova bilinske tvari u listu 1-7 alkalija a 25*8 dielova vapna. Razvitkom lišća pokazuje se c viet. Mužki je resast do 6 cm. dug žuto zelen, raztkan, po končastoj stapci visi u kitici na zelenoj grančici. Njegov obliČak jest (P 3—8, A 6—8). Povrh mužkoga cvieta na vrhu mladih hvojica ili u pazušici lista razvija se ženski cviet stapke do 5 cm. dugačke, na kojoj stoje do tri Ijuskaste bobuljice. Plodnica je zatvorena u toj bobuljici, iz koje viri njuška. Obličak ženskoga je cvieta (1* 3 — 8 G 1—3). Mužki cviet, iza kako je oprašio ženski, odpada, dočim u ženskom nastaje embrionalni razvitak sjemena, koji kako jur rekosmo u listopadu dozrieva. Dva ili više žira na poduljoj petlji ili grozdasto vise, pa mu odatle i ime pedunculata. Prema tomu. kakav je list i žir hrasta lužnjaka, ter da li ranije ili kasnije lista, prelazeć više puta u pretjerane tančine , razlikuju sistemati mnoge variacije. III. Promotrismo hrast lužnjak sa morfoložkog i anatomskog gledišta, vezavši motrenje fiziologijom, pokušajmo ga |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 445 — promotriti kao individuum i kao sastojinu. Dosadašnji rezultati iztraživanja sbroja topline, koju treba lužnjak za svoj život u vegetativnoj periodi se razilaze. Gayer i drugi njemački pisci, ako i nerado, slažu se sa Wilkommom, da hrastu lužnjaku treba srednja toplina mjeseca svibnja do listopada najmanje od 12-5´´ C. Isti strukovnjak drži, da lužnjak uzpjeva do polarne širine uz uvjete topline, koje netom spomenusmo. Južna exposicija prija lužnjaku daleko više od sjeverne, a u visinu dopire do 800 m. (?) ako su mu ini uvjeti prijatni. Po Gajeru i drugim nije hrast lužnjak osjetljiv na vlagu, ter ga je naći u predjelima sa vlažnim sa suhim zrakom. Ovom se tvrdnjom ne demo zadovoljiti, jer nas izkustvo uči, da hrastu lužnjaku prija svjež predjel, a da ga prevelika vlaga, kao što i presuhi predjel ubija. Kržljavi lužnjak ne opravda je nam tvrdnje, da onpodnaša vlažni i suhi predjel, jer životarenje njegovo u takovim mjestima nije znak njegova uspievanja. Hrast lužnjak pokazuje dosta veliku potrebu na mineralnim sastavinama tla, ter mu najviše prija aluvialna ilovača naplav- Ijena u nizinama, a uspjeva dobro i na ilovasto vapnenom tlu; glineno mu tlo bolje prija od vapneaog i pjeskuljavog. Eahlo duboko tlo daje mu uzornu podlogu, dočim mu ne godi plitko ili kamenito tlo. Vegetativna perioda lužnjaka traje kod nas od travnja do studena. Početkom travnja u skladištaim se stanicama (bieli i lika) sokovi dielovanjem života vegetitivnih dielova (kambijaveget. Čunjeva) usisavanjem vode i mineralnih sastavina tla počnu micati za stvorbu novih organa i za priraščivanje koli osi toli oboda lužnjaka. Kapilarna sila i difuzija tjeraju sokove i mineralne sastavine, ter dušične spojeve raztopljene u vodi, kroz liko i biel u kambij koji stvara novi god, i do pupova, koji stvaraju mlade izboje. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 446 — Wolf, ZoUer, Nobbe, Wagner i drugi dokazase tezu Mariottea, da bilje prima mineralnu hranu iz tla, raztopljenu u vodi, pak je prvi smješao rastopinu tako, da je na 2 kg. vode uzeo ´U g. kiselog kalcijevog fosfata V4 g. magnezijevog fosfata V2 kalijeve salitre i V.2 vapnikove salitre, u kojoj se mogu uzgajati mladi hrastići, kao vodena kultura ili u bjelutkovom pjesku poliveni rečenom raztopinom, gdje se dobiva dosta liep rast. Doprvši hraniva sa vodom do pupova počnu ovi stvarati nove izboje i lišće, kojim lužnjak asimilira diše i transpirira upitu vodu. Tezu 0 transpiraciji bilja postavio je Mariotte godine 1679. Njom su se bavili razni botanici kao Wod\vard, Hales, Guettard, Unger, Schleiden, Sachs, Garreau, Dutrochet, Mayen, Deherain, Bohm od novijih Eder i Kerner, a i danas se mnogi bave tim pitanjem, koje još nije raztumačeno. Jedni ga učvršćuju u fizioložke procese biljke, a drugi pako u fizikalne. Mi se ne ćemo upuštati u detailno razmatranje ovoga procesa, povukavši zlatnu sredinu, d a bilj e transpirira, dakle i hrast lužnjak, vodu korienjem usisanim i iz zraka upitu, koju ne može upotriebiti. Da ovisi množina transpirane vode ne samo od individualne naravi vrsti bilja veći pojedine biliueu samoj vrsti, uč e na s opažanja . Na množinu transpirirane vode djeluju vanjski uplivi: 1. temperatura zraka, pošto 0 njoj ovisi absolutna vlaga atmosfere; 2. zračne struje, kao što i na obično hlapljenje; 3. sunčano svjetlo, samo kao izvor topline, a ne kao takovo Usvojiti ćemo Prantlove rieči, da je 0 vlazi zraka ovisna transpiracija, ter da narav postavlja ravnovjesje izmedju biljkine unutarnje vlage i vlage zraka. Tako vidjesmo, da su mladi hrastići za ljetne žege uvenuli s razloga, što su više transpirirali vode nego li su je korienjem primili. Kao što i drugo bilje tako i lužnjak više transpirira u danu, nego li u noći. Mlado lišće luž |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 447 — njakaviše negoli staro, što nam dokazuje njegov anatomski sastav, dakle u proljede više nego li u jesen . Kasno lišde hrasta lužnjaka se malo puci kutikulizovane epiderme ne transpirira mnogo, manje na gornjoj nego na doljnjoj strani, a najviše obodom. Stariji izbo j i i deblo hrasta lužnjaka ne transpiriraju, jer su nepropustni za vodene pare. Po Schiilleru bi hrast transpirirao preko 40^/0 od ukupae težine lišća, a po Hartigu je transpiracija jednaka sa težinom lišda. Kad bismo kritizirali opažanje jednoga i drugoga, odustali bismo sa uzetog načela individualnosti transpiracije, Radje ćemo usvojiti opažanje, da hrast lužnjak u mladosti relativno više transpirira odstaroga, doeim absolutno više stariji nego li mlad j i, s razloga, što ovaj imade daleko veći broj organa zatranspiraciju nego liovaj. Absolutnamnožinatranspirane vode hrastalužnjaka starijeg i mladjeg upravno je razmjerna sa odnosnim kubičnim sadržajem. Impozantan jest hrast lužnjak svojom vanjštinom uzrasao pojedinac. Njegovo kratko ali široko tielo, a razgranjena krošnja stoji, kao gorostas koji hoće, da prkosi elementu. Ne manje je Ijep kad je uzrasao u sklopu. Njegovo valjkasto dugačko tielo i dosta mala riedka krošnja ukazuje nam sastojinu, kao arkadu granatih svodova i visokih stupova. On cvieta već iza desete godine, al rodi rodom tek u 40—60 godini dobe svoje. Posadjeui žir trpi od pliesni, truleži, miševa i kukaca. Mlade lužnjakove kulture od vode, mraza, manje od suncožara i korova, a 10 do 20 godišnje od kitina. Na njega se naseljuju razni parasiti bilinskog i životinjskog svieta, a najveći mu je neprijatelj čovjek. On je po uzgoju visoka srednja i nizka šuma. Hrast lužnjak po naravi, bolje rekuć, kako ga mi zatekosmo, redje stvara sam sastojinu, već je u skupovima ostavIjajuć briestu, jasenu grabu i drugim mjesta, da uz njega živu. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 448 — On nepođpuno zastire tlo, a ljubi svjetlo. Ugustom sklopu mu je razmjerno daleko vediprirast u visinu, nego li u širinu, a obratno u riedjem. Eacijonalne prorede pako izjednačuju, te dvije 0 p r i e k e. Eentibilitet hrasta lužnjaka, kao sastojina jest velik. I. U zadnjem svezku šumarskog lista, prošaste godine cienjeni pisac X. nalazi uzrok povodnjama lugova, što izsječenjem šuma dolazi u novije vrieme brže voda u rieke, ove brzo nabujaju i razli evaju se; da su zaprieke u toku vode uništene time i razmjerno hlapi jenje manje, a da podignuti nasipi, stvoreni protiv poplave, jednog kraja, popi javlj uju drugi. Složiti 6emo se sa vriednim njegovim tvrdnjama u većini slučaja, ali ne će biti stagnirajućoj vodi u lugu svagda uzrok voda nadošla sa bregova i uzvisina u niz. Više su puta uzrokom vrela u samom lugu, a i kišom pala voda stagnira gdje gdje uslied nižeg položaja terraina od okolice. U takovim predjelima dolazi danas isto tolika voda u poplavljeni predjel, kolika je i prije 200 godin a došla, pa ipak je u njem hrast lužnjak prije uspievao a danas nam ona ista voda stvara zaprieku novoj kulturi. Sigurno bi mogli ustvrditi, da je primjerice voda, koja popljavljuje šumski predjel Drljež (kod Gjurdjica i Sredske) dolazila u jednakoj mjeri danas, kako i prijašnjih stoljeća. Smiona je ovo doduše tvrdnja, ali evo joj dokaza. Kosa na kojoj leži Gjurgjic strmo se spušta prema nizini Drlježa, a uzvišene obale potoka Česme i Sredske ne daju joj odticati niti danas, kao što joj nisu dale oticati niti prije, doČim visina obale nije nastala od prekojučer, pa ipak vidimo i znamo da je Drljež postojbina hrastu lužnjaku. Napomenuti ćemo, da razlizana korita rieke i potoka, koja sa padom vode pada opet u korito nije štetna po nije |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 449 — dnu kulturu, dapače povisuje plodovitost tla. (Poplave Nila i Pada). II. Bilo, da voda, koja stagnira u nizinama lugova potiče od razlizane vode ili potoka, bilo, da je ona oborinama prouzročena ili vrelima, neka nam bude svejednako, kaošto nas ne treba da tare briga, da li je danas više ili manje dolazi u nizinu luga. Postavimo li premisu, da ona danas dolazi u većoj mjeri, potražime li joj Uzrok, doći ćemo do resultata, da smo zlo gospodarili , jer smo zaveli na takovim mjestima oplodnu i čistu sječu, gdje je nismo smjeli zavesti, d a nism o sve uzeli u obzir, što bi bili morali na umu imati kod zavedenja gospodarenja, a da nam je zakon o vodnom pravu tudj bio. Postavimo li premisu, da natapa danas nizinu luga jednaka množina vode, kaošto ju je nekada, dolazimo opet samo do zaključka, da su naši neuspjesi u kulturama posliedica malog opreza, ueproučavanja života hrasta lužnjaka, pak da smo zaveli običajno gospodarenje oplodne ili čiste sječe držeći se Gayera i drugih Njemaca, da hrast lužnjak nije osjetljiv »da će on uspjevati na svježem kao i na mokrom tlu, — da njegovom mladom narastaju godi i suho i mokro tlo«. Čitajući više puta da na žalovima voda uspieva hrast lužnjak izvrstno, pače, da velike dimenzije postizava, spuštajući korienje u vodu, moramo se tomu čuditi. Hrast lužnjak ovako uzrasao biti će moguće širok granat i visok, ali bi na njemu u većini slučajeva, ne samo R. Hartig, Ludwig, Plonnies, Losch i Tubeuf, već i mnogo drugi stručnjaci imali dovoljno studije, do prouče to ubogo tjelo puno rana i bolesti, a mnogi bi se entomolog zabavio na njemu. Nemojmo se dakle zavarati! Načelo racionalnog šumarenja nije uzgajati bolnicu drveća, već drvo, koje će biti zdravo i uporabivo. Na površinama, na kojima imademo danas uzgajati u takovim predjelima hrast lužnjak, zatekli smo mal o vode, ali |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 16 <-- 16 --> PDF |
- 450 — ne baru ; na njima smo zatekli travu kiselicu i nešto berečine, nu njima je dominirao lužnjak uz briest, jasen i druge vsti drveća. Riedk o smo zatekli mnogo berečine i šaša. Posjekavši hrašće, evo čuda, mjesto mladih lužnjaka, vidimo johu, vrbu i šaš, a u boljim okolnostima jasen i briest. To nam dokazuje da smo sa kulturnog tla stvorili buduće ćretište. Cienjeni pisac X. sretan je u svojim odnošajima jer bar vidi, prem nezadovoljan, jasen: ali mi ne vidjesmo u Velikom Jantaku, izuzem uzvišenijih kosa, u sječinama većinom rukom pomladjenim sa hrastovima žirom, doli šaš i johu a da su se i stojeći bližnji lužnjaci počeli sušiti. Tu nam je zagonetku veoma lako rieš i t i. Sjetimo se na uporabu vode u bilinskom svjetu. Hrast bo stariji svakako će crpsti itranspiriratimnogo vode, pak će time stagniranu vodu postaviti u kolanje i tlo osušiti do potrebne musvježosti. Pošto su povodnje najviše u proljeću , ne zaboravimo, da je i tu prirodu svoju učinila probudiv lužnjaka iz zimskog sna, koji onda stvara nove izboje, list i cviet, ter da će tada više vode upotriebiti za tvorbu, a da će n j e ž n o lišće sla bij e epiderm e viš e vod e transpirirat i i tim e paralizirat i nepovoljn o djelovanj e vode , koj a lež i na tlu . Posječemo li stara stabla, listinac, koji leži na površini ne će moći sa suhim travama stvarati hums u onom obliku, kako no ga u početku spomenusmo. Bilinsk i se tu odpadci, uslied stagnirajuće vode, nepodpuno razt var a ju, stvarajući ili malo humnosno kiselih soli ili previše rastopive humosne kiseline. Stvarati će se čretni humus, radi preobilja vode, a premalog pristupa zraka. Poznato nam je, da ni vodena kultura ne uspjeva niti u raztopini alkalične ui i prekisele reakcije. Ovakav je humus za vlage močvaran, a za suše prhak, bez skupnosti. III. Premda vodu dosta lako upija ilovasto tlo i propušta ju u dubinu, ipak nam stagnirajuća voda dokazuje, da su |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 451 — ´ slojevi tla nasićeni njome. Voda imade nadalje svojstvo, da je loš vodid topline, te treba veliku specifičnu toplinu, da se ugrije. Takovo tlo, prem kako rekosmo u početku snažno, ovako pokvareno ne prija nikakovoj biljci bolje vrsti, a kamo li će hrastu lužnjaku. Hrastov žir na takov podlozi upljesniviti de ili će struauti, ako je naklio, sto redje biva. Pošto ne ima dovoljno topline, to de ved naći na zaprieke u germinazaciji, pošto ne ima uvjeta života. Ako je ved prije mladi hrastov naraštaj niknuo to se imade boriti sa berečinom i šašom — sa vodom koja mu donaša prekisela ili prealkalična hraniva. Ne će tu pomoći niti svojstvo zemlje niti korienja, da odklanja tvari, koje su biljci štetne. Transpiracijabiljke, kojajeuvodi, daje jednaka ništici, dokazali su Hales i drugi. Biljka pako koja je u prvom zračnom sloju nad vodom, koja izhlapljuje i čini vlagom napunjenu zon.i, ne tran g p i n i r a, jer je u toj zoni skoro više vlage, nego li u samoj biljci. Tako stojeći nježni lužnjak jest odozgo, odozdo i sa strane okrušen vlagom. Starom naprotiv hrastu ne može to toliko škoditis razloga, što je daleko vi?i, a njegovo lišće daleko u sušoj zoui. Njegovo je deblo jakom nepropustnom korom obkoljeuo, kao i korienje, bilo to srčanica ili postrano, spuštajući se u veću dubinu tla gdje je daleko manji postotak vlage. Nije li dovoljno dokazano ubitačno djelovanje vode u mladim hrastovim naraštajima bacimo li pogled na bolesti, koje prate na močvarnom tlu hrast lužnjak. Pobliedjene biljke 1.—3. godišnje lužnjakove u mjesecu svibnju, koje se kasnije na prevlažnom tlu posuše i do kolovoza u svibnju ugibaju, ne dokazuju nam drugo, no, da se je sa vodom u dotični predjel naselila Eoselina quercina, koja inficira na bezplutenim vršcima srčanicu i postrano žilje. a razvija se u 24 sata. Micel prodire u žive kožne stanice ko |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 18 <-- 18 --> PDF |
- 452 — riena do srčanih cievi. Njegove jake, lepezaste sklerotie ubijaju živi parenhim. On, koji je s početka hjalin, kasnije sa više hypha stvara rhizoctonie, koje se poliegav na korien zapredu i bolest u tlu i vodi razširuju. Tsto de se tako na tim ozliedjenim mjestima širiti alkoholsko vrienje biele truleži, kao rak. Neće to vrienje pratiti samo Endamjces Magnusii i Sacchamices Ludwigii nego i Leuconostoc Lagerheimii. Drvo de se prodirati i raztavljati koru, stvarajući maslačnu kiselinu slobodnom, po kojoj de mirisati prenašav bolest sme đ je teklin e od jednog drvca na drugo Mikrokokkom deldroporthosom i Torilom momilioidesom. Nede manjkati niti Colpoma quercina niti veliki neprijatelj hrastov nepoznatog života Bulgaria poljmorpha. List napada Leptotjrium drjium, mlade izboje Psilospora Quercus, a vršdi mladih lužnjaka ugibaju od Myxosporiuma Lanoele. Ne godi oku niti g u b a v lužnjak, sto prouzrokuje micel P o 1 y p orusa iquariasa, a i Polyporusa dryadeusa. IV. Ne bi pogriešili, držedi u poplavam izvrženom šumu lužnjakovu zaštitnom, pak da snjome postupamo kao takovom. 1. U onim predjelima, gdje nije ved prekasno, ter u kojim ne imamo radi konfigraeije tla i velike udaljenosti potoka i rieka, pak gdje se odvodnje ne bi rentirale, tu demo se protiv stagnirane vode najbolje očuvati zavođenjem prieborne sječe. Nismo litu sječu zatekli u našim lugogovima? Nije li nam ona uzgojila liepih lugova? Svakako stoji da jest i jedno i drugo. Zašto, da ju onda zapuštamo? Ne trebamo, da opetujemo svojstva starih lužnjaka i njihovu zadaću u tim predjelima kod ovog načina uzgoja, jer smo to napred promotrili, pak nam izkust\o dokazuje, da je lužnjakov mladi naraštaj pod starim hrašdem u tim prilikama liepo nikao. Da de nam racionalna prieborn a |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 453 — sječaliepihrezultatadonieti, dokazali smo napried a pokazuje nam isto i stari lug, koga zatekosmo. Obde mane prieborne sječe, pokazati de nam se i tu, kao i svuda, gdje je ista zavedena. Naposeb bojati se jest, da de stabla zaštitna početi napustom srčanice(?)doniekle trunuti. 2) Na srednju i nizku šumu ne djeluje ubitačno stagnirana voda, dapače de mladice iz panja potjerane veoma brzo rasti; ali mi nedemo, da vodi za volju odustanemo od visove hrastove šume. 3. Odvodnja terraina daleko je skuplji način, ali uviek preporučiv, gdje se samo rentira i gdje je izvediv. Netrebamo tu drenažiranja, kako to Francuzi rade, dovoljna´de biti dobra kanalizacija, preizpitav prije mjestne okolnosti vode, njezin postanak, njezin tek, njezino stagniranje. Kod odvodnje same treba da pazimo, da prenaglo ne otječe voda, ter time, da ne presušimo tlo t. j . da uzčuvamo lužnjaku svježu podlogu. Tako demo od prekisela ili prealkalična tla stvoriti dobro tlo, jer de se na n j e m humus pravilno raztvarati ; jer nede više šaš i berečina sa johom dominirati, ne de to biti više čretiste ved lug. Dakako, da i ovaj način imade svojih mana jer financialni monenat, kaošto svuda tako i ovdje imade svoj upliv. Neracionalna odvodnja biti de bačen novac — samo se bo po sebi razumjeva — jer ako je ova prevelika, presuši tlo, kako jur spomenusmo, ako premalena, to s njome nismo postignuli ono, što smo želili postidi. Pitanje da li smo odvodnjom pomogli sam o mlado m lužn Jakovom naraštaju, a ne bududoj sastoji ni riešava se samo po sebi. Tražedi lužnjak potrebnu vodu, ne će mu obumrti žila srčani ca, ved de ona i nadalje tražiti u dubokom tlu potrebnu vodu, što vidjesmo u Zabjačkom lugu, gdje nije terain povodnji izvržen, ter ne stoji tvrdnja da hrast lužnjak srčanica u starosti napušta, ved on prema prilikama svoje korienje razvija, 34 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1901 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 454 — Dopustimo, da se varamo, pak da par panjeva u ZabIjačkom lugu, niesu no individualne vriednosti. Uztvrdimo protiv osvjedočenja, da de hrastu lužnjaku premaleni kvantum vode biti za stvorbu starijih godova, da će njegova transpiracija i uporaba vode biti veća, nego lije kvantum upite vode korienjem u odvodjenom terrainu. I tu damo se lako pomoći. Mjesto da kanale odvodnje uzdržavamo, ne trebamo ništa drugo, nego da ih napustimo, a oni će se sami po sebi zamu- Ijiti pak će t errain opet zadobiti lice koje jeprije sječe imao. Rezultati, koje imademo u Velikom Jantaku, Drlježu i Cesmi, izvedenih odvodnja nastojanjem gg. šumarnika Hajeka i Slapničara dokazuju nam, da nije imovna obćina križevačka bacila novac, već nas naprotiv bodre, da i nadalje to činimo. Za sada neka bude ovo rečeno, a do zgode vratit ćemo se još na ovo pitanje. VI. Zemljištne zajednice, njihov postanak, razvoj i uredjenje. Piše Gašo Tae, kr. kot. šumar. (Svršetak). Uvaže li se još okolnosti, da se selišta usljed diobe ciepaju, da se ´U dalje ciepati ne može, a da ipak na toj ´U participira po više obiteljih i t. d., to smo dobili jasnu sliku, da imovne oljćine niesu u stanju sa svojim redovitim godišnjim drvnim etatom. pokriti godišnju potrebu gorivnog drva svojili pravoužitnika! Sa dozvoljenim izvozom leževine, ne može se manjak na ogrievu pokriti. Ako takove ima, brzo se razveze, u branjevine se ne smije, sječine su daleko i t. d. Državna šumska uprava riedko kada prodaje na malo gorivno drvo! Moramo dakle računati, sa doznačenom drvnom kompetencijom ! Ova je premalena. |